Piše: Dr. Muhamed Nasirudin El-Uvejd / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
I pored svih strahota i bolne patnje koju će kušati stanovnici džehennema, ipak će im najveća kazna biti to što neće moć vidjeti Allaha, što će biti udaljeni od Njegove milosti i što će se na njih spustiti Allahovo prokletstvo koje će vječno osjećati.
O toj vrsti kazne govore sljedeći ajeti: ‘’A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova, uistinu, oni će toga dana od milosti Gosodara svoga zaklonjeni biti, zatim će sigurno u oganj ući, pa će im se reći: ‘’Eto to je ono što ste poricali!’’ (El-Mutaffifin, 14-17.) U ovim ajetima spominju se tri vrste kazne za nevjernike: zaklonjenost od Allaha i Njegove milosti, ulazak u oganj džehennemski i prijekor zbog njihovog poricanja Allaha na dunjaluku. Zbog toga su opisani kao oni čija su srca prekrili grijesi i učinili ih crnim tako da nakon toga nikakva spoznaja o Allahu nije mogla doći do njih. I kao što su njihova srca, zbog grijeha, bila na dunjaluku zaklonjena od spoznaje Allaha, tako će na ahiretu biti zaklonjeni od mogućnosti viđenja Allaha.
‘’Darivanje’’ stanovnika džehennema
Kad je riječ o stanovnicima džehennema i njihovoj kazni, u Kur’anu se, između ostaloga, spominje i tzv. ‘dobrodošlica’ koja će im biti upriličena, a koja će zapravo biti nesnosna kazna. O tome govore sljedeći ajeti: ‘’I tada ćete vi, o zabludjeli, koji poričete oživljenje, sigurno s drveta zakkum jesti, i njime ćete trbuhe puniti, pa zatim na to vodu ključalu piti, poput kamila koje ne mogu žeđ ugasiti: to će na onom svijetu biti gošćenje njihovo!’’ (El-Vakia, 51-56.) Na taj način će biti upriličen doček stanovnicima džehennema. Oni će biti ‘‘darivani’’ hranom s drveta zakkum i ključalom vodom, i u džehennem će žedni ući, kao što stoji u sljedećem ajetu: ‘’A kad u džehennem žedne griješnike potjeramo.’’ (Merjem, 86.)
Rasprava i svađa među stanovnicima džehennema
Nakon što uđu u džehennem i postanu svjesni svog teškog stanja, stanovnici džehennema međusobno će se svađati i kriviti jedni druge za patnju koja im je priređena. O tome Kur’an veli: ‘’Ova gomila će zajedno s vama tiskajući se u džehennem ući!’’ – ‘’Ne bilo im prostrano! U vatri će oni doista gorjeti!’’ Vama ne blo prostrano!’’ – reći će oni – ‘’vi ste nam ovo pripremili, a grozna li boravišta!’’ ‘’Gospodaru naš, – reći će oni – ‘’udvostruči patnju u vatri onima koji su nam ovo priredili!’’ I govorit će: ‘’Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?’’ Istina je, sigurno, da će stanovnici džehennema među sobom raspravljati.’’ (Sad, 59-64.) Dakle, nevjernici će se u džehennemu svađati i prigovarati jedni drugima što su ih u zabludu odveli, pa su zbog njih džehennem nastanili. Kada kolovođe nevjerstva ugledaju ljude koji su ih slijedili na dunjaluku, kako u skupinama ulaze u džehennem, reći će: ‘’Ovo je skupina zabludjelih nevjernika koji će s vama biti u džehennemu. Ne bilo im prostrano!’’ Čuće to oni koji su ih slijepo slijedili, pa će im odgovoriti: ‘’Vama ne bilo prostrano! Vi ste nam ovo pripremili i vi ste nas u zabludu odveli!’’ Zatim će moliti Allaha da kolovođama nevjerstva udvostruči kaznu, zbog zabludjelosti i nevjerstva i zbog odvođenja drugih ljudi u zabludu i stranputicu. Nakon toga će se okretati ne bi li ugledali vjernike koje su ismijavali na dunajluku, ali ih neće vidjeti u vatri, pa će pitati jedni druge zašto ne vide te skupine koje su smatrali zaostalim i s kojima su se ismijavali kada su ih pozivali u islam, a onda će se okrenuti jedni drugima i reći: ‘’Mi smo se njima rugali i s njima ismijavali iako oni to nisu zaslužili, jer su oni bili na Istini, a mi smo bili u zabludi. Zbog toga su oni nagrađeni džennetom, a mi smo vatru nastanili.’’
O tome govore sljedeći ajeti: ‘’Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio, u njemu će vječno i zauvijek boraviti, ni zaštitnika ni pomagača neće naći. Na dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govorit će: ‘’Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!’’ I govorit će: ‘’Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s pravog puta odveli; Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim.’’ (El-Ahzab, 64-68.)
Plač džehennemlija i molba da izađu iz vatre
O plaču džehennemlija, njihovom uzdisanju, jaukanju, dozivanju i traženju pomoći, govori sljedeći ajet: ‘’U njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti.’’ (El-Enbija, 100.) Enes r.a. prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Stanovnici džehennema će plakati sve dok im suze ne presuše, zatim će im umjesto suza teći krv od koje će se stvoriti brazde i pukotine na njihovim licima, toliko da bi lađa mogla zaplovit niz te pukotine krvlju ispunjene.’’ (Sahihul-džami’)
U Kur’anu stoji: ‘’Gospodaru naš’’, – reći će – ‘’naši prohtjevi su bili od nas jači, te smo postali narod zalutali. Gospodaru naš, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu učinili.’’ ‘’Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!’’ – reći će On.’’ (El-Mu’minun, 106-108.) Nevjernici će moliti da izađu iz vatre kako bi samo dobra djela činili, ali će im biti rečeno da nema izlaska, već vječni ostanak u džehennemu, jer su Allahu širk činili, dok su ga iskreni vjernici obožavali. U drugom ajetu stoji: ‘’Oni će u njemu jaukati: ‘’Gospodaru naš, izbavi nas, činit ćemo dobra djela, drukčija od onih koja smo činili.’’ ‘’A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebao da razmisli iamo vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opominje? Zato iskusitie patnju, nevjernicima nema pomoći!’’ (Fatir, 37.) Što se tiče kur’anskih riječi koje se odnose na život koji je ‘’dovoljno dug’’, podjeljena su mišljenja islamskih učenjaka o tom periodu koji će biti dovoljan dokaz protiv onih koji nisu povjerovali u Allaha. Tako Ali ibn Husejn, poznatiji kao Zejnul-Abidin, smatra da je to sedamnaest godina, odnosno da čovjek već sa sedamnaest godina može shvatiti istinu i da nakon toga, ako je ne prihvati, neće imati nikakvo opravdanje pred Allahom. Katade je rekao: ‘’Znajte da je dužina života dokaz za ili protiv čovjeka. Allahu se utječemo od toga da nam zbog dužine života bude prigovoreno i da to bude dokaz protiv nas. A starosna dob ili dužina života poslije koje čovjek neće imati opravdanje pred Allahom, jeste osamnaest godina.’’ Abdullah ibn Mubarek i Vehb ibn Munebbih su bili mišljenja da taj period iznosi dvadeset godina, dok je Hasan Basri, kur’anske riječi ‘’život dovoljno dug’’ protumačio kao četrdeset godina. Abdullah ibn Abas je rekao: ‘’Dužina života nakon koje čovjek neće imati opravdanje kod Allaha, je četrdeset godina.’’ Predaju od Ibn Abasa spomenuo je glasoviti komentator Kur’ana, Ibn Džerir Et-Taberi u svom tefsiru, a i sam je bio tog stave da se pod spomenutim periodom misli na četrdeset godina. Međutim, postoji i druga predaja od Ibn Abasa u kojoj stoji da je on kazao da je starosna dob nakon koje čovjek neće imati opravdanje pred Allahom, šezdeset godina, i ovo se smatra njegovom vjerodostojnijom verzijom, jer je potvrđuje i hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Allah je ostavio mogućnost čovjeku za opravdanje sve dok ne dostigne šezdeset godina.’’ (Buharija) U drugoj predaji stoji: ‘’Ko bude živio šezdeset godina, neće imati opravdanja pred Allahom.’’ (Sahihul-džami’) To znači da nakon tog perioda života, čovjek na Sudnjem danu neće moć kazati: ‘’Gospodaru, taj i taj me je odveo u zabludu’’, jer je imao dovoljno vremena da sam razmisli, shvati i prihvati objavljenu Istinu.
Džehennemlije će gajiti nadu sve dok smrt ne bude zaklana
Stanovnici džehennema će, i pored jasnih dokaza da će vječno ostati u vatri, ipak gajiti nadu da bi mogli ili umrt ili izać iz džehennema, sve do onog trenutka dok smrt ne bude zaklana, kao što stoji u hadisu u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Na Sudnjem danu bit će dovedena smrt u liku rogatog ovna, pa će glasnik dozivati: ‘’O stanovnici dženneta, znate li šta je ovo?’’ Oni će odgovoriti: ‘’Znamo, to je smrt!’’ Zatim će dozvati stanovnike džehennema i reći: ‘’O stanovnici džehennema, znate li šta je ovo?’’ Džehennemlije će odgovoriti: ‘’Znamo, to je smrt!’’ Nakon toga će je zaklati i reći: ‘’O stanovnici dženneta, vječnost bez umiranja! O stanovnici džehennema, vječnost bez umiranja!’’ (Buharija i Muslim) Nakon toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio je ajet: ‘’I pomeni ih na Dan tuge kada će biti s polaganjem računa završeno, a oni su ravnodušni bili i nisu vjerovali.’’ (Merjem, 39.)
A u predaji koju prenosi Ibn Omer stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Kada džennetlije uđu u džennet, a džehennemlije u džehennem, bit će dovedena smrt između dženneta i džehennema, zatim će bit zaklana i onda će glasnik reći: ‘’O džennetlije, vječnost bez smrti! O džehennemlije, vječnost bez smrti!’’, pa će se džennetlijama povećati radost, a džehennemlijama tuga.’’ (Buharija i Muslim)
Razgovor stanovnika dženneta i stanovnika džehennema
U Kur’anu se spominje da će džennetlije dozivati stanovnike džehennema i obrnuto, kao što stoji u suri El-A’raf: ‘’I stanovnici dženneta će stanovnike vatre dozivati: ‘’Mi smo našli da je istinito ono što nam je Gospodar naš obećao, da li ste i vi našli da je istinito ono čime je vama Gospodar vaš prijetio?’’ ‘’Jesmo!’’ – odgovorit će. A onda će jedan glasnik među njima da ga i jedni i drugi čuju, viknuti: ‘’Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji su se prema sebi ogriješili, koji su od Allahova puta odvraćali i nastojali da ga iskrive, i koji u onaj svijet nisu vjerovali!’’ Izmiđu njih bit će bedem, a na vrhovima ljudi koji će svakog po obilježju njegovom poznati. I oni će stanovnicima dženneta viknuti: ‘’Mir vama!’’- dok još ne uđu u nj, a jedva će čekati. A kad im pogledi skrenu prema stanovnicima džehennema, uzviknut će: ‘’Gospodaru naš, ne daj nam da budemo s narodom griješnim!’’ Oni koji će po vrhovima bedema biti zovnut neke ljude, koje će po obilježju njihovu poznati, i reći će: ‘’Šta će vam koristiti ono što ste zgrtali i to što ste se oholo držali? Zar nisu ovo oni za koje ste se zaklinjali da ih Allahova milost neće stići?’’ – a Allah im je rekao: ‘’Uđite u džennet, nikakva straha za vas neće biti, i ni za čim vi nećete tugovati!’’ I stanovnici vatre dozivat će stanovnike dženneta: ‘’Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!’’ – a oni će reći: ‘’Allah je to dvoje nevjernicima zabranio.’’ (El-A’raf, 44-50.)
Nakon što se džennetlije smjeste u džennetu i zahvale Allahu na blagodatima koje im je podario, pogledat će stanovnike džehennema i među njima će vidjeti ljude koje su poznavali na dunjaluku, a koji su poricali Allaha i istinu koju je objavljivao preko svojih poslanika, pa će im se obratiti riječima: ‘’Mi smo našli da je istina ono što nam je Allah obećao od blagodati, kao nagradu za naše vjerovanje, a da li ste i vi možda našli da je istina ono čime vam se prijetilo od kazne i vatre džehennemske zbog vašeg nevjerstva i stalnog poricanja i inada?’’ Oni će im odgovoriti: ‘’Da, eto sad smo se uvjerili da je istina ono čime nam se prijetilo.’’ Između stanovnika dženneta i stanovnika džehnnema bit će pregrada koja se spominje u sljedećem ajetu: ‘’I između njih će se pregrada postaviti koja će vrata imati, unutar nje bit će milost, a izvan nje patnja.’’ (El-Hadid, 13.) To su u stvari bedemi koji su spomenuti u gornjim ajetima na kojima će biti oni ljudi čija su dobra i loša djela bila podjednaka, i oni će čekati na bedemima dok Allah ne donese konačnu odluku o njima. Bit će nestrpljivi i silno će željeti da budu od stanovnika dženneta. Oni će selamom pozdravljati stanovnike dženneta i čestitati im veliki uspjeh prilikom polaganja računa. A kad im pogled skrene prema stanovnicima džehennema oni će se utjecati Allahu do džehennemske vatre i boravka u njemu. U džehennemu će prepoznati kolovođe nevjerstva i zablude po njihovim crnim licima i govorit će im: ‘’Eto, ništa vam nije pomoglo to što ste zgrtali imetak, niti vas je vaša nadmenost i oholost spasila od džehennemske vatre.’’ Što se tiče traženja i molbe džehennemlija da ih džennetlije pospu vodom, Abdulah Ibn Abas o tome je rekao: ‘’Čovjek nevjernik će dozivati svoga brata vjernika u džennetu, i reći će mu: ‘’Sav sam izgorio, možeš li me posuti vodom?’’ Njemu će biti naređeno da mu odgovori, a on će mu odgovoriti riječima: ‘’Allah je to zabranio nevjernicima.’’
Čuvari džehennema
U sljedećim ajetima se govori o čuvarima džehennema: ‘’Nad njim su devetnaestorica! Mi smo čuvarima vatre meleke postavili i odredili broj njihov kao sikušenje onima koji ne vjeruju.’’ (El-Muddessir, 30-31.) Zatim: ‘’O kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.’’ (Et-Tahrim, 6.) Ebu Nuajm prenosi od Ka’ba da je rekao: ‘’Između ramena jednog od meleka čuvara džehennema, širina je godinu dana hoda, a svaki od njih imat će u rukama željezni malj koji ima kuke i kad njime udari stanovnika džehennema on će propasti u vatru sedamdeset godina.’’
Abdullah ibn Ahmed ibn Hanbel rekao je: ‘’Obavješteni smo da ima devetnaest čuvara džehennema, između ramena svakog od njih je udaljenost godinu dana hoda. U njihovim srcima nema nimalo milosti, jer su oni stvoreni radi kažnjavanja džehennemlija.’’ Jedan od čuvara džehennema zove se Malik, kao što stoji u sljedećem ajetu: ‘’Oni će dozivati: ‘’O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!’’ – a On će reći: ‘’Vi ćete tu vječno ostati!’’ (Ez-Zuhruf, 77.) Naime, kada nevjernicima dodije kazna džehennemska, oni će dozivati Malika, čuvara džehennema, da moli Allaha da ih usmrti, a on će im odgovoriti da nema smrti i da će vječno patiti u džehennemu i da iz njega nikada neće izaći.
Dolazak vatre na Sudnjem danu
Jedna od strahota Sudnjega dana jeste i pojavljivanje džehennemske vatre, kao što stoji u sljedećem ajetu: ‘’I kad se tog Dana primakne (pojavi) džehennem; tada će se čovjek sjetiti – a na šta mu je sjećanje?!’’ (El-Fedžr, 23.)
Prenosi se od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhu ve sellem, rekao: ‘’Na Sudnjem danu bit će doveden džehennem i imat će sedamdeset hiljada povodaca, za svakim povodcem bit će po sedamdeset hiljada meleka koji će ga voditi.’’ (Muslim)
Na to aludiraju sljedeći ajeti: ‘’A kada dođe nevolja najveća, Dan kada se čovjek bude sjećao onoga što je radio i kada se džehennem svakom ko vidi bude ukazao.’’ (En-Naziat, 34-36.) Ebu Hurejre prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Na Sudnjem danu će se pojaviti vrat od vatre koji će imati dva oka, dva uha i jezik, i reći će: ‘’Ja sam zadužen za tri skupine ljudi: svakog oholog inadžiju, svakog mušrika i svakog kipara ili slikara.’’ (Tirmizi) U hadisu se misli na slikare i kipare koji su slikali i vajali ljudske likove i likove durgih živih bića, oponašajući na taj način Allahovo stvaranje.
Prelazak preko džehennema
U Kur’anu stoji: ‘’I svaki do vas će do njega stići! Gospodar tvoj se sigurno tako obavezao! Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti.’’ (Merjem, 71-72.) U svojoj knjizi Et-tahvifu minen-nari, Ibn Redžeb spominje predaju od Hasana Basrija, da je jedan čovjek pitao svoga brata: ‘’Znaš li da ćeš stići do džehennema?’’ ‘’Znam’’, odgovorio je. Zatim ga je upitao: ‘’A znaš li hoćeš li se spasiti?’’ ‘’Ne znam’’, rekao mu je brat. ‘’Pa što se onda smiješ?’’, na kraju ga je upitao. Rečeno je da se taj nikada više nije nasmijao do smrti.’’ Podjeljeno je također mišljenje islamskih učenjaka i po pitanju značenja riječi ‘’el-vurud’’. Jedni smatraju da se pod tim izrazom misli na prelazak preko Sirat-ćuprija koja je postavljena iznad džehennema. Tog stava bili su: Ibn Mes’ud, Džabir, Hasan Basri, Katade, Abdurahman ibn Zejd ibn Eslem, El-Kelbi i drugi. Dokaz su im hadisi koji su o tome zabilježeni, kao što je hadis koji prenosi Ibn Mes’ud u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Ljudi će biti potjerani prema vatri, zatim će se spašavati na osnovu svojih djela. Neki će preći iznad džehennema poput treptaja oka, neki poput vjetra, neki poput brzog konja, neki poput običnog pješaka.’’ (Tirmizi) Drugi riječ ‘vurud’ prevode u značenju ‘duhul’ – ulazak u džehennem. Taj stav se prenosi od Ibn Abasa i to u nekoliko verzija. On svoj stav potkrepljuje sljedećim ajetima: ‘’Na Sudnjem danu on će svoj narod predvoditi i u vatru ga uvesti (fe evredehumun-nare).’’ (Hud, 98.) Zatim: ‘’Da su oni bogovi, ne bi u nj ušli (ma vereduha), i svi će u njemu vječno boraviti.’’ (El-Enbija, 99.) A spas od džehennemske vatre kad u nju uđu, Ibn Abas vidi u tome što će ona za vjernike biti spasonosna i hladna, nakon čega će izaći iz nje, a nevjernici će u njoj vječno ostati. Prvo mišljenje je pretežnije i ono je prihvaćno od većine islamskih učenjaka.
Zato na kraju ovog predavanja o džehennemu želimo skrenuti pažnju svakom čovjeku koji zna i vjeruje da Allahu ništa nije skriveno, onome koji se nada Allahovoj nagradi i strahuje od Njegove kazne, ko želi biti sretan i postići uspjeh na oba svijeta – izbavi se i spasi od džehennema i njegove patnje. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, upravo je tim riječima savjetovao svoju rodbinu i rođake nakon što mu je objavljen ajet: ‘’I opominji svoju bližu rodbinu!’’ Nakon toga, on ih je pozvao i rekao im: ‘’O potomci Ka’ba ibn Luajja, spasite sebe džehennemske vatre, o potomci Benu Murre, spasite sebe džehennemmske vatre, o potomci benu Abduš-Šemsa, spasite sebe džehennemske vatre, o potomci Abdul-Menafa, spasite sebe džehennemske vatre, o potomci Hašimovi, spasite sebe džehennemske vatre, o potomci Abdul-Mutallibovi, spasite sebe džehennemske vatre, o Fatima, spasi sebe džehennemske vatre, ja vam na Sudnjem danu ništa neću moći pomoći.’’ (Muslim)
Čovječe, ne odgađaj tevbu, pa da te smrt iznenadi. Znaj da ti je život ograničen i kratak i ne upropaštavaj ga. Iskoristi mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatsvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti, da se na Sudnjem danu ne bi kajao sa ostalim stradalnicima.
