SAFF

Egipatski vladar Mukavkis i ashab Ubade: Ovaj tamnoputi čovjek je najučeniji i najugledniji među nama

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

U toku muslimanskog osvajanja Egipta, kad je muslimanska vojska bila pred zidinama utvrđenja Babeljun, egipatski vladar Mukavkis je tražio od Amra ibn Asa da pošalje svoje izaslanike kako bi sa njima razgovarao i Amr je poslao desetericu ljudi među kojima je bio i Ubade ibn Samit. Ubade je inače bio poznat po svojoj crnoj puti, a bio je visok dva metra, i Amr je naredio da on razgovara s Mukavkisom, i da ne prihvata ništa drugo osim tri uvjeta koja je Amr već ponudio.

Kada je muslimanska delegacija došla kod Mukavkisa, Ubade ibn Samit je pošao prema njegovom prijestolju, pa je Mukavkis uzviknuo: “Sklonite od mene ovog crnca, i dajte da razgovaram s nekim drugim.”

Članovi muslimanske delegacije su rekli: “Taj crnac je najbolji i najučeniji među nama. On je naš uglednik i njemu pripada pravo da s tobom govori, a mi stojimo iza onoga što on kaže, jer tako nam je naredio naš komandant.”

Mukavkis ih je u čudu upitao: “Kako se možete složiti s tim da ovaj crnoputi čovjek bude bolji od vas kad on treba biti ispod vas.”

Odgovorili su mu: “Nije onako kako ti misliš. On je uistinu najbolji, najučeniji i najugledniji među nama, a što se tiče njegove boje kože ona kod nas ništa ne znači.”

Tada je Mukavkis rekao Ubadi: “Priđi, crnoputi, i budi blag u svom govoru, jer ja se bojim tvog izgleda. Ako budeš žestok, samo ćeš povećati moj strah i prezir prema tebi.”

Ubade je ponosno stao pred Mukavkisa i rekao mu: “Čuo sam što si rekao, i znaj da među mojim drugovima ima hiljadu onih koji su crnji od mene, i kada bi ih vidio, ti bi se nasmrt uplašio. Iako nisam mlad, ja se hvala Allahu ne bojim sukoba sa stotinu neprijateljskih vojnika, a takvi su i ostali moji drugovi. To je zato što je naša želja borba na Allahovom putu i stjecanje Njegovog zadovoljstva, i mi ne ratujemo protiv Allahovih neprijatelja zbog dunjaluka i želje da njima vladamo, iako nam je Allah to dozvolio. Mi ne obraćamo pažnju na to hoćemo li zarobiti tone zlata ili nekoliko dirhema, jer je naš dunjalučki cilj da imamo onoliko koliko nam je dosta da utolimo glad i žeđ, i kada ne bismo imali ništa više od toga, bilo bi nam dosta. A ako bismo imali gomile zlata, mi bismo ga podijelili na Allahovom putu, jer dunjalučko bogatstvo ne predstavlja istinsku blagodat kojoj mi težimo. Zbog toga nam je Allah naredio preko Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da tražimo od dunjaluka samo koliko nam je potrebno i da sva naša težnja bude ahiret, Allahovo zadovoljstvo i borba protiv neprijatelja Allahove vjere.”

Tada je Mukavkis upitao svoje dvorjane: “Jeste li ikada čuli nešto slično? Do sada sam se bojao samo njegovog izgleda, a sada se više bojim njegovih riječi, nego njegovog izgleda. Znajte dobro da su ovi ljudi poslati od Allaha da osvoje cijelu zemlju i pitanje je trenutka kada će to stvarno i učiniti.” (Iz knjige: Pod zastavom islama, str. 335.)

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA