SAFF

Ejub Golić, heroj koji je dao život da bi hiljade drugih živjelo: “Kad budete svi na sigurnom, tek tada recite vojsci da sam poginuo”

Facebook
Twitter
WhatsApp

Rahmetli Ejub Golić bio je jedan od najistaknutijih starješina u opkoljenoj enklavi Srebrenica. Heroj i gazija, čovjek koji je na vrijeme prepoznao agresora i njegove namjere i stao na branik Domovine.

Predratni autoprevoznik, otac šestero djece već na samom pocetku rata priključuje se Paljanskoj četi i ubrzo izrasta u vrsnog borca i starješinu.
Zbog svoje nesebične hrabrosti i požrtvovanja postavljen je za komadanta najelitnije jedinice u Srebrenici – 28. brdskog bataljona. Rame uz rame sa svojim saborcima Ejub daje ogroman doprinos slobodne srebreničke teritorije. Njegova ljudska i vojnička veličina posebno dolazi do izražaja prilikom krvavog proboja iz Srebrenice. Nakon neviđene i sramne izdaje od strane snaga UNPROFOR-a i čitave svjetske zajednice, zajedno sa svojim hrabrim borcima Ejub Golić zadnji napušta grad dajući žilav otpor nadirućem agresoru. Tokom prolaska kroz privremeno zaposjednutu teritoriju Ejub pomaže u obezbjeđenju začelja kilometarske kolone i u svakoj delikatnijoj situaciji prelazi na čelo. I sa svojim izviđačima pretresa teren i nastavlja dalje, a onda dolazi Pandurica i najtragičniji trenutak.

Nekoliko četničkih tenkova krvnički tuku po nedužnom narodu, tada Golić donosi sudbonosnu odluku i sa nekoliko saboraca vješto upada u leglo četničkih tenkova i stavlja pečat na njihovo divljanje.Tom prilikom, nažalost, biva smrtno pogođen. Prestalo je da kuca srce komadanta koga su ljudi jako voljeli, a čije su posljedne riječi bile:

„Mi smo uspjeli! Do slobodne teritorije ostalo je vrlo malo, četnici su razbijeni vi morate doći do odredišta. Kada budete svi na sigurnom, tek onda saopštite vojsci da sam poginuo!“

Nažalost, sudbina je odlučila da Ejub ostane nekoliko kilometara prije cilja, a Safet Golić, Ejubov brat priča:

“Upali smo u zasjedu, a granata je pala nekoliko metara od Ejuba i teško ga ranila. Bio je živ tri sata. Potom smo ga ukopali u jednom rovu”.

Safet se godinu poslije vratio i ekshumirao Ejubovo tijelo, a Ejub je potom ukopan u Živinicama, no nedavno je među članovima porodice prevagnula želja za premještanjem tijela u šehidsko mezarje u Potočarima, među njegove saborce. Komandante neka ti je vječni rahmet i hvala!

„I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne znate“! ( Kur´an / El-Bekare, 154 )

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA