Endelus: Pad Kordove, smrtni krik nije imao ko čuti

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Poslije En-Nasirove smrti, vladar Magriba i Endelusa postaje njegov sin Jusuf el-Mustensir. Kršćani su ohrabreni posljednjim porazom muslimana i nesmanjenom žestinom nastavljaju osvajačke pohode.

Portugalski vladar Alfonso Treći, 614. godine, uz pomoć germanske morske flote, koja je bila na putu prema Palestini, opsjeda grad Ebu Danis, koji je bio oslobodio halifa Mensur. Muslimani iz toga grada nisu imali izbora pred mnogo jačim neprijateljem. Njihove vođe su zatražile primirje. Kršćani glatko odbijaju. Ali, zbog upornog insistiranja na primirju, Alfonso Treći prihvata pod uvjetom da svi muslimani napuste grad. Tako je ovo značajno utvrđenje palo bez borbe.

Muvehidini su bili potpuno nemoćni spriječiti pad utvrđenja. Njih je prethodni poraz toliko oslabio da se nisu mogli oporaviti. Uz to, u Magribu se 615. godine pojavila dinastija Benu Merin, poznatiji kao merinidi. Žele srušiti muvehidine. Tako su muvehidine napadali kršćani u Endelusu i merinidi u Magribu.

Godine 620. je iznenada umro halifa Jusuf el-Mustensir. Nije imao vremena ni imenovati nasljednika. To je novi udarac državi muvehidina. U tom stanju bezvlašća, mnogo pojedinaca i porodica se željelo domoći vlasti. Na kraju je Abdulvahid ibn Jusuf, El-Mustensirov amidža, uspio izboriti vlast. Ali, ubrzo ga je svrgnuo Abdullah ibn Jakub el-Adil.

Neprijatelji muvehidina koriste njihov sukob i, 623. godine, porodica Hafs otcjepljuje Tunis i proglašava ga samostalnom državom, a muvehidini svrgavaju i Abdullaha ibn Jakuba. Na mjesto halife je došao je Idris el-Me’mun.

Godine 627. je vladar Aragonije James, potpomognut francuskom i talijanskom morskom flotom, napao na Balearska ostrva. Muslimani su se odlučno suprotstavili znatno jačem neprijatelju, ali su doživjeli težak poraz. U bitki za Balearska ostrva, poginulo je 24 hiljade muslimana. Nakon što je izvrgnut stravičnoj torturi mučenja, ubijen je i namjesnik tih ostrva Ibn Jahja.

Godine 629. su muvehidini dali zakletvu svom posljednjem vladaru Abdulvahidu ibn Idrisu, poznatijem kao Er-Rešid.

Nakon osvajanja Balearskih ostrva, papa proglašava novi križarski rat i izdaje naredbu da se zauzme Valensija, jedan od najvažnijih muslimanskih gradova. Muslimani Valensije su bili u teškoj poziciji, ali su, uz Allahovu pomoć, odbili kršćanske napade.

Godine 633. je porodica Zejjan otcijepila Alžir i proglasila ga samostalnom državom.

Previranja u Magribu i otcjepljenje Tunisa i Alžira bacaju u zaborav Endelus. Muslimani Endelusa su bili prepušteni sami sebi i nisu se mogli osloniti na zvaničnu vlast muvehidina i njihovu državu, u čijem sastavu je bio i Endelus.

Svjestan tih slabosti, kastiljski kralj Ferdinand odlučuje napasti Kordovu, glavni grad islamskog Endelusa. Okuplja mnogobrojnu vojsku i 633. godine počinje opsada Kordove.

Dugo su muslimani Kordove pružali otpor i zaustavljali kršćanske vojnike da uđu u grad. Kad im je ponestalo snage i kad su se potpuno iscrpili, svjesni da nemaju šta očekivati od muvehidina, pristaju na predaju grada. Ferdinand prihvata ponudu, iako su svećenici bili protiv. Oni su tražili da svi sposobni muslimani budu ubijeni, a da se ostalo stanovništvo proda kao roblje.

Ferdinand prihvata predaju grada ne zato što je bio humaniji i milostiviji. Nikako. On to čini samo zato da muslimani, u bezizlaznoj situaciji, ne poruše grad i unište sva dobra u njemu. Zato prihvata da se predaju i da svi napuste grad. Tako je i bilo.

Ferdinand ulazi u Kordovu u nedjelju, 23. ševvala 633. godine (1236.).

Pala je Kordova, simbol islamske kulture i civilizacije, glavni grad ne samo Endelusa, već islamskog zapada.

Svjetlo islamske akide, nauke i kulture je duže od pet stoljeća iz ovoga grada obasjavalo Evropu, koja je živjela u tminama neznanja i gušila se u moru poroka i nemorala.

Islamski grad Kordova je bio utočište svim ljudima koji su tragali za znanjem. Svejedno jesu li željeli proučavati šerijatske znanosti ili proučavati medicinu, astronomiju, geografiju i druge znanosti.

Pad Kordove je potresao ne samo ostatak islamskog Endelusa, nego iz temelja islamski svijet.

Endelus je bio na umoru.

Njegov smrtni krik nije imao ko čuti.

Sramni poraz halife En-Nasira XL

Velika pobjeda kod Alarkosa XXXIX

Muvehidini u Endelusu XXXVIII

Endelus: Propast države murabituna XXXVII

Danas muslimani neće biti poraženi radi mene XXXVI

Borbe za Toledo XXXV

Bitka sedam komandanata XXXIV

Fetva najvećih islamskih učenjaka XXXII

Endelus: Velika bitka Zellaka XXXI