Endelus: Sramni poraz halife En-Nasira

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Halifu Mensura je naslijedio sin Muhammed en-Nasir. On desetogodišnji mir koristi za sređivanje stanja unutar Magriba i Endelusa.

Godine 606. je trebalo obnoviti ili poništiti ugovor o primirju sa kršćanima. Ali, prije isteka ugovora, Alfonso Osmi napada muslimansku teritoriju i krši primirje. U izdajničkom postupku i iznenadnom napadu, pomaže mu vladar države Leon.

En-Nasir sa vojskom prelazi u Endelus. Ali, osim sporadičnih sukoba, ništa se posebno nije događalo sve do 608. godine. Tada Alfonso Osmi završava pripreme za novu bitku. Kao i u bitki kod Alarkosa, opet okuplja 200 hiljada vojnika, a papa proglašava još jedan križarski rat i diže na noge kršćane Evrope. Posebno upozorava one koji nisu sudjelovali u prethodnoj bitki da će ih Crkva anatemizirati ukoliko se ponovo ne odazovu pozivu u “sveti rat”.

Jedan od njih je vladar Navare Sančo Sedmi. Nije htio prekršiti ugovor o nenapadanju sa muslimanima. Sada, pod pritiskom iz Rima, Sančo se priključuje Alfonsu Osmom.

Mladi halifa En-Nasir poziva muslimane u džihad i odbranu islamske države. Okuplja jednak broj mudžahida kao i njegov otac.

Izgledalo je da će se ponoviti prizor iz prve bitke.

Kršćani su, sa 200 hiljada vojnika, krenuli u napad na muslimansku vojsku, koja je brojala isto toliko vojnika.

Nova velika bitka se dogodila kod mjesta Navas de Tolos. Godina je 609.

Na putu je Alfonso napao muslimansko utvrđenje Rabah. Muslimani iz utvrđenja su pristali da se predaju ukoliko im se zagarantira sigurnost. Alfonso Osmi prihvata i potpisuje ugovor. Kršćani iz Evrope se ne slažu. Oni su tražili bezuvjetnu predaju. Alfonso Osmi njihov zahtjev odbija iz strateških razloga. To dovodi do raskola među kršćanima. Oni koji su došli u pomoć iz evropskih država, odvajaju se i vraćaju kući.

Dvije vojske su ulogorene u mjestu Navas de Tolos. Alfonso i En-Nasir razmjenjuju pisma i naizgled se dogovaraju o primirju i vraćanju vojski bez sukoba. Čini se da se obojica pribojavaju ishoda bitke. Ali, muslimanski vladar i vojskovođa nema razloga za toliki strah. Njegovi su u svakom pogledu u prednosti. Da je njegov otac bio umjesto njega, vjerovatno ne bi tako postupio.

I, nakon što se činilo da je sve završeno bez bitke i muslimani se počeli povlačiti, Alfonso Osmi silovito napada sa leđa. Nastaje opći metež među muslimanima. Nastoje pobjeći i ne pomišljajući da se odupru.

Kršćani su počinili pravi masakr. Muslimani su u Navas de Tolosu doživjeli težak poraz. Taj poraz je uvod u propast dinastije muvehidina i, još gore, označava početak propasti islamske države Endelus.

Halifa En-Nasir je pobjegao u Sevilju, a Alfonso Osmi je sa vojskom nastavio od mjesta do mjesta, od utvrđenja do utvrđenja, i sve rušio. Kršćani su ubijali sve, žene, djecu, ranjenike. Stižu i do grada Ubde. Uz traženje garancije o sigurnosti, muslimani pristaju na predaju i davanje ogromnog bogatstva. Alfonso Osmi prihvata i potpisuje ugovor. Ali, svećenici, koje je Vatikan poslao kao duhovne vođe križarskog rata, odbijaju ugovor i traže bezuvjetnu predaju. Alfonso Osmi pristaje na njihove zahtjeve. Muslimani otvaraju gradske kapije i ne sluteći šta ih čeka…

Kako su ušli u grad, tako su kršćani, poput pobjesnjelih zvijeri, ubijali sve što su stigli. U jednome dana i jednome gradu, ubijeno je 60 hiljada muslimana, a isto toliko je zarobljeno i prodato kao roblje.

Poražen i ponižen, halifa En-Nasir napušta Endelus i vraća se u Marakeš.

Strašni poraz i poniženje su ga dotukli i bacili u postelju. Iz nje se nije digao do smrti, 610. godine.

Velika pobjeda kod Alarkosa XXXIX

Muvehidini u Endelusu XXXVIII

Endelus: Propast države murabituna XXXVII

Danas muslimani neće biti poraženi radi mene XXXVI

Borbe za Toledo XXXV

Bitka sedam komandanata XXXIV

Fetva najvećih islamskih učenjaka XXXII

Endelus: Velika bitka Zellaka XXXI

Murabituni dolaze XXX

Endelus: Svijetli primjeri vladara Mutevekkila i alima El-Badžija XXIX