Piše: Abdullah Nasup

Unutar izraelskog političkog sistema, sudbina Palestinaca, decenijama se lomila između potpunog ignoriranja sistema i jalovog sjedenja u opozicionim klupama. Međutim, unazad nekoliko godina palestinska politička scena prolazi kroz najdublju transformaciju od osnivanja Izraela. A, netom okončani Opći izbori u Izraelu donijeli su historijski uspjeh palestinskih stranaka.

Dok se u cionističkim blokovima broje mandati i analizira pat-pozicija između desnice premijera Benjamina Netanyahua i opozicije bivšeg načelnika generalštaba Gadia Eisenkota, palestinska manjina, koja čini petinu stanovništva, zabilježila je historijski uspjeh.

Velika izlaznost birača i zajednički nastup

Na izborima s rekordnom izlaznošću koja je na nacionalnom nivou bila iznad 77%, palestinska zajednica masovnim je izlaskom na birališta pretvorila svoje političke predstavnike u važan faktor u razgovorima o sastavljanju buduće vlade. U tu poziciju su došli zahvaljujući već spomenutoj velikoj izlaznosti, ali i zajedničkom nastupu.

Nakon perioda unutrašnjih trvenja i fragmentacije, tri stranke palestinske zajednice u Izraelu: Hadash (Demokratski front za mir i jednakost)), Ta'al (Arapski pokret za promjene) i Balad(Nacionalni demokratski savez), ponovo su nastupile u koaliciji kao Zajednička lista. Ovaj koalicioni blok, stvoren kako bi se prebrodio visoki izborni prag i maksimizirao utjecaj palestinske zajednice na političkoj sceni, ostvario je izuzetan uspjeh osvojivši, prema preliminarnim podacima Centralnog izbornog odbora, čak 12 mandata. Istovremeno, stranka Ra'am (Ujedinjena arapska lista), koja je odlučila nastupiti samostalno, osigurala je stabilnih 7 mandata. Sa ukupno 19 osvojenih parlamentarnih mjesta, palestinske stranke su, uslovno rečeno, pobjednik izbora.

Značaj njihovog uspjeha tim je veći kada se uzme u obzir idološki profil političkih stranaka palestinske zajednice. One nisu monolitna cjelina; unutar te velike Zajedničke liste i oko nje kriju se oštre ideološke, vjerske i strateške razlike koje oslikavaju pluralizam palestinske zajednice u Izraelu, ali i svijest da su bez jedinstvenog nastupa svi gubitnici.

Ideološki mozaik

Palestinska politička scena u Izraelu mozaik je ideoloških struja, često duboko podijeljenih, koje se bore za glasove palestinske manjine.

U središtu ove borbe ne nalaze se samo ideološke razlike, nego i fundamentalno pitanje strategije: kako preživjeti i ostvariti prava unutar države koja se ustavno definira kao židovska?

Odgovor na to pitanje najstarija palestinska politička organizacija, Hadash, već decenijama traži na temeljima marksističke ideologije. Iznikla iz nekadašnje Komunističke partije, ova stranka predstavlja specifičan fenomen jer tvrdoglavo insistira na arapsko-židovskom partnerstvu. Dok većina drugih palestinskih političkih aktera igra na kartu čistog palestinskog identiteta, Hadash u parlament redovno šalje i židovske ljevičare. Popularna je kod urbanog stanovništva i u krišćanskim sredinama na sjeveru zemlje, poput Nazareta. Njihova politička filozofija je: borba za prava Arapa u Izraelu neodvojiva je od opće klasne borbe i saradnje sa židovskom ljevicom, ali njihova principijelna crvena linija ostaje odbijanje bilo kakvog saveza sa desničarskim cionističkim strukturama.

Stranka Ra'am, za koju se smatra da predstavlja političko krilo tzv. Južnog ogranka Islamskog pokreta (pokret ideološki blizak Muslimanskom bratstvu), druga je palestinska stranka u Izraelu po snazi i značaju. Njihova glasačka baza je uglavnom konzervativniji dio palestinske zajednice, uključujući i beduinska plemena u pustinji en-Nakb (Negev).

Ra'am je tvorac najvećeg političkog zaokreta u modernoj historiji Izraela. Naime, godine 2021. postali su prva palestinska stranka koja je zvanično ušla u izraelsku vladajuću koaliciju, u vladi Bennett-Lapid. Nacionalna pitanja i status Palestine privremeno su stavljeni u drugi plan u zamjenu za praktične ustupke: milionske budžete za palestinska naselja unutar Izraela, suzbijanje kriminala unutar zajednice i legalizaciju beduinskih naselja. Ra'am je pokazao da se parlamentarno učešće može pretvoriti u opipljive koristi, ali takav pristup istovremeno otvara pitanje cijene političkog kompromisa i odnosa prema širim nacionalnim ciljevim.

Arapski pokret za promjene, poznatiji kao Ta'al liberalno-centristička je opcija, koju predvodi Ahmad Tibi, vjerovatno najprepoznatljiviji i najkarizmatičniji palestinski političar u Izraelu. Tibi, nekadašnji savjetnik Jasera Arafata, uspio je izgraditi stranku koja ima respektabilnu podršku Palestinaca unutar Izraela, a naročito među srednjom klasom. Ta'al se fokusira na svakodnevni život građana, od reforme zdravstva do urbanističkih planova, istovremeno koristeći Tibijev diplomatski utjecaj da artikulira palestinske nacionalne težnje. Ova stranka na izborima najčešće nastupa u tehničkim koalicijama sa drugim palestinskim strankama, shvatajući da je zajednički nastup jedini način opstanka palestinskih stranaka na surovoj izraelskoj političkoj sceni.

Stranka Balad važi za stranku koja se najoštrije bori za palestinska nacionalna pitanja. Ideološki je sekularna, panarapska stranka; beskompromisno se zalažu za transformacija Izraela izekskluzivne židovske države u „državu svih njenih građana“, čime se direktno sudaraju sa osnovnom idejom uspostavljanja Izraela. Do sada su se oštro protivili učešću u cionističkim vladama, smatrajući to oblikom izdaje, zbog čega dosljedno odbijaju učešće u bilo kakvim koalicionim slagalicama sa židovskim strankama. Zbog takve retorike, stranka je konstantno na rubu zakonske zabrane, ali unutar palestinske zajednice uživa značajnu podršku.

Druzi u Izraelu – posebna zajednica koja je okrenula leđa braći Arapima

Oko 154.000 Druza koji žive u Izraelu sa statusom državljana (dakle, ne računajući sirijske Druze na Golanskoj visoravni, koji većinom odbacuju integraciju u izraelsko društvo), čine 1,6% ukupnog stanovništva zemlje, što je manje od 10% unutar palestinske zajednice. Iako su jezički i kulturološki dio arapskog svijeta, u državi Izrael od 1957. godine službeno imaju poseban status autonomne etničko-religijska grupu odvojene od muslimana i krišćana.

Za razliku od ostalih Palestinaca u Izraelu, Druzi služe vojni rok, izuzetno su lojalni Državi Izrael, a stopa regrutacije je preko 80%, što je čak više nego kod židovskog stanovništva. Primarno se definiraju kao Druzi, zatim kao Izraelci, dok se samo manji dio identificira sa palestinskim nacionalnim identitetom i arapskim etnicitetom.

Dok palestinski muslimani i krišćani grade svoj uticaj kroz ujedinjenu Zajedničku listu i stranku Ra'am, Druzi radije biraju političku integraciju kroz židovske stranke, koje na svojim listama redovno imaju “rezervirana” mjesta za predstavnike Druza kako bi privukle njihove glasove.

Manji dio sekularnih Druza, koji se osjeća dijelom palestinske zajednice, glasa za Hadash, kojem su skloni jer je izrazito sekularan i snažno se protivi vjerskim i sektaškim animozitetima.

Ovi izbori su donijeli jedan historijski presedan. Zbog nakupljenog nezadovoljstva u zajednici Druza, ponajviše zbog kontraverznog Zakona o nacionalnoj državi iz 2018. koji je Izrael definirao isključivo kao državu židovskog naroda čime su lojalni Druzi postali građani drugog reda, u maju 2026. godine osnovana je prva stranka Druza pod nazivom “Savez braće” (Brit Achim), koju je pokrenuo penzionisani pukovnik IDF-a Wajdi Sarhan. No, stranka nije prešla izborni prag.

Za koaliciju su potrebne dvije strane

Dok nakon završetka općih izbora politička matematika gura Izrael u političku blokadu jer ni Netanyahu ni opozicioni blok nemaju većinu od 61 zastupnika, palestinske stranke mogu biti ključ rješenja ove pat–pozicije.

Rekordna izlaznost i zajednički nastup pokazali su da palestinska zajednica može postati važan faktor u postizbornim pregovorima te u eventualnoj koaliciji snažnije utjecati na izraelsku politiku.

No, to još uvijek ne znači i da će se postići dogovor o koaliranju. Naime, glavni židovski blokovi i dalje imaju vlastite političke i ideološke interese, a spremnost da sarađuju s palestinskim strankama nije zagarantirana.

Palestinske stranke ostvarile su historijski značajan rezultat i stekle potencijalno veći pregovarački značaj, ali ostaje otvoreno pitanje hoće li htjeti koalirati sa židovskim strankama, i hoće li ostvareni rezultat moći pretvoriti u stvarni politički utjecaj.

U konačnici, najvažnije pitanje je koliko su židovske i palestinske stranke spremne na međusobnu koaliciju i hoće li uspjeti pronaći kompromis oko niza spornih pitanja.