Na ovom snimku, koji već 18 godina obilazi svijet, Husić se nalazi u grupi podrinjskih Bošnjaka koje okružuju zločinci. Husić je jedini preživjeli sa tog snimka.
Među učesnicima ovogodišnjeg Marša mira našao se i Enver Husić iz srebreničkog naselja Brezovica, jedan od rijetkih podrinjskih Bošnjaka koji je tokom genocida u julu 1995. godine preživio zarobljavanje u mjestu Sandići kod Bratunca, piše Oslobo
Naime, Husić, tada šesnaestogodišnjak, nalazi se i na čuvenom snimku koji je nastao 13. jula u Sandićima. Na ovom snimku, koji već 18 godina obilazi svijet, Husić se nalazi u grupi podrinjskih Bošnjaka koje okružuju zločinci. On se nalazi u koloni iza jednog muškarca, kojeg srpski vojnik tjera da skine majicu. Husić je jedini preživjeli sa tog snimka.
Božija volja
Imao sam tada nepunih 16 godina. Tu smo svi bili zarobljeni u Sandićima, gdje je bilo oko 1.200 ljudi, koji su kasnije strijeljani u zemljoradničkoj zadruzi u Kravici. Ja sam, Božijom voljom, uspio da pobjegnem iz Sandića – počinje svoju priču Enver Husić.
Sjeća se, stotine zarobljenika su se nalazile na livadi u Sandićima. U jednom trenutku ga je zovnuo srpski vojnik koji se nalazio na tenku i čuvao zarobljenike na livadi.
– Jedan čovjek ispred mene je ustao, mislio je da njega zove. Vojnik je rekao sjedi ti, neka dođe taj malac iza tebe. Otišao sam. Dao mi je dva kanistera i rekao da odem dolje niz asfalt i da donesem vode. Bila su još tri momka sa mnom. Donijeli smo vodu, priča Enver za Hayat.
Tada je, veli on, uslijedio jedan od najtežih trenutaka. Svaki od zarobljenika je mogao dobiti samo po jedan čep vode, a on je svom ocu dao cijeli kanister da se napije.
– Prišao je jedan četnik iza leđa i udario ga kundakom u glavu. To mi je bilo najupečatljivije i nekako najteže. Ubrzo nakon toga smo ponovo otišli po vodu, ističe Enver.
U tom trenutku naišli su autobusi koji su vozili žene i djecu iz Potočara. Jedan od autobusa se zaustavio.
– Šofer mi je izbacio neki tetrapak iz kojeg su unproforci pili vodu i rekao da naspem, te da ostavim kod volana. On je izašao iz autobusa i otišao dolje preko puta. Bilo je mnogo tih srpskih vojnika, da ih tako nazovemo, ako se tako uopšte mogu nazvati. Ja sam tu iskoristio šansu. Pozvao sam ovu trojicu i rekao haj’mo u autobus. Oni su rekli da ne smiju. Bacio sam kanistere, utrčao u autobus, a žene su me prekrile torbama. Uspio sam preživjeti, kazao je Enver.
Školski drugovi
Mladići koji su s njim išli po vodu su ubijeni. Zajedno su pohađali školu u Srebrenici. I oni sa snimka svi su pobijeni. Mladić na snimku ispred njega zvao se Almir i ukopan je prošle godine u Potočarima. I babo mu je ubijen. Tek je pronađeno nekoliko skeletnih ostataka u dvije masovne grobnice.
– Ja danas sa suprugom, kćerkom i sinom živim u Genevi u Švicarskoj. Kuhar sam po zanimanju. Usavršio sam to poslije 1995. godine. Dolazim svake godine povodom Marša i dženaze. Moj brat, koji je uspio preći preko šume, živi u Americi, a sestra i majka su u Bosni, ispričao je Enver.
