Godišnjica strijeljanja 65 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u selu Sasina kod Sanskog Mosta

229
Foto: Nezavisne novine

Na lokalitetu sela Sasina, desetak kilometara od Sanskog Mosta, jučer je u prisustvu velikog broja građana obilježena 26. godišnjica zločina počinjenog nad 65 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, među kojima je bila i jedna žena. Članovi porodica žrtava ističu nezadovoljstvo zbog neprocesuiranja odgovornih za ovaj zločin, upozoravajući da svakodnevno svjedoci i počinioci ovog zločina umiru.

Najmlađa žrtva zločina bio je Besim Talić, koji je u trenutku stradanja 21. septembra 1995. imao 16 godina.

Njegov brat Zijad Talić prisjeća se tog dana, kada je osim brata izgubio i oca te 16 najbližih rođaka.

“Strijeljanje je izvršeno na lokalitetu sela Sasina u blizini katoličke crkve, gdje su i ekshumirani u julu mjesecu 1996. godine”, objašnjava on, dodajući da je tada bilo moguće izvršiti identifikaciju jer je prošao kratak period od momenta stradanja.

Nedugo nakon toga su i ukopani – žrtve muslimanske vjeroispovijesti na šehidskom mezarju “Šehovci”, a žrtve katoličke vjeroispovijesti na lokalnom groblju u mjestu Sasina, kaže on.

Prema njegovim saznanjima, paravojne formacije su 20. septembra 1995. godine, iz već ranije formiranog sabirnog logora “Šehovci” pokupili muškarce koje su zatekli kod njihovih kuća, sa izgovorom da ih vode na “radnu obavezu”.

Kako tvrdi Talić, u selu Sasina, koje je udaljeno osam kilometara od Sanskog Mosta, u blizini katoličke crkve strijeljano je 66 osoba.

“Među kojima je bila i jedna žena, kao i jedan civil hrvatske nacionalnosti i jedna NN osoba”, kaže on.

Komentarišući rad pravosuđa, Talić ističe da za ovaj zločin niko nije procesuiran, “iako postoji podosta dokumentacije”, ali i svjedoka koji su mogli svjedočiti u procesuiranju.

“Nerad pravosuđa je doveo do toga da su mnogi svjedoci umrli”, kaže on, dodajući da su i pojedini organizatori i izvršioci također preminuli i da ih nije moguće procesuirati.

“Od nadležnih pravosudnih organa u državi tražimo da konačno procesuiraju bar ostatak živih organizatora i izvršilaca ovog i drugih zločina nad civilima Sanskog Mosta, Krajine i Bosne i Hercegovine”, poručuje on.

Među ubijenim žrtvama su i Stjepan i Drago Buha. U trenutku stradanja Stjepan je imao 29 godina.

Kako kaže njihov brat Mile Buha, posmrtni ostaci Stjepana još uvijek nisu pronađeni.

“Mi smo samo prepoznali jednog mog brata – Dragu, a Stjepana nismo našli”, kaže Buha.

Drago je imao 23 godine kada je nastradao i sahranjen je blizu Šehovaca.

“On je bio oženjen i imao je dvoje djece – kćerku i sina”, navodi on.

“Bio sam i ja u logoru i u ‘Betonirci’ i u policiji zatvaran, tako vjerovatno su i moja braća, ali nema neke nadoknade za logoraše, nema ništa za porodice žrtava”, kaže on.

U prvostepenoj presudi Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, bivšim rukovodiocima srbijanske Službe državne bezbjednosti (SDB) osuđenima na po 12 godina zatvora zbog zločina u Bosanskom Šamcu, Sudsko vijeće je zaključilo da su 21. septembra 1995. godine, ili približno tog datuma, pripadnici Arkanove Srpske dobrovoljačke garde (SDG) oteli i zatočili grupu nesrpskih civila iz Sanskog Mosta i prebacili ih u Sasinu, gdje su ih iskrcali iz vozila u podnožju zapadne strane brda. Na tom mjestu, pripadnici Arkanovog SDG-a su iz vatrenog oružja ubili više od 60 ljudi iz ove grupe.

Stanišić i Simatović su nepravosnažno oslobođeni odgovornosti za ovaj zločin. Nakon žalbi u ovom predmetu, očekuje se donošenje drugostepene presude.

Ubistvo 65 civila je optužnicom iz 1997. stavljeno na teret i Željku Ražnatoviću Arkanu, koji je preminuo u Beogradu 2000. godine.