Humanitarni projekat mladih Zeničana: „Sve za 5 – Sve za život“

1148

Humanitarni projekt „Sve za 5 – Sve za život“, ali i projekti vakufljenja džamija, plaćanja režijskih troškova vode i struje u džamijama, besplatnih organiziranih odlazaka na umru, pomaganja socijalno ugroženih i jetimskih porodica, plaćanja školskih sendviča djeci socijalno ugroženih porodica, izgradnje bunara u siromašnim zemljama Afrike, kupovine stroja za pranje rublja samohranim majkama – samo su dio nevjerojatnog dobra i rada koji stoji iza skupine mladih ljudi koji žive na području Zenice.

Iza njih ne stoji niti jedna politička stranka, niti društveno-političko-interesnih opcija. Oni nisu dio vladine niti nevladine organizacije, udruženja i slično. Oni su humanisti i volonteri koji svoje slobodno vrijeme koriste za pomaganje drugima. Svoje radne sastanke održavaju putem Facebooka ili vibera, nemaju posebna mjesta i duga sastančenja, a iza njih je nevjerojatan uspjeh. Rad koji je daleko od današnjih floskula modernog društva, a potpuno je isključen iz paradigme materijalističke formule IMT-a (čitaj: imal’ mene tu). Rad trajnog dobra za zajednicu, dobra za društvo – rad za nečiji osmijeh, lijepu riječ, dovu/molitvu…

Voditelj i začetnik svih ovih projekata je Aldin Kajmaković, 37-godišnji Zeničanin, magistar medicinske radiologije. „Sve je zvanično počelo 2010. godine, prije mog prvog odlaska na hadž. Tada sam gledao jedno vjersko predavanje u kojem je bilo govora o značaju pomoći drugima, gdje Allahov Poslanik, a.s., kaže: ‘Da pomognem bratu muslimanu, u smislu da mu otklonim nedaću, draže mi je nego da mjesec dana provedem u itikjafu u džamiji.’ Znajući vrijednost toga dogovorio sam s tri prijatelja – Anelom Okićem, Saninom Pipićem i Dinom Kulušićem – da mjesečno, tada nas samo četvorica, odvajamo po 25 KM. Skupivši prvih 100 KM napravili smo prehrambeni paket jednoj porodici. Onda sam počeo uključivati svoje druge prijatelje u taj projekat – i tako je počeo rasti broj ljudi koji se priključivao. Početna ideja je bila zamišljena kao pomoć socijalno ugroženim porodicama. Međutim, kako se veći broj ljudi priključivao, tako su se javile ideje za druge projekte. Sada imamo osam projekata koje paralelno radimo“, ističe Kajmaković.

Pomoć Zenici, okolici, ali i čitavoj BiH

Prvi projekt pokrenut od strane grupe prijatelja velikog srca i želje za dobrotom predstavljao je pomoć socijalno ugroženim porodicama na području grada Zenice, okolice, ali i na području čitave Bosne i Hercegovine. Pomagati ljudima u potrebi započeli su prvo na mjesečnoj razini, a potom i kontinuirano. Ovaj projekat je proširen i na opštinu Srebrenica, pošto je, kako i sam Aldin kaže, Srebrenica svima bolna točka. „Uz pomoć ekipe, grupe altruista iz ‘Čajdžinice kod Dabra’, koja radi u okviru džamije u gradskom naselju Trgovišće u Zenici, pravili smo i prevozili pakete za socijalno ugroženo stanovništvo opštine Srebrenica i okolna mjesta. Sada je već tradicija da svako, maksimalno, 4 mjeseca vozimo pakete u Srebrenicu“, priča Aldin.

Projekat je proširen i na socijalno ugrožene osobe za vrijeme mubarek mjeseca ramazana: „U ramazanu prikupljamo sredstva za pakete za pomoć socijalno ugroženim porodicama da bi mogli lakše da isposte ramazan, a također da dočekaju Ramazanski bajram kako treba. Ove godine tokom mjeseca ramazana prikupili smo i podijelili sredstva u iznosu 25.000 KM za oko 140 porodica.“ Poseban dio ovog projekta je pomoć jetimskim porodicama, tj. porodicama bez jednog ili oba roditelja: „Jetimi su posebna kategorija prema kojoj treba biti obazriv. Zato na mjesečnoj bazi pomažemo i nekoliko jetimskih porodica u vidu prehrambenih ili novčanih paketa.“ Aldin ističe i kako socijalno ugrožene porodice odabiru najčešće putem apêla „nakon kojih mi provjerimo stvarno stanje te porodice ili u saradnji s drugim humanitarcima koji rade slične projekte“. „Tako većinu toga dogovaramo pomažemo jedni drugima, prebacujemo sredstva, hranu, pakete i tako dalje. Na taj način dolazimo i do podataka o socijalno ugroženim porodicama“, kaže nam Aldin Kajmaković.

 

„Sve za 5“ i „Školski sendviči“ – projekti od velike važnosti za djecu

Posebnu pažnja pridaje se siromašnoj djeci, a među takvim aktivnostima ističu se projekti „Sve za 5“ i „Školski sendviči“.

„Jedan od bitnijih i meni dragih projekata nosi naziv ‘Sve za 5’. To je projekat koji se odnosi na liječenje bolesne djece, odnosno financiranje ili sufinanciranje troškova liječenja bolesne djece. Za taj projekat smo radili promotivne majice ‘Svi za život’. I u okviru tog projekta za mjesec dana smo prodali oko 1.500 majica. Kao veliki humanisti pokazali su se i brojni bosanskohercegovački sportaši. Na humanitarnoj aukciji održanoj putem interneta od 1. do 30. aprila 2015. godine, prodani su dresovi velikana današnjeg sporta. Između ostalih, prodan je i dres švedskog fudbalera, bosanskohercegovačkog porijekla, Zlatana Ibrahimovića. Prodana je i sportska oprema najvećeg imena borilačkih sportova današnjice – njemačkog boksera bosanskohercegovačkog porijekla Felixa Sturma (rođen kao Adnan Ćatić, op. ur.). Tu se našao i dres bosanskohercegovačkog fudbalera Edina Džeke. Ovu aukciju popratili su dnevne bosanskohercegovačke novine ‘Avaz’, N1 Televizija i TV Zenica“, govori Ajdin.

Ističe nam dalje kako se iz ovog fonda izdvaja oko 2.000 KM i usmjerava kao glavni ili sufinacijski izvor financiranja operacija djece, a koje se izvode izvan granica Bosne i Hercegovine. „Mi smo do sada odobrili oko 25.000 KM. Projekat nosi simboličan naziv ‘Sve za 5’ jer je učešće u tom projektu 5 KM mjesečno. Cilj je omasoviti taj projekat, da što više ljudi daje samo 5 KM mjesečno i da imamo što veći fond. Liječenje se odnosi na operativne zahvate koji se ne mogu obaviti u Bosni i Hercegovini, odnosno za nabavku ortopedskih pomagala ili za nabavku skupocjenih lijekova.“

Drugi važan dječji projekt je naziva simboličnog naziva „Školski sendviči“, koji ujedno predstavlja i najveći poduhvat ovih humanista. Radi se o kupovini sendviča za socijalno ugroženu djecu u osnovnim i srednjim školama na području Zenice i okolice, mada su se proširili i na druga područja u Bosni i Hercegovini. „Školski sendvič u većini osnovnih škola, gdje mi participiramo, košta 0,5 KM. U prosjeku je mjesečno 20 radnih dana, što znači da je za jedno dijete na potrebno 10 KM na mjesec da ona djeca, čiji roditelji nemaju sredstava da im priušte sendvič, taj dan ne budu gladna. Žalosna je situacija koja se desila nedavno, iako ovaj projekat traje već tri godine. Kada smo otišli da uplatimo jednoj školi sredstva, sugerisano nam je da je jedna djevojčica došla da uzme školski sendvič od 0,5 KM na dug. Tako da nam je cilj da, ako Bog da, ovim projektom ni jedno socijalno ugroženo dijete ne bude bez školskog sendviča“, ističe Aldin.

Od kada traje ovaj projekt došlo se do brojke od 500 učenika korisnika, a želja je vrijednih humanitaraca da se ovaj projekt proširi do masovne razine. Jer, kako kaže Aldin, u projektu su počeli učestvovati i brojni privatnici u Zenici, i preuzeli svakodnevno plaćanje sendviča za oko 30-ero djece. Projektu su se pridružile sportske zvijezde, kao što su bosanskohercegovački košarkaški reprezentativac i član NBA ekipe „Phoenix Suns“ Mirza Teletović, i bosanskohercegovački nogometni reprezentativac i igrač talijanske „Rome“ Edin Džeko. Nadaju se da će biti prepoznati na većoj razini, tako da u okviru izdvojene 0,5 KM više ni jedno dijete neće biti gladno.

Na velikodušnoj pomoći Aldin Kajmaković se posebno zahvaljuje kolegici Merimi Zilić, koja neumorno radi na realizaciji ovog projekta i širenju mreže participanata na području Zeničko-dobojskog kantona. S druge strane, zahvaljujući Lejli Kraljević, suorganizatorici ovog projekta i pokretačici istog na području Srednjobosanskog kantona, dobili su počasno mjesto prvog člana unutar humanitarnog udruženja „Viteško srce“.

Projekti islamskog predznaka – vakufljenje džamija i odlasci na umru

Trajna sadaka, odnosno vakufljenje džamije je projekt koji je jako dobro prihvaćen od strane stanovništva u Bosni i Hercegovini, ali i diljem svijeta: „Prošle godine za ramazan imali smo nijjet da prikupimo novce za jednu džamiju u izgradnji u blizu Zenice, te da učestvujemo sa 1.000 KM. Međutim, Allah Uzvišeni je dao bereket da smo u ramazanu skupili 8.000 KM. Pronašli smo osam džamija u BiH koje su bile u izgradnji, te smo raspodijelili novce.“

Poseban projekat u pogledu džamija je plaćanje vode, a u džamijama koje imaju besplatnu vodu – plaćanje struje. Taj je projekt je pokrenut iz zeničke džamije „Ensar“. „Džamija Ensar bila je prva za koju se plaćao račun za vodu jedno vrijeme, a onda se došlo na ideju da se taj projekat mogao proširiti – i onda se krenulo s ostalim zeničkim džamijama. Prijatelji su se pridružili, oni koju su bili ponuđeni da plaćaju račun za vodu i projekat je polako rastao, te su se redale džamije jedna za drugom. Tako da mi sada plaćamo vodu i struju u 65 džamija svaki mjesec. Pokrili smo skoro kompletnu Zenicu, Žepče, Kakanj, Visoko i jedan dio Breze. Imamo direktno učešće u dvije džamije u Travniku. Ima još par džamija u Travniku koje plaćaju drugi ljudi, ali su bili inspirisani ovim projektom“, priča Aldin, pri čemu izražava nadu da će se taj projekt proširiti i jednog dana obuhvatiti cijelu Bosnu i Hercegovinu.

Drugi islamski projekt je odlazak na umru u Saudijsku Arabiju. Umra ili tzv. „mali hadž“ je sunnet, prema nekima vādžib, a prema nekima čak i farzi-ajn (stroga individualna obaveza). Kao i hadž, umru bi, s obzirom na materijalno stanje, trebalo obaviti jedanput u životu. „Na ideju se došlo gledajući na postojanje dobrog broja muslimana vjernika koji nisu u zavidnoj financijskoj situaciji. Oni neće biti u mogućnosti narednih 5, 10 ili više godina da vide Kabu. Ekipa od 8 ljudi mjesečno je participirala i još uvijek to čini sa 30 KM. Na godišnjem nivou skupimo iznos koji je dovoljan da se uplati jedna umra preko Islamske zajednice u BiH. Taj projekat je počeo u aprilu ove godine i cilj nam je bio da naredne godine u aprilu skupimo pare i pošaljemo prvu osobu na umru. Međutim, Allah dželle šanuhu je dao bereket pa su sutradan, kada smo dogovarali projekat, prikupljen novci, tako da smo već tada poslali jednu osobu. Mjesec i pol dana nakon toga, u ramazanu, poslali smo još četiri osobe, tako da, iako je planirano da tek sljedeće godine ide prva osoba na umru, mi smo ovo godine poslali već pet osoba na umru“, ističe Kajmaković. Osim toga, posjeduju pripremljena sredstva za tri umre naredne godine, a priprema se i četvrta. Naglašava kako u ovom projektu uglavnom učestvuju ljudi koji su već obavili hadž i umru već, te su spoznali vrijednost i blagodat hodočašćenja svetih mjesta islama – Mekke i Medine.

 

Izgradnja bunara u socijalno ugroženim zemljama Afrike

Međutim, ne rade ovi humanisti samo unutardržavne humanitarne projekte. Najveći prekooceanski projekat je onaj izgradnje bunara u socijalno ugroženim zemljama Afrike – u Obali Slonovače, Beninu i Maliju. Zbog nedostatka pitke vode i higijenskih uvjeta u Africi je najveća stopa umiranja djece. Uslijed zagađenja vode brojnim patogenim mikroorganizmima, te nedostupnosti lijekova koji bi izliječili takva stanje, UNICEF izvještava da u Africi svakodnevno umire najmanje 1.400 djece uzrasta do pet godina. Isto tako, UNICEF procjenjuje da samo u Africi ljudi potroše 40 milijardi sati godišnje u potrazi za pitkom vodom.

Zamislimo samo koliku vrijednost ima 16 izgrađenih bunara, te prikupljanje novaca za 17. bunar!? Koliku samo vrijednost ima neumorni rad ovih humanitaraca za stanovnike Afrike? Projekat bunara vodi prof. Haris Hećimović, koji je na magistarskom studiju islamskih nauka u Mekki: „Profesor Haris ima direktne kontakte u socijalno ugroženim zemljama Afrike. Mi izgradnju bunara vršimo direktno preko jednog hafiza iz Obale Slonovače. Posebno sam inspirisan prof. Hećimovićem, koji pored studija u Mekki i svojih misionarskih i ostalih aktivnosti ima vremena za aktivni humanitarni rad.“

U navedenim zemljama Afrike prave se dvije vrste bunara – sa i bez plastičnih rezervoara, a cijene bunara se kreću od 800 do 1.000 eura. „Želja je bila zbog vrijednosti vakufa i zbog teške situacije ljudi koji žive u Africi da se izgradi jedan bunar i četiri osobe su participirale sa po 500 eura – pošto se na početku predviđalo da će cijena bunara biti oko 2.000 eura. Međutim, Allah dželle šanuhu je dao da cijena bunara bude 1.000 eura, pa su od tih novaca napravljena prva dva bunara. Nakon što smo to objavili na našoj Facebook stranici ljudi su se počeli masovno priključivati. Neki su samostalno gradili bunar, neki participirali određenim iznosom. Ovo je trajni projekat“, ističe Aldin. Nadaju se kako će, za svoga života, napraviti barem trocifreni broj bunara – i tako olakšati život ljudima u Africi. U Africi je do sada izgrađeno 30 bunara, a u pripremi je izgradnja 31.

Usputni (ne)planirani projekti svakodnevnice

Ostale, također značajne projekte rade u saradnji i s drugim humanistima, privatnicima, poduzetnicima… „Recimo, projekat ‘Veš mašina’. Jedan profesor sa Islamskog teološkog fakulteta u Zenici u toku zime, svaki mjesec obezbijedi jednu veš mašinu. Mi smo zaduženi za realizaciju tog projekta za samohrane majke – i ima još niz takvih projekata gdje ljudi participiraju, učestvuju… Imamo jednog optičara u Zenici koji za socijalno ugroženu djecu oštećenog vida napravi besplatne naočale.“

Zapanjuje i činjenica kojom brzinom se skupljaju novci za njihove projekte. Tako je 10.10.2016. godine, na Facebook stranici Aldina Kajmakovića osvanuo sljedeći vapaj za pomoć demobilisanom borcu: „Dragi moji, taman kad čovjek misli da ga više ništa ne može iznenaditi, iskrsne nešto poput ovog! U saradnji sa Udruženjem za promociju pozitivnih ideja ‘Amber’ i mr. sc. Fahretom Kadrićem pokrećemo akciju za demobilisanog borca koji živi nadomak Kaknja, bez primanja! Nisu potrebna objašnjenja, slike sve govore! Prikupljamo narednih deset dana…“ Radovi na kući su privedeni kraju već 22.10.2016. – dakle, u 10 dana od ruševine do kuće sa svim potrebnim stvarima.

Surađuju i ističu suradnju s Udruženje za afirmaciju humanih ideja „Ahi“ sa sjedištem u Zenici. „S njima radimo niz velikih projekata i stvarno rade velike stvari. Bitna je činjenica da pošto mi nismo zvanično udruženje, nego neformalna grupa građana, kada je u pitanju naš projekat ‘Sve za 5’ za liječenje bolesne djece, oni su nam ustupili svoj račun, tako da uplate za taj projekat idu na taj račun. Mi imamo koordinaciono tijelo koje, kada dobije zahtjev za izdvajanje sredstava za liječenje bolesne djece, to pregleda, odbaci ili potvrdi. Kada koordinaciono tijelo to potvrdi, odnosno odobri, sredstva se puštaju sa tog računa“, kaže Kajmaković.

 

A vrijedni suradnici su…

Kako Aldin Kajmaković ističe, „grupu građana“ koja stoji iza ovoliko broja humanitarnih dijela čine: Zeničanka Merima Zilić, Vitežanka Lejla Kraljević (koja je ujedno u Srednjobosanskom kantonu pokrenula akciju školskih sendviča), Zeničanka Danina Bajrović Serdlarević (s trenutnim prebivalištem u Australiji), koja skuplja vrijedne donacije, te je za ovu školsku godinu osigurala sendviče za 80 učenika. Najvjerniju i najvrjedniju ekipu iz Zenice čine i Semir Spahić, Bahrudin Mahmić, Haris Hećimović, Fahret Kadrić, Udruženje „Ahi“, te ekipa iz džamijske čajdžinice zeničkog naselja Trgovišće „Čajdžinice kod Dabra“.

Na naše pitanje koliki iznos pojedinac treba izdvajati da učestvuje u svim projektima na mjesečnoj razini i na koji način, Aldin govori: „Na godišnjem nivou ljudi učestvuju s različitim iznosima, neki po 10 KM mjesečno, a neki od par stotina do 1.000 KM svaki mjesec. Ljudi koji su u Zenici novce daju direktno meni ili to uplate na moj bankovni račun. Ljudi iz inostranstva uplaćuju preko Western Uniona. Sve informacije se mogu dobiti na mojoj Facebook stranici ili slanjem e-maila na [email protected]. Možda djeluje malo zbunjujuće, ali nismo nikada pravili nikakvo udruženje jer ovo radimo volonterski u svoje slobodno vrijeme. Za udruženje bi nam trebale prostorije, trebala bi nam registracija, trebalo bi nam svođenje završnog računa na kraju godine, što se plaća, i trebali bi zaposliti nekoga za vođenje kancelarijskih poslova. Ta financijska sredstva radije dajemo u humanitarne svrhe.“

Kako doznajemo s Facebook profila Aldina Kajmakovića slijedi i projekt stipendiranja nadarenih studenata. Isto tako, vjerujemo da će nas u budućnosti oduševljavati entuzijazmom, radom, predanošću… Kako sam Aldin kaže: „Lijepo je usrećiti nekoga.“

A mi kažemo: lijepo je znati da Bosna i Hercegovina ima svoj ponos, svoju snagu, svoje jedinstvo, ma koliko ju neki pokušali osporiti, srušiti ili uništiti. Zahvaljujući ovim volonterskim dušama, ona će se uvijek dizati iz pepela. Pokazati će koliko nečije malo, može učiniti nekome puno. Ali isto tako, koliko mi u svim udobnostima koje su nam pružene činimo malo ili nimalo za one koji nemaju ništa. A možda su već vrata do nas. Zaključuje Aldin: „Nadamo se da će nešto od ovoga biti podstrek ljudima ili da se priključe ili da se organizuju, pa da uzmu učešće u ovim projektima.“ Razumom obdarenom dosta.

Vildana SEMIĆ ISAKOVIĆ

(„Preporodov Journal“ br. 192)