Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić / Saff.ba
Svakim danom Idišovci nas uvjeravaju da njihovo spletkarenje i smutnja nemaju granica i da su spremni na najgoru vrstu propagande, podvala i laži, kako bi opravdali svoju tekfirsku doktrinu, vandalizam, nasilje i zločine koje vrše nad muslimanima Sirije i Iraka. Tako su ovaj put svoja klanja i ubijanja muslimana opravdali, navodnom, praksom Muhammeda, s.a.v.s.
Naime, na društvenim mrežama pojavio se video snimak, na kojem jedan Idišovac, koji govori ruskim jezikom (vjerovatno Čečen) šalje poruku muslimanima koji razumiju ruski jezik, u kojoj, između ostaloga, kaže: ”Vi nas okrivljujete da masovno ubijamo muslimane, i da smo ubice koje prolijevaju krv. Zar nisu Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi prolijevali krv!? Zar niste čitali njegovu siru napisanu od Ibn Hišama u kojoj je spomenuo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zaklao 700 ljudi nakon jedne od bitaka!? Ovo je naš Poslanik i ovo je naša vjera. Što se tiče vaše vjere, tako mi Allaha, ja ne znam odakle ste je vi uzeli.”
Najvjerovatnije da ovaj nesretni Idišovac aludira na događaj koji je vezan za presudu jevrejskom plemenu Benu Kurejza, nakon što su vođe i pripadnici tog plemena izdali i prekršili ugovor koji su potpisali sa Poslanikom, s.a.v.s., a kojim su jevrejima bila zagarantirana sva prava i slobode i kojim su se oni obavezali braniti Medinu kao svoju državu od svih vanjskih neprijatelja. Međutim, oni su prekršili taj ugovor i izdali muslimane onda kada im je bilo najteže, kada je 10.000, do zuba naoružanih, idolopoklonika napalo Medinu u Bitki na Hendeku (bilo ih je više nego svih muslimanskih stanovnika u Medini) s ciljem da upotpunosti unište islam i muslimane. Pošto se, nakon poraza njihovih saveznika, jevrejsko pleme predalo i pristalo da im Muhammed, s.a.v.s., presudi zbog izdaje, on im je ponudio da sami izaberu nekog od muslimana da presudi u njihovom slučaju. Jevreji su izabrali Sa'd ibn Muaza, kao svog dugogodišnjeg saveznika, a Sa'd ibn Muaz je presudio da se svi njihovi punodobni i vojno sposobni muškarci pobiju i da im se sav imetak zaplijeni. U nekim predajama stoji da je bilo 400, a u drugima da je bilo 700 jevreja koji su ubijeni zbog veleizdaje, i tu kaznu nije izvršio Muhammed, s.a.v.s.
A da i jeste, kako je moguće da Idišovci za svoja klanja i ubijanja muslimana nalaze uporište u Poslanikovom, s.a.v.s., ubijanju najvećih izdajnika i neprijatelja islama koji su bili u ratu sa njim i zbog kojih je muslimanima Medine prijetio potpuni nestanak. Jer, da su saveznici uspjeli ući u Medinu, to bio bio neviđeni masakr i genocid nad muslimanima.
Idišova propaganda, kao i kompletno njihovo djelovanje, ide na ruku jedino neprijateljima islama, koji su formirali antiislamski savez da bi ratovali protiv islama i zaustavili muslimansku revoluciju u Siriji i Iraku. Idišovci nemaju nikakvo pravo svoje ratovanje nazivati džihadom, a kamoli ga porediti sa džihadom Poslanika, s.a.v.s., i ashaba, jer oni uopće ne vode džihad protiv nevjernika, već protiv muslimana koje su oni, zbog svoje tekfirske ideologije, proglasili nevjernicima i otpadnicima. Oni u Siriji ne ratuju protiv tiranskog alevitskog režima Bašara el-Asada, već ratuju protiv Oslobodilačke vojske Sirije i svih drugih mudžahidskih jedinica koje se bore protiv Bašarovog režima. I umjesto da idu ratovati protiv Bašarove armade, da idu oslobađati Damask, Halep, Hamu i ostale gradove u Siriji, oni danima napadaju grad Kobani i ubijaju Kurde. Osim toga, oni žele predstaviti Muhammeda, s.a.v.s., kao ratobornog poslanika koji je cijeli život samo ratovao i ubijao nevjernike, što upravo treba islamofobima kao dokaz da je islam militantna vjera i da Idišovci, i njima slični ekstremi, svoj ekstremizam uče iz islama i iz prakse Muhammeda, s.a.v.s., i njegovih ashaba. A istina je da je Muhammed, s.a.v.s., u toku 23 godine poslaničke misije, izračunato u procentima, svega 7% vremena proveo u džihadu, a 93 % u izgradnji pravedne zajednice i odgoju ljudi. Za 23 godine vodio je oko 80 bitaka, manjih i većih, i ukupan broj poginulih na obje strane bio je nešto više od hiljadu vojnika. (Vojnika, a ne civila, o Idišovci!!)
Idišovci mogu vršiti propagandu kakvu god hoće, ali muslimani, kao i objektivni nemuslimani, znaju da je Muhammed, s.a.v.s., bio najmilostiviji čovjek koji je hodao zemljom, da nije klao i ubijao, već je pozivao ljude u islam, a džihad nije vodio protiv nevjernika kako bi ih ubijao zato što su nevjernici, jer džihad u osnovi nije naređen zbog borbe protiv nevjernika, već zbog otklanjanja prepreka sa puta da've i poziva ljudi u islam na najljepši način.
Muhammed, s.a.v.s., je oprostio Kurejšijama kada je oslobodio Mekku i kada je smireno i ponizno, a ne oholo i nasilnički kako Idišovci rade, ušao u Mekku, onima koji su ga do jučer proganjali i ubili njegove najbolje drugove. Oprostio im je i rekao: ”Idite, slobodni ste!”
On je oslobodio Sumamu ibn Usala kojeg su ashabi zarobili na njegovom putu prema Medini da ubije Muhammeda, s.a.v.s.
Muhammed, s.a.v.s., je znao imena svih munafika u Medini, ali nikada nijednog munafika nije ubio. Štaviše, vođu munafika, Abdullaha ibn Selula, kada je umro, pokrio je svojim poslaničkim ogrtačem i klanjao mu dženazu, za razliku od Idišovaca koji kolju muslimane na svakom koraku i proglašavaju nevjernicima, munaficima i otpadnicima sve one koji ih ne podržavaju i koji nisu njihovi istomišljenici. Idišovci su do sada ubili sto puta više muslimana (a ne nevjernika), nego što su Muhammed, s.a.v.s., i njegovi ashabi ubili nevjernika i najvećih dušmana islama za 23 godine poslaničke misije i džihada.
Poslanik, s.a.v.s., je činio dobročinstvo i muslimanima i nemuslimanima. Bio je sama milost i dobrota. On je ostavio Aliju, r.a., u postelji kada je učinio Hidžru, između ostaloga, da vrati emanete idolopoklonicima koje su njemu povjerili na čuvanje, iako su se borili protiv njega, toliko su mu vjerovali.
Na uzvišenim principima islama Poslanik, s.a.v.s., je odgojio i svoje ashabe, koji su slijedili njegov primjer u ahlaku i lijepom ponašanju, u ratu i u miru. Čak i onda kada su kao osvajači Perzije i Bizantije došli sa halifom Omerom, r.a., u Kuds da uzmu njegove ključeve, kada ih je vidio patrijarh Sofronije, onako skromne, ponizne i dostojanstvene, uzviknuo je: ”Tako mi Boga, ovi ljudi su bolji od Isaovih učenika (aposotola)!” Dok za ponašanje Idišovaca, ni muslimani, a kamoli nemuslimani, ne mogu kazati ništa lijepo i pohvalno, jer nijednog trenutka ne napuštaju matricu sijanja smutnje, straha i smrti, i jer takvim svojim ponašanjem šalju krajnje ružnu i negativnu sliku o islamu i skrnave lik i djelo Muhammeda, s.a.v.s.
