Autor: Yasin Aktay
Svi se pitaju ko je pokretač masovnih narodnih demonstracija u Iraku. Po prirodi stvari Sjedinjene Američke Države su glavni osumnjičeni, naročito jer su od invazije na tu zemlju 2003., SAD jedan od najutjecajnijih faktora na iračkoj političkoj sceni.
Uprkos povlačenju većine svojih trupa, SAD se ipak nisu stvarno povukle. S druge strane, poznato je da su Sjedinjene Države teherenskom režimu predale Irak na pladnju. Svima je, pak, jasno da je danas iranski utjecaj na iračke političke elite veći nego američki utjecaj. Ovdje sada treba imati u vidu da je glavni cilj demonstracija protest i negodovanje protiv korupcije i predavanja resursa u ruke stranih sila, a temeljni cilj je rušenje iranskog utjecaja na iračke političke elite.
Nakon Homeinijeve revolucije 1979., Irak se prvi našao na meti novog teheranskog režima. Nakon osmogodišnjeg rata protiv Iraka iranski režim nije uspio u „izvozu revolucije“ u Irak, ali ono što nisu dobili u dugogodišnjem ratu, Amerikanci su im predali besplatno, da bismo se, potom, osvjedočili da iranski režim nije toliko zainteresiran za izvoz revolucije u Irak koliko za pljačkanje iračkih resursa.
Od iranskog prisustva i utjecaja u Iraku, irački narod nije vidio ni truna dobra. Štaviše, iranski režim je donio diskriminaciju grupa koje joj nisu lojalne i ugrozio demografsku raznolikost Iraka.
Koristeći šiijske sektaške milicije za protjerivanje sunija Iran je uzrokovao strašno krvoproliće koje će narod teško zaboraviti. Iran je, poput SAD-a i sirijskog režima, odlično iskoristio pojavu ISIL-a. I dok su šiijske sektaške milicije gradile legitimitet kroz borbu protiv ISIL-a, Irak je guran u stanje nepodnošljivo za život. Naravno, svaki sunijski glas protiv zločina šiijskih milicija s lahkoćom je bio ušutkan. No, danas vidimo kako šiijska zajednica osjeća da je Iran ugnjetava i iskorištava. Irački demonstranti danas u najvećem broju su pripadnici šiijske zajednice. Oni su počeli osjećati da se Iran poigrava s njima i da Irak i Iračani plaćaju visoku cijenu iranske politike. Šiijska omladina uvjerena je da iranski režim iskorištava iračku naftu za finansiranje svoje konfliktne politike u regiji i niza ratova u koje je uključena.
Iračke rezerve nafte dovoljne su da svim iračanima osiguraju komforan život, ali, unatoč tome, možemo vidjeti da, naprimjer, 42% stanovnika dominantno šiijskog grada Samawah živi ispod granice siromaštva. Ljudi u tom gradu nastoje preživjeti kopajući po kontejnerima za smeće u potrazi za hranom. Procjene su da u cijelom Iraku oko 30% ljudi živi ispod granice siromaštva, uprkos ogromnom prirodnom bogatstvu i resursima Iraka. Neki analitičar otvoreno upiru prstom u Iran i proiranske političke elite u Iraku kao krivca za takvo stanje.
Činjenica je da aktivnosti i ratovi u koje je iranski režim duboko involviran u Siriji, Jemenu, Libanu, skupo koštaju, a Iran nema tih sredstava. Stoga je jasno zašto irački demonstranti smatraju da iranski režim svoje cehove plaća iračkim prirodnim resursima i bogatstvima .
Na kraju, Iračani ne trebaju nikakava strani izvor inspiracije i podsticaja, ni od strane Amerikanaca ni od bilo koga drugog. Bijedno socijalno stanje Iraka samo po sebi je dovoljna snažna inspiracija.
Obim žrtava iračke vojske i sektaških milicija lojalnih iranskom režimu jasna je poruka da je iranski režim spreman braniti svoj utjecaj u Iraku do posljednjeg iračanina koji mu je lojalan.
Kada bi postojalno nešto što Iran treba reći svijetu bilo bi to da se ova zemlja guši u moru krvi koje je sama stvorila.
