Islam je došao da sačuva pet univerzalnih vrijednosti: vjeru, život, čast, imetak i razum

290

Piše: dr. Selman el-Avde  / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Čuo sam u više navrata o nekim mladićima i djevojkama na našim univerzitetima i fakultetima svjetovnih nauka, kao što su medicina, arhitektura i drugi, koji su napustili studije. Njihov razlog bio je taj što su to svjetovne nauke od kojih nema koristi na Ahiretu, te ako bi potrošili sav taj novac na studij islamskih nauka bilo bi im mnogo korisnije od gubljenja vremena na svjetovnim fakultetima. 

Kao da je ova naša omladina temeljila svoja uvjerenja na percepciji da su svjetovne ili tehničke nauke u neskladu sa Šerijatom i da se kose s predanošću i pokornošću Svevišnjem Allahu, ili – u najmanju ruku – da te nauke nisu obavezujuće po Šerijatu i da nema grijeha ni krivice za ummet ako ih ostavi.

Međutim, moramo znati da islam općenito poziva na traženje znanja. Štaviše, u predaji koju je zabilježio Ibn Madže i drugi, od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, spominje se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Traženje znanja obaveza je svakog muslimana.”

U Kur'anu postoji otprilike sedamsto pedeset ajeta koji podstiču i pozivaju na korištenje uma u razmišljanju o svemiru i svim stvorenjima koja su potčinjena čovjeku. Ovaj svemir je zapravo područje ili poligon prirodnih nauka, što potvrđuju i sljedeći ajeti: ”Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina – po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde – doista su dokazi za one koji imaju pameti.” (El-Bekara, 164.);

”U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene.” (Ali Imran, 190.);

”I jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju.” (Er-Rum, 22.);

”On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru. – Mi potanko objašnjavamo znamenja Naša ljudima koji znaju.” (El-En'am, 97.)

Prve riječi koje su objavljene Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, bile su: ”Uči!”, ”Čitaj!”,  pa su iz tog razloga islamski učenjaci rekli: ”Znanje je prva vjerska dužnost, a prvo znanje je ono o Allahu, o Njegovoj vjeri i ajetima. Ali, u to ulazi svako korisno znanje u smislu da je prvi korak u bilo kojoj oblasti znanje o toj oblasti. Pa, kako onda može biti dobro za ummet čiji slogan je: ”Uči!”, da luta u svom neznanju i da zapostavi učenje i natjecanje u nauci kada su svi narodi napredovali na polju nauke, iako nisu imali nasljeđe ili vjeru koja ih na to podstiče?! Koja se to poveznica može napraviti i uspostaviti između tekstova časnog Šerijata i iskvarene stvarnosti pune neznanja i zabluda u životu i umu islamskog ummeta?!

Vjersko i svjetovno znanje

Postoje dvije vrste znanja: vjersko i svjetovno. Svjetovne nauke su nauke koje čovjek stiče svojom ljudskom praksom (eksperimentima) i svojim proučavanjem i razmišljanjem o postojećim kosmičkim zakonima.

Proučavanje prirodnih i tehničkih nauka je od velike važnosti za napredak naroda i društava. Islamskom ummetu je danas prijeko potrebno takvo znanje, jer nikome, ko ima i površan uvid u naše stanje, nije skriveno da patimo od slabosti i stagnacije na ovom polju iako se u Kur'anu na više mjesta spominje izgradnja, oživljavanje i kultiviranje zemlje kao mjesta našeg življenja, kao što je došlo u ajetu: ”On vas od Zemlje stvara i daje vam da živite na njoj!” (Hud, 61.) Odnosno, On vas je stvorio da nastanite Zemlju, odredio je dužinu vašeg života na njoj i učinio vas njezinim graditeljima.

Pa, kako onda čovjek može oživjeti, kultivirati i graditi zemlju kad ne zna šta je korisno za njegov život, a šta je štetno?

U Kur'anu se nalazi i ovaj ajet: ”A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite.” (El-Džumu'a, 10.) Tj., bavite se trgovinom, investicijama i ekonomijom.

Zatim: ”On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije oživljenja odgovarati.” (El-Mulk, 15.)

Ovaj ajet aludira na sjetvu, iskorištavanje zemlje, rad i aktivnost u traženju opskrbe, putovanja i olakšavanje komunikacije.

Imam Ahmed je u hadiskoj zbirci Musned zabilježio vjerodostojan hadis u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada bi nastupio Sudnji dan, a neko od vas imao u ruci sadnicu, ako je u stanju da je zasadi neka to učini.”

Zatim, kad je riječ o medicini, Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Za svaku bolest postoji lijek, pa ako se nađe odgovarajući lijek, ona će, Allahovom voljom,  biti izliječena.” (Muslim)

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allah nije dao ni jednu bolest, a da za nju nije stvorio i lijek.” (Buharija)

U vjerodostojnoj predaji se spominje da je jedan beduin došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pitao: ”Allahov Poslaniče, koji ljudi su najbolji?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ”Oni koji su najljepšeg ahlaka.” Zatim je beduin rekao: ”Allahov Poslaniče, da li da se liječimo?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Liječite se, jer Allah nije stvorio ni jednu bolest, a da za nju nije stvorio i lijek, osim smrti.”

U ovom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, medicinsku nauku nazvao je naukom (znanjem), a njezino zapostavljanje neznanjem, podstičući ljudske umove da otkrivaju lijekove i da ih koriste, jer je ukazivanje na postojanje lijeka ujedno i podsticaj da se on traži.

Pa, zar je onda dozvoljeno ummetu koji pripada ovoj vjeri da živi u sljepilu neznanja dok drugi narodi napreduju na svim naučnim poljima i bez spomenutih motivirajućih faktora?

To je, uistinu, čudna stvar!

Iako svjetovne nauke u svojoj osnovi spadaju u kolektivne obaveze (fardi kifaje), koje ako izvrši jedna skupina muslimana, spada obaveza sa ostalih muslimana, one se u našem vremenu mogu tretirati kao dužnosti i obaveze svakog muslimana i muslimanke pojedinačno (fardi ajn), jer je ovo era koja svjedoči naučno-tehnološkoj borbi bez premca, kao što svjedoči iznenađujućoj muslimanskoj nemoći i deficitu na tom planu, dok narodi Zapada danonoćno rade na razvoju nauke i novih tehnologija kako bi dominirali i vladali onima oko sebe.

Naše doba je doba snage, a snažan i jak je onaj ko donosi zakon i radi po njemu, i ko druge njime obavezuje. Ovaj ummet se može oponašati i slijediti samo ako je jak i napredan. Mnoge ljude odbija od islama teško stanje u kojem se danas nalaze muslimani, njihova ekonomska, tehnološka i naučna zaostalost, te njihova zaokupljenost apsurdnim i beznačajnim stvarima i onim što proizvodi praznina uma i duha!

Islamski učenjaci poput imama Eš-Šatibija i drugih, kazali su da postoji konsenzus islamskih učenjaka oko toga da je islam došao da sačuva pet univerzalnih vrijednosti: vjeru, život, čast, imetak i razum. Te vrijednosti mogu se sačuvati samo uz posjedovanje ispravnog ljudskog svjetovnog znanja i ispravnim korištenjem tog znanja u svrhu očuvanja ovoga i budućeg svijeta.

Naprimjer, medicina je put da se tijelo zaštiti od bolesti i zato su učenjaci ranih generacija medicinsku profesiju izuzetno cijenili. Imamu Šafiji se pripisuje izreka: “Postoje samo dvije vrste nauke: nauka o vjeri (tj. Ahiretu) i svjetovna nauka (nauka o ovome svijetu). Nauka o vjeri zove se fikh, a nauka o ovome svijetu zove se medicina.” U drugoj predaji, koja se također veže za imama Šafiju, rekao je: ”Nakon poznavanja halala i harama, ne znam da postoji plemenitija nauka od medicine, samo što su nas sljedbenici knjige pretekli u tome.” (Er-Razi, Adab eš-Šafi'ijje)

Studentima nije nepoznato da u svjetovnim naukama postoji eksperimentalna metoda, koja se temelji na uporednim studijama i dugim preciznim zapažanjima, a upravo je ovo dio razmišljanja o stvaranju o kojem govori Kur'an: ”I o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju.'Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!”’ (Ali Imran, 191.) 

Ako postoji dobar i iskren nijet u pročavanju takve nauke, to će imati pozitivan i efikasan učinak na jačanje vjere u Boga i jačanje neoborivih dokaza o postojanju našeg Uzvišenog Stvoritelja, Allaha, dželle šanuhu. Također, objašnjavanje kur'anskih značenja i njegove naučne nadnaravnosti ima veliki utjecaj na pozivanje nemuslimana u islam, ali i na učvršćivanje vjere u srcima vjernika. Naprimjer, stručnjak za ekonomiju može pomoći i braniti beskamatni islamski sistem na način na koji to islamski pravnik ne može, a Šerijat je, u svojoj osnovi, došao da zaštiti život od devijacija i da podstakne proizvodnju, dostignuća i rad, tako da ih ubraja u ibadete, dobra djela i vidove dobročinstva. Uzimanje uzroka i ponašanje u skladu sa zakonitostima koje je Allah stvorio, dio je islamskog vjerovanja na šta aludira i ajet: ”Mi smo mu dali (Zulkarnejnu) vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi. I on pođe.” (El-Kehf, 84.-85.) Tj., on je krenuo uzimajući u obzir prirodne zakonitosti i uzroke (sebeb).

Neuzimanje u obzir uzorka uvreda je za Šerijat i onaj ko razmišlja o životopisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vidjet će da je on uzimao i slijedio uzroke od početka Hidžre (detaljno se pripremajući za put), pa sve do preseljenja na Ahiret. A napredak u svjetovnim naukama, tehnologiji i ostalim stvarima znači zapravo uzimanje uzroka i napredak ummeta. Jer, naša dekadenca i defetizam proizlaze iz naše zaostalosti na naučnom polju, iz nedostatka javne svijesti i nedostatka svijesti o ispravnom odnosu između uzroka i posljedica.

Povijest muslimana puna je primjera naučne kreativnosti i civilizacijskih dostignuća. Muslimani su naslijedili, njegovali i razvijali dostignuća prethodnih naroda i islamska nauka čini vrlo važnu kariku u kumulativnom procesu ljudske civilizacije, a mnogi muslimani su se istakli na polju svjetovnih nauka, što su potvrdili i zapadni historičari.

U nastavku donosimo izjave nekih od njih: 

Constantin Virgil Gheroghiu, rumunski pisac, poznat po svom romanu 25-ti sat, rekao je: “Ne možemo naći religiju u kojoj znanje i spoznaja zauzimaju toliko istaknuto mjesto, kao što je to u islamu.”

Engleski historičar Wells, kaže: ”Svaka religija koja ne prati civilizaciju u svim njenim fazama, omlatite sa njom od zid. Istinska religija koja u stopu prati civilizaciju, jeste islam. Ko želi dokaze, neka čita Kur'an i njegove stavove, naučne metode i društvene zakone, jer to je Knjiga vjere, nauke, društva, stvaranja i historije. I ako bi se od mene tražilo da definiram značenje islama, ja bih islam definirao ovom rečenicom: ‘Islam je civilizacija.”’

Američki naučnik George Sarton, rekao je: “Muslimani, geniji Istoka, imaju veliki utjecaj na čovječanstvo time što su se bavili pisanjem najvrijednijih, najoriginalnijih i najdubljih studija, koristeći arapski jezik, koji je nesumnjivo bio naučni jezik.”

Dr. Luigi Rinaldi, veli: “Kada smo osjetili potrebu da potisnemo neznanje koje nas je opterećivalo, otišli smo Arapima i pružili im ruke, jer su oni bili jedini učitelji na svijetu.”

Francuski pisac Romen Rolan, rekao je:  “Jedinstvenost islamske nauke je u tome što ona nikada nije bila odvojena od religije. Zaista, religija joj je bila inspiracija i glavna pokretačka snaga. U islamu se nauka pojavila da bi bila dokaz postojanja Boga.”

A Gustave Le Bon, veli: “Arapska muslimanska civilizacija uvela je barbarske evropske narode u svijet uljudnosti. Arapi su bili naši učitelji, a zapadni univerziteti nisu znali za druge naučne izvore, osim arapskih knjiga, jer Arapi su ti koji su civilizirali Evropu u materijalnom, idejnom i moralnom smislu. Hstorija ne poznaje naciju koja je proizvela ono što su Arapi proizveli i izumili …”

Međutim, mi danas činimo ogroman propust zbog toga što muslimanima ne skrećemo pažnju na činjenicu da se Kur'an bavi i ovim aspektom nauke, jer je, kao što sam već spomenuo, slabost i zasotalost na naučnom polju, učinila muslimane ovisnim o drugima.

Takođe, u mnogim aspektima primjećujemo prekid veze i saradnje između kreativnih ljudi koji se bave prirodnim naukama i islamskih učenjaka. Ovo je stvorilo ogroman jaz između dva polja, kao da jedno s drugim nemaju nikakve veze. A zapravo je odnos između tehničkih i prirodnih nauka i šerijatskih nauka komplementaran. Podaci moderne nauke u skladu su s onim što je navedeno u Kur’anu o obnovi zemlje i njenom iskorištavanju u svim aspektima.

Važno je napomenuti da naučna zaostalost s kojom živimo uporedo sa ogromnim naučnim i tehnološkim napretkom Zapada ima duboko negativan utjecaj na naše duše i našu volju – posebno na našu mladost – koja se osjeća poraženo pred nadmoćnim Zapadom, i da mi muslimani ne možemo svijetu ništa ponuditi, što generira stanje moralnog i vrijednosnog pada, te gledanja na Zapad kao primjer koji se u svemu mora oponašati i slijediti, čak i u lošem moralu od kojeg Zapad itekako pati.

Stoga, naša omladina mora obratiti pažnju na ove činjenice i mora shvatiti razmjere opasnosti koje prijete ummetu i kako ih preduprijediti. Šerijat od nas traži da otvorimo vrata iskrenoj borbi u izgradnji, obnovi i razvoju, ponajprije potaknuti pokornošću Allahu, dželle šanuhu, ali i sa istinskom i iskrenom sviješću i spoznajom o našem dunjalučkom i ahiretskom interesu.