Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast – On sve može! – Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta, Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio – ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak, zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran.” (El-Muk, 1-4.)
Sura El-Mulk je sura koja zaokuplja našu pažnju i nadahnjuje naše umove i srca prizorima carstva nebesa i Zemlje, te Božanske apsolutne vlasti i svemoći, čija se zadivljujuća ljepota i savršenstvo nimalo ne umanjuje zbog čestog gledanja, niti povećanja znanja, ili produbljivanja razumijevanja.
Naprotiv, onaj ko najviše razmišlja o carstvu nebesa i Zemlje, o ovim veličanstvenim prizorima, i čije srce je najprisutnije, on najjasnije vidi beskrajnu ljepotu, savršenstvo i svemoć Onoga Koji je stvorio ovo savršenstvo i u čijoj ruci je sva vlast.
Ovo zadivljujuće carstvo, na čijim horizontima se pojavljuje čovjek kao kruna Allahovog stvaranja, obavezuje ga da nauči i spozna stvari sa jasnim i mnogobrojnim dokazima koji su mu izneseni, te da spozna svrhu i cilj svoga postojanja, kako bi svoju zadaću izvršio na najbolji mogući način. I da zna šta će mu se desiti ako glavu okrene i ako ne bude slušao Onoga Koji ga je stvorio u najljepšem obliku i Koji mu je, iz Svoje neizmjerne milosti i dobrote, potčinio svo to carstvo koje gleda svojim očima i čijem savršenstvu se ne prestaje diviti.
Sura El-Muk počinje glagolom ”tebareke” (biti slavljen, biti blagoslovljen), koji se ponavlja i na početku sure El-Furkan u ajetima: ”Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur'an da bi svjetovima bio opomena, Onaj kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, koji nema djeteta, koji u vlasti nema ortaka i koji je sve stvorio i kako treba uredio!” (El-Furkan, 1-2.) I ovaj glagol, kako navode komentatori Kur'ana, sugerira blagoslov, bereket i obilje bez granica.
Svrha i cilj ljudskog života
Odakle sam došao, zašto sam došao u ovaj život i kakva je moja uloga i zadaća u njemu? Ovo su pitanja koja najviše zaokupljaju ljude, i koja ih uznemiravaju i zbunjuju, a Onaj u čijoj ruci je sva vlast, odgovara na ova pitanja u suri El-Mulk, jasnim i kratkim riječima: ”Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati.” (El-Mulk, 2.)
Dakle, čovječe, tvoj Gospodar ti kaže da je stvorio smrt i život, i efekti i jednog i drugog će se pojaviti kod tebe i ti ćeš ih jasno osjetiti i vidjeti. Što se tiče smrti, koja je u ovom ajetu spomenuta prije života, znaj da je ona sredina tvog dugog puta i da ona nije čisto ništavilo, kao što misle zabludjele neznalice, već si od nje zapravo počeo (od nepostojanja) i njoj ideš u susret nakon izvjesnog vremena, i smrt je druga strana tvoje stvarnosti.
Da bi ta stvarnost bila ugodna i da bi bio sretan i zadovoljan njome, moraš popraviti drugi dio svoje stvarnosti, svoj život na dunjaluku. Ovdje si došao samo da budeš iskušan i stavljen na ispit, i da se pokažu učinci tvoga rada na osnovu kojih ćeš biti ocijenjen, tj., nagrađen ili kažnjen. Eto, to je svrha tvog postojanja i tvog iskušenja na ovom svijetu.
Uzvišeni Stvoritelj ti je podario sve ono što ti je potrebno da bi što ljepše postupao. Dao ti je razum, sluh, vid i srce da ih koristiš za ono zbog čega si stvoren. Prvo, da vjeruješ u Njega kao Sveznajućeg i Svemoćnog Gospodara, a da zatim to vjerovanje potvrdiš dobrim djelima, a da se sustežeš od loših djela i svega što je On zabranio.
Zatim, da putuješ zemljom i eksploatišeš blago koje je na njoj i u njoj pohranjeno, priznajući Allahovu dobrotu, zahvaljujući mu na nebrojenim blagodatima i ustrajavajući u činjenju dobrih djela, jer si svjestan da Allah, dželle šanuhu, sve čuje i sve vidi, i to je srž tvog dobročinstva i temelj uspjeha na oba svijeta. Da se bojiš Allaha u tajnosti, kad te niko od ljudi ne vidi.
Strah od Allaha u tajnosti je najteža stvar za nemarnog čovjeka. Stoga cijela ova sura podstiče na obnavljanje vjerovanja (iman), gledanje u nebeska prostranstva i razmišljanje o carstvu nebesa i Zemlje, te svemoći i sveznanju Onoga Koji ih je stvorio, da putem toga postigneš istinsku bogobojaznost i strah od Allaha, kome ništa nije skriveno. A kada dostigneš taj stepen, znaj da je to vrhunac vjerovanja i da te čeka neizmjerna nagrada, shodno ajetu: ”Onima koji se Gospodara svoga boje i kad ih niko ne vidi – oprost i nagrada velika!” (El-Mulk, 12.)
Nisu isti oni koji se idući spotiču i oni koji Pravim putem uspravno idu
Sura El-Mulk sadrži ilustrativne slike i primjere kako bi čovjeku pružila jasne dokaze koji ga podstiču da vjeruje i da se odazove naredbi Uzvišenog Allaha da mu bude pokoran. Ovi dokazi dotiču srce i podstiču um na razmišljanje, ne ostavljajući mogućnost za poricanje.
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Da li je na ispravnijem putu onaj koji se idući spotiče ili onaj koji Pravim putem uspravno ide?” (El-Mulk, 22.) Tj., da li je na ispravnijem putu onaj koji se odazvao Allahovom pozivu i bio dosljedan svojoj čistoj prirodi i koji se, zajedno sa cijelim kosmosom, pokorava Uzvišenom Stvoritelju, i koji ide Pravim putem uspravno, dostojanstveno i nepokolebljivo, jer zna tačno svoj cilj, ili onaj koji je glavu okrenuo od svega toga misleći da može pobjeći, pa onda tumara u svojoj zabludi i neznanju, slijepog srca i očiju.
Stoga, neka svako izabere svoj put i način života. No, sigurno je da čovjek koji posjeduje zdrav razum i čistu prirodu (fitra) ne voli ništa drugo osim ispravnosti i normalnosti, tj., osim onoga što je u skladu sa zdravim razumom i neiskvarenom ljudskom prirodom, a to je put pokornosti Uzvišenom Allahu i slijeđenje upute koju je objavio.
