Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Savjetujući muslimane kako da se odnose prema novcu (kapitalu), šejh Salih ibn Usejmin, rekao je: ”Naša obaveza je da brinemo o imetku i da budemo ummet ekonomije, a ne ummet kapitala. Razlika između ova dva termina je očigledna, jer ummet ili narod kapitala je onaj narod koji ima mnogo novca, ali ga troši bez ikakve koristi, poput trgovca koji ima mnogo novca, pa ga troši i rasipa na sve strane i nije ga briga za to. A što se tiče naroda ekonomije, on tačno zna gdje će novac i kapital ostaviti (uložiti) i gdje će ga uzeti.
Onaj ko zna ekonomisati, on uvijek balansira između prihoda i rashoda, pa ako ima manje novca u svojim rukama, manje ga i troši, a ako ima više novca i kapitala u svojim rukama, više ga i troši, ulaže i udjeljuje, ali na ispravan i zdrav način bez rasipništva.
Koliko puta smo vidjeli ljude kojima je Allah podario novac i ogromni kapital, ali su se oni loše odnosili prema tom kapitalu i postali siromašni. I koliko puta smo vidjeli da ljudi imaju malo novca, ali zbog svog ispravnog i lijepog odnosa prema toj Allahovoj blagodati, postali su neovisni od svih, osim od Allaha.
Amr ibn Šu'ajb prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Jedi, pij, odijevaj se, udjeljuj sadaku, ali bez rasipništva i bez škrtosti.” (Ebu Davud i Ahmed)
Dakle, među koristima ovog hadisa je da čovjek može slobodno trošiti novac na hranu, piće i odjeću, te da može (treba) udjeljivati milostinju, ali na način koji ne uključuje rasipništvo i škrtost, a to je vrlo važno pravilo u ekonomiji. To ukazuje da bi osoba trebala biti umjerena (štedljiva) u trošenju, kao što je rečeno u poslovici: ”Nije osiromašio onaj ko je štedio.”
Rečeno je također: ”Ekonomija je pola života.” Mnogi ljudi ne vode brigu o trošenju novca, i čim se u njihovim rukama nađe koji dinar, oni ga potroše i upropaste, a to nije uredu, jer čovjek mora voditi računa o imetku, treba znati ekonomisati i treba biti umjeren i štedljiv, kao što je rečeno u ajetu: ”I oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine.” (El-Furkan, 67.)
