Kad alim pokaže potrebu za onim što je kod ljudi, njegovo znanje umre pred njegovim očima

1673

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Ibnul-Kajjim el-Dževzije, rekao je: ”U ljudskoj duši stanuju: iblisovska oholost, kabilovska zavidnost, uobraženost naroda Ad, tiranija naroda Semud, nimrudovska drskost, faraonska uobraženost, karunovska raskalašenost, hamanovska podlost, bel'amovska strast (čovjek koji je i pored velikog znanja koje mu je Allah podario, to znanje podredio svojim strastima i pohlepi), sklonost varkama i trikovima onih koji su se ogriješili o subotu, prkos Velida ibn Mugire i ebu džehlovsko neznanje.

U ljudskoj duši se također nalaze i neka životinjska svojstva i osobine kao što su: gavranovska pohlepa, pseća proždrljivost, paunovska lakomislenost, kotrljanska niskost i prezrenost, gušterovska neposlušnost, deveća pakost, risovska smionost, lavovska nasrtljivost, miševska razvratnost, zmijska podlost i podmuklost, majmunsko besposličarenje i beskorisnost, mravlja sklonost zgrtanju imetka, lisičija lukavost te spletkarenje i sklonost spavanju i ljenčarenju poput hijene.”

Rekao je također:

”Osnova svakog zla vraća se na uvođenje novotarija u vjeru i na slijeđenje strasti.

Namaz munafika je namaz tijela, a ne namaz srca.

Kada alim izrazi svoju potrebu za onim što je kod ljudi, njegovo znanje je umrlo pred njegovim očima.

Postoje tri stepena u pogledu odnosa prema imetku: pravednost – a ona podrazumijeva dozvoljenu trgovinu; nepravda ili zulum – a to znači uzimanje kamate, i dobročinstvo i plemenitost – a to znači udjeljivanje sadake.”