Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah u Kur'anu je objavio: “A milost Moja obuhvaća sve; dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali.” (El-‘Araf, 156.)
Kada bismo bilo kojeg postača pitali da nam definira suštinu ramazanskog posta, na osnovu onoga kako ga dotični postač osjeća i doživljava, vjerovatno bi ta definicija bila ista kod svih i sadržana u ovim riječima – post je simbol i manifestacija Allahove milosti prema muslimanima.
Upravo tako je post, između ostaloga, definirao znameniti islamski pjesnik Ahmed Ševki, rekavši: ”U svakoj Allahovoj naredbi krije se mudrost, a mudrost posta je ta da njegova forma liči na kažnjavanje, ali je zato suština posta potpuna milost. Post budi saosjećanje, podstiče na udjeljivanje sadake, slama oštricu oholosti, uči strpljivosti i otvara puteve dobročinstva.”
Mnogobrojni su kur'anski ajeti i hadisi Muhammedovi, s.a.v.s., koji u različitim kontekstima govore o Allahovoj milosti prema ljudima; o tome da je Allah milostiviji prema nama nego mi prema samima sebi, nego majka prema svome djetetu i sl.
O tome da Njegova milost obuhvata sve svjetove, nebesa i Zemlju i stanovnike nebesa i Zemlje. Sva stvorenja uživaju Allahovu milost, muslimani i nemuslimani, dobročinitelji i oni koji to nisu, kako, uostalom, stoji i u citiranom ajetu s početka teksta.
Kapije Allahove milosti posebno su otvorene u toku ramazana, posebno za iskrene pokajnike koji jednostavno nemaju izbora osim da prihvate tu izdašnu ponudu milostivog Gospodara, jer će se u suprotnom bolno kajati i sami će sebe odvesti u propast.
Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Kada bi vjernik znao kakva je Allahova kazna, nikada se ne bi ponadao Džennetu, a kada bi nevjernik znao kolika je Allahova milost, nikada ne bi izgubio nadu u Džennet.” (Muslim)
Isti ashab prenosi i drugu predaju u kojoj je Muhammed, s.a.v.s., kazao: ”Kada je Allah stvorio stvorenja u Knjizi je zapisao: ‘Moja milost je pobijedila Moju srdžbu”’, a u drugoj verziji: ”Moja milost je pretekla Moju srdžbu.” (Buharija)
Allah je neizmjerno milostiv prema Svojim robovima. Oni griješe, posrću, padaju, ali im On oprašta grijehe, odgađa kaznu, raduje se njihovom pokajanju iako je neovisan od svih svjetova. I ne samo da je milostiv prema Svojim robovima, već ih voli, kao što je došlo u ajetu u kojem je Allah uz Svoje svojstvo milosti stavio i svojstvo ljubavi: ”I tražite oprost od Gospodara svoga, i onda mu se pokajte! – Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi.” (Hud, 90.)
Štaviše, naš Gospodar je, iz milosti prema nama, objavio Svojim bezgriješnim stvorenjima, melecima, i to nosiocima Njegovog Arša, da do Sudnjega dana uče dove za vjernike i mole za oprost njihovih grijeha. O tome je Uzvišeni u Kur'anu objavio: ”Meleki koji drže prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole da budu oprošteni grijesi vjernicima: ‘Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!
Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo, one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar.
I poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga Dana poštediš kazne zbog ružnih djela – Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!'” (El-Gafir, 7.-9.)
Prenosi se da je peti pravedni halifa Omer ibn Abdul-Aziz plačući učio ovu dovu: ”Moj Allahu, ako ja nisam dostojan Tvoje milosti, pa Tvoja milost je dostojna mene. Ja sam Tvoje stvorenje, a Ti si objavio da Tvoja milost obuhvata sva stvorenja.”
Govoreći o tragovima Allahove milosti prema svim stvorenjima općenito, a prema ljudima posebno, Ibnul-Kajjim el-Dževzijje je rekao: ”Pogledaj u pojavni svijet i vidjet ćeš zadivljujuće tragove Allahove milosti, posebne i opće. Iz Svoje milosti, Allah nam je poslao Muhammeda, s.a.v.s., objavio je Knjigu, podučio nas onome što nismo znali, sačuvao nas zablude, duhovnog sljepila i uputio nas na Put spasa. Iz Svoje milosti učinio je da spoznamo Njegova imena i svojstva savršenstva i da preko te spoznaje saznamo i spoznamo da je On naš Gospodar i Zaštitnik. Allah nas je iz Svoje milosti uputio na ono što je korisno za našu vjeru i naš dunjaluk, iz Svoje neizmjerne milosti učinio je da sunce grije, dao nam je mjesec kao svjetiljku, učinio je da se dan i noć smjenjuju, zemlju je prostro i učinio je sigurnom za život, Njegovom milošću oblaci plove i kiša pada i plodovi iz zemlje niču. Iz Svoje milosti potčinio nam je konje, deve i drugu stoku da nas poslušno i predano nose na svojim leđima i prevoze terete koje mi ne bismo mogli nositi. Allah je iz Svoje milosti učinio da jedni prema drugima osjećamo samilost. U Knjizi je, nakon što se iznad Arša uzdigao, zapisao: ”Moja milost je pretekla Moju srdžbu!” Ta veličanstvena Knjiga i poruka koja je u njoj zapisana, ugovor je koji je On dao svim stvorenjima i garancija za Njegovu milost prema njima, kao i za oprost grijeha, pokrivanje mahana i blagost prema njima. Svi svjetovi obuhvaćeni su ovom Knjigom, i da nje nema i onoga što je u njoj zapisano, život svih stvorenja bi sasvim drugačije izgledao. Posljedica Njegove milosti je i Džennet, iz milosti prema ljudima ga je stvorio i pripremio za Svoje iskrene robove. Samo Allahovom milošću njegovi stanovnici mogu ga nastaniti i iz milosti On je život u njemu učinio prijatnim i istinskim užitkom. Iz Svoje milosti učinio je da Mu se utječemo od Njegove srdžbe Njegovom zadovoljstvu, od Njegove kazne Njegovom oprostu. Od tragova Allahove milosti je i to što sve živo stvara u paru, što je između muškarca i žene, između bračnih drugova, uspostavio ljubav i samilost, kako bi se održala bračna veza i produžila vrsta i kako bi i jedno i drugo osjetili istinski užitak u toj vezi. Od tragova Njegove milosti je i to što je uputio ljude jedne na druge i učinio da ovise jedni od drugih, a da ih je učinio neovisnim onda bi se sistem ljudskog životu u potpunosti urušio. Znak Allahove milosti je i to što je neke ljude učinio bogatim a neke siromašnim, neke je uzvisio a neke unizio, neke je učini moćnim a neke nemoćnim, i na kraju ih je sve učinio potrebnim i ovisnim o Stvoritelju, a zatim je sve obuhvatio Svojom milošću. Od znakova Allahove milosti je i to što je stvorio 100 milosti, a samo je jednu milost spustio na Zemlju i ona je podijeljena između svih stvorenja, pa je oni izražavaju i pokazuju kroz međusobnu ljubav, saosjećanje, empatiju i samilost. Na milosti Allahovoj temelji se kompletan život. Razmisli o riječima
Uzvišenog u suri Er-Rahman:
1. Milostivi
2. poučava Kur’anu,
3. stvara čovjeka,
4. uči ga govoru.
Vidi kako je Allah učinio stvaranje i podučavanje posljedicama Njegove milosti i kako ih je povezao sa Svojim imenom Er-Rahman – Milostivi.”
Zbog svega toga nije čudo što je Hasan Basri, učenjak i pobožnjak, koji je dobro shvatio Allahovo svojstvo milosti, govorio: ”Ja ne bih poželio da moj slučaj na Sudnjem danu bude prepušten mojoj majci, bez obzira na njenu ljubav prema meni, jer je Allahova milost prema meni daleko veća od milosti moje majke prema meni.”
Allaha molimo da nas u ovom mubarek mjesecu obaspe Svojom milošću i da nas upiše među one kojima se smilovao i kojima je oprostio. Amin!
