SAFF

Katastrofalne političke i ekonomske činjenice – arapski svijet od okeana do zaljeva, od zaljeva do pakla

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: Sami Kulejb / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Mnoge arapske zemlje izgubile su svoju nekadašnju ulogu i trenutno žive u potrazi za kakvom-takvom stabilnošću, makar i bez značajne uloge i utjecaja na društveno-političku zbilju. Što se tiče povijesnih ”zaštitnika” i pokrovitelja ovih zemalja, oni im samo povećavaju muku zbog svojih globalnih sukoba, u kojima se arapski svijet često pretvara u puke arene za svođenje računa ili pljačku starih i obnovljivih bogatstava.

Tako Libanon polahko ali sigurno gubi svoju povijesnu ulogu kao sjedište bankarstva, novca, turističkih usluga, kao svjetionik slobodnih medija i utočište svima koji su bježali od tiranije i ugnjetavanja od svojih režima. Osim toga, Libanon je uspio protjerati okupatora i osloboditi svoju zemlju uz pomoć svojih vlastitih snaga.

U Iraku se iz dana u dan povećavaju jedino siromaštvo i podjele,  i Irak se, iz svoje prethodne velike uloge u regiji i naučnog napretka, pretvara u arenu američko-iranskog sukoba, a njegovi političari nisu u stanju sami odrediti i trasirati njegovu budućnost.

Razorena Libija svjedoči krvavoj borbi lokalnih ”pijetlova” na svom tlu, otvarajući svoja vrata za sva vanjska uplitanja, i sa istoka i sa zapada, usred arapskog i regionalnog sukoba i borbe za njezinu budućnost i sumnjive uloge Lige arapskih država koja je prethodno legalizirala okupaciju Libije, kao i okupaciju Iraka od strane koalicionih snaga predvođenih Amerikom.

A ako krenemo prema Alžiru i Sudanu, primjetit ćemo umanjivanje njihovih glavnih regionalnih uloga kao cijenu za traženje stabilnosti nakon revolucija u tim zemljama. Osim toga, postoje uporni pokušaji stranih zemalja da promijene njihov politički kurs, što možda može izgledati teško sprovesti u Alžiru zbog revolucionarne povijesti i ideologije njegove vojske, ali će možda uspjeti privući Sudan prema zapadno-zaljevskoj osovini.

Što se tiče Sirije, još dok se nije nazirao kraj rata, Sirija se gušila u ekonomskoj krizi koja ju je natjerala da napusti Iran i Hezbollah i prihvati političko rješenje u kojem postoje mnogi ustupci. U Egiptu, koji bi trebao igrati ulogu matice svih Arapa, povećava se zabrinutost u pogledu velike renesansne brane na Nilu, a granica regionalne sigurnosti se sve više smanjuje.

Što se tiče zaljevskih država, osim njihovih unutarnjih sukoba i suprotstavljenih tendencija, te jemenskog rata, koji je izgubio sva svoja opravdanja i koji se okreće u vakumu i svakim danom ubija sve više siromašnih ljudi, čini se da zaljevske zemlje čekaju velike regionalne i međunarodne promjene i transformacije koje nikako da dođu. Međutim, u stvarnosti zaljevske države žive u slabim i teškim uvjetima izložene međunarodnom utjecaju, sukobu sa Iranom, snažnim i izravnim ulaskom Turske u sukobe na Bliskom istoku, kao i izraelskoj lukavoj infiltraciji i pokušaju da drži konce u svojim rukama i upravlja situacijom na Bliskom istoku u svoju korist, što je potvrdio i tzv. Sporazum stoljeća.

Staro bogatstvo Arapa je opljačkano, a neki novi sukobi usredotočeni su na zemlje obećavajućih otkrića nafte i plina od Libije, pa preko Sirije, Iraka i Libana do obala Palestine.

Arapi nisu znali iskoristiti sukob između Amerike s jedne i Rusije i Kine s druge strane, i oni su izgubljeni poput slijepca na rubu provalije.

Prošlo je vrijeme stare arapske domovine, tako da je danas obezbjeđivanje osnovnih životnih potrepština i malo sigurnosti postao krajnji cilj Arapa. Palestina je ostavljena sama na vjetrometini, prepuštena drumskim razbojnicima, pa kako onda neće biti lahko svijetu opljačkati naše bogatstvo, podijeliti naše zemlje, ratovati u našim avlijama i uskoro proslaviti Sporazum stoljeća?

Odlika novih generacija Arapa je da ne vjeruju ni u šta i nikome. Te generacije više ne privlače nacionalističke i arapske parole i više ih ne zanimaju krupna životna pitanja. Oni su izgubili povjerenje u sve političare. Oni traže nešto novo, a ne znaju tačno šta je to što traže. Njihovo iskustvo je malo, a ambicije ogromne.

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA