U intervjuu “Večernjem listu” navodno neutralni i kompromisima skloni Dragan Čović, član Predsjedništva BiH, (raz)otkrio je zašto nije podržao zahtjev za reviziju tužbe BiH protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ).
Razlog za to nije ni pokušaj izbjegavanja političke krize, čime se dugo pravdao, ni namjera da se ne zamjeri Mladenu Ivaniću ili Bakiru Izetbegoviću. Čović je to učinio jer je “bio siguran da bi predstavnici bošnjačke strane mogli nakon pravomoćne presude u slučaju Prlić i ostali pokrenuti i tužbu i protiv Hrvatske”.
Možda bi se takav stav mogao tumačiti onom narodnom kako želi biti veći katolik od pape, odnosno veći zaštitnik Hrvatske i od Kolinde Grabar-Kitarović. Moglo bi to proći pod uslovom da se ignorira ratna uloga Dragana Čovića u paradržavnoj tvorevini “Herceg-Bosna”, čije temelje je uspostavljao zajedno sa Jadrankom Prlićem, Slobodanom Praljkom, Milovojem Petkovićem, Brunom Stojićem, Valentinom Ćorićem i Berislavom Pušićem, šestorkom koja očekuje konačnu presudu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu.
Čović je, što pokazuje i faksimil dokumenta koji objavljujemo, znao za logore za Bošnjake u “Herceg-Bosni”. I ne da je znao za logore, nego je logoraše koristio kao radnu snagu u kompaniji “Soko”, čiji je direktor bio tokom rata.
Moguće je da, uz navodnu brigu za Prlića i ostale, te tobože i Hrvatsku, Čović strahuje da bi zbog zlostavljanja logoraša i on, u slučaju da njegovi kompanjoni iz “Herceg-Bosne” ostanu iza haških rešetaka, mogao biti meta istraga za ratne zločine.
Podsjećamo, pomenuta šestorka je 29. maja 2013. godine osuđena na ukupno 111 godina zatvora zbog zločina počinjenih tokom 1993. i 1994. godine. Jadranko Prlić je osuđen na 25 godina zatvora, Bruno Stojić, Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20, Valentin Ćorić na 16, a Berislav Pusić na 10 godina zatvora.
Sudije Međunarodnog krivičnog suda su ustanovili da je šestorka učestvovala u udruženom zločinačkom poduhvatu, zajedno sa prvim predsjednikom Republike Hrvatske Franjom Tuđmanom, ministrom odbrane Gojkom Šuškom i generalom Jankom Bobetkom, koji je za cilj imao etničko čišćenje prostora takozvane “Herceg-Bosne” i njeno pripajanje Hrvatskoj, a pri tome su povrijedili odredbe Ženevske konvencije, te prekršili zakone i običaje ratovanja.
U presudi napisanoj na 2.629 stranica navodi se također da su već u decembru 1991. godine članovi rukovodstva “Herceg-Bosne”, među kojima je i Mate Boban, i čelnici Hrvatske, među kojima je i Franjo Tuđman, ocijenili da je za ostvarivanje krajnjeg cilja, to jest za uspostavljanje hrvatskog entiteta, neophodno promijeniti nacionalni sastav stanovništva na teritorijama za koje se tvrdilo da pripadaju tzv. Hrvatskog zajednici “Herceg-Bosni”.
S obzirom na to da su se “Prlić i ostali” žalili na odluku Pretresnog vijeća koje ih je proglasilo krivim, te da je žalbu uputilo i Tužilaštvo koje traži da se kazne udvostruče, za 20. mart je zakazan početak žalbene rasprave. Međunarodni krivični sud je 1. marta objavio da će se tokom žalbenog postupka raspravljati o ulozi optuženih u terorisanju civilnog stanovništva, rušenju Starog mosta u Mostaru, masakru u selu Duša 18. januara 1993. godine, zločinima nad zatvorenicima u logorima Dretelj i Gabela, te ostalim zločinima koji se stavljaju na teret čelnicima HVO-a i takozvane Herceg-Bosne. Izricanje konačne presude očekuje se u novembru ove godine.
Izvor: Faktor
