Kontinuitet u činjenju dobrih djela

215

Piše: Elvedin Pezić

Bajram je dan u kojem muslimani žrtvuju u ime Allaha, pažljivo pripremane i čuvane kurbane. To je dan u kojem oni nanovo potvrđuju svoju pripadnost vjeri islamu. Klanje kurbana nije ništa drugo do izvršenje Allahove naredbe. On, Stvoritelj nebesa i Zemlje, i slabašnog insana, iz samo Njemu poznate mudrosti, naredio je ovaj čin kao znak žrtve i pokornosti Njemu Jedinome. Sa Bajramom se završava jedna velike sezona, sezona koja je bila idealna prilika da čovjek na oskudni konto svojih dobrih djela prebaci još koje dobro djelo. Sezona je to i u kojoj smo imali priliku riješiti se velikog broja grijeha, kojih svako od nas ima i napretek u svome životu. Na kraju smo blagoslovljenih dana zul-hidždžeta, o kojima je kazao Allahov Poslanik: ”Ne postoje veličanstveniji dani kod Allaha, niti dani u kojima su dobra djela draža Allahu od ovih deset dana, mnogo u njima Allaha spominjite.” Muslimani vjeruju i ubijeđeni su da će jednoga dana precizne račune polagati za sve što su činili na ovome svijetu, da će stroge račune polagati za svaku sekundu svoga života. Zato je svojstvo iskrenih vjernika da žale za prolaskom ovakvih sezona, vremena koja su odlikovana nad drugima. Pred nama je dan Arefata, za čiji je post kazao Allahov Poslanik da briše i da iskupljuje za grijehe počinjene u protekloj godini i za grijehe koje će čovjek počiniti u narednoj godini.

Jesmo li se popravili?

Postavimo sebi pitanje: Kako smo proveli to blagoslovljeno vrijeme? Da li smo ga iskoristili kako bismo se rasteretili velikog i teškog bremena grijeha koje svi nosimo na svojim plećima? Da li smo nakon ovih dana bolji nego prije? I nezaobilazno pitanje: Kako nastaviti ovosvjetski život? Kako nastaviti ovosvjetsko putovanje, koje može svakim danom da se završi? Ključevi tog putovanja ne samo da nisu našim rukama već zadnji dan našeg života ne zna niko osim Uzvišenog Allaha. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.” Jedini način da čovjek spremno dočeka dolazak nenajavljenog gosta, Meleka smrti, jeste kontinuirano činjenje dobrih djela, kontinuirana pokornost Allahu, ostavljanje svega što je Uzvišeni Allah zabranio. Koliko je onih koji zakolju kurban i time se pokore naredbi Uzvišenog Allaha, a možda već sljedećeg dana započinju novi život u kojem neprestano krše Allahove granice. Postavlja se pitanje: koliko je dotični ibadet učinjen iz ubjeđenja ili pak iz tradicije, običaja i navike, bez razmišljanja o svrhama i koristima činjenja tog ibadeta?

Uzvišeni Allah kada opisuje vjernike, opisuje ih kao one koji ne ustrajavaju u činjenju grijeha: ”Koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!” Kontinuirano činjenje dobrih djela trebalo bi da bude životni moto svakog vjernika, da marljivo kao mrav sakuplja dobra djela, da se cijelo vrijeme ovosvjetskog života priprema za povratak Milostivom Allahu. Naravno, svako shodno svojim mogućnostima, mjestu, prostoru, poslu, društvu u kojem se nalazi. Kazao je Allahov Poslanik: ”Čuvajte se vatre džehennemske pa makar sa pola datule, a ako ni to ne posjedujete, onda bar lijepom riječju.” U drugom hadisu je kazao: ”Ne potcjenjujte bilo koje dobro djelo, makar se sreli sa bratom muslimanom vedrog i ozarenog lica, ili da svoju posudu sa vodom isprazniš u tuđu posudu.” Čovjek bi trebao slijediti primjer mrava, koji se marljivo sprema za tešku zimu, tj. trebao bi iskoristiti svaku priliku za činjenje dobrog djela, pripremiti se za teško polaganje računa na Sudnjem danu, o kojem je kazao Uzvišeni: ”Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne vage postaviti, pa se nikome nepravda neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi.”

Koristi od dobrih djela

Kontinuirano činjenje dobrih djela, kontinuirana pokornost Allahu nosi sa sobom mnoge  koristi, od kojih su:

a) Čuvanje i čišćenje srca od licemjerstva, i njegovo vezivanje za Uzvišenog Stvoritelja

Muslimanu, koji se priprema za susret sa Svevišnjim Allahom, ne bi trebao veći podstrek od ovoga za ustrajnost u činjenju dobrih djela. Svjestan je toga šta znači licemjerstvo, i kakvom se kaznom prijeti licemjerima i zbog toga pokušava da se, na svaki mogući način, udalji od osobina koje su svojstvene licemjerima. Kazao je Uzvišeni Allah, govoreći o kazni licemjera: ”Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći.” Pogledajmo ovdje, ne samo da se licemjerima prijeti džehennemskom vatrom, nego im se prijeti najvećim džehennemskim dubinama!

Kako povezati kontinuirano činjenja dobrih djela sa čistoćom srca od licemjerstva? Jednostavno! Ono srce koje je ispravno shvatilo ko je njegov Gospodar, ono cijelom tijelu diktira jednak tempo u činjenju dobra, neprestano se prebacuje iz dobrog djela u drugo, na taj način se priprema za Dan obračuna. To je izuzetno veliki pokazatelj iskrenosti te osobe i čistoće njenoga srca. Suprotno tome, srce licemjera, srce grješnika, koje je ogrezlo u grijesima, neprestano se prebacuje iz grijeha u grijeh, sve dok ne postane kao slijepac koji ne razlikuje svjetlo dana od tame noći. Ashabi Allahovog Poslanika, najodabranija generacija u historiji čovječanstva, bojali su se ove opake bolesti, bojali su se da licemjerstvo ne zahvati najbitniji i najosjetljiviji dio njihovog tijela, srce. A gdje smo mi u svemu tome? Oni su mnoga dobra činili, danju postili, sadaku udjeljivali, noći u namazu provodili, i opet su se bojali licemjerstva, dok mi malo dobra činimo a sigurni smo da smo čisti od ove bolesti. Pomislimo li ikada na to da smo možda zahvaćeni ovom bolešću? U tome je jasna razlika između nas i njih. Zato su oni uspjeli u ovozemaljskom životu, a mi smo tamo gdje jesmo. Kazao je Abdullah ibn Ebi Mulejke: ”Sreo sam trideset ashaba Allahovog Poslanika, svi su se oni bojali licemjerstva.” (Buharija) Prenosi se da je Omer, r.a., kojeg je Allahov Poslanik u više hadisa obradovao Džennetom, otišao nakon smrti Allahovog Poslanika kod Huzejfe, povjerenika Poslanikove tajne i imena licemjera, i kazao: ”Tako ti Allaha, je li me spomenuo Allahov Poslanik među licemjerima?”

b) Zadobijanje Allahove ljubavi i naklonosti

  Kazao je Allahov Poslanik: ”Ko uznemiri Mog prijatelja (evliju), objavljujem mu rat. Moj rob Mi se ne može približiti nečim boljim od onoga što sam mu naredio. Neprestano će Mi se približavati dobrim djelima (nafilama) sve dok ga ne zavolim. Kada ga zavolim, bit ću sluh kojim sluša, vid kojim gleda, ruka kojom uzima, noga kojom korača. Ako nešto zatraži od Mene, Ja ću mu udovoljiti, ako od Mene zatraži da ga zaštitim, Ja ću ga zaštititi.” (Buharija) Kontinuirano činjenje dobrih djela ide putem koji vodi do ljubavi Uzvišenog Allaha. Zar može postojati za vjernika veća nagrada od spomenute? Razmislimo na trenutak!!! Kako bi svakom od nas bila velika počast da predsjednik neke države izjavi, javno, kako je naš prijatelj i da baš nas voli?! A ko je ustvari on, samo jedan od Allahovih nemoćnih robova. Ako bismo se njegovoj ljubavi toliko radovali, pa mnogo je preče da se radujemo ljubavi Gospodara svih ljudi, Onoga Koji kada želi nešto samo kaže: ”Budi”, i ono bude.

c) Otklanjanje životnih nedaća i iskušenja

Koliko puta nas je zadesila nesreća ili iskušenje pa smo u tim kriznim momentima kazali: ”Gospodaru, zašto sve nesreće mene pogađaju?!” Odgovor trebamo potražiti u našim djelima, u našem prakticiranju islama, u svakodnevnom činjenju grijeha. Za takve momente poputnina je ustrajnost u dobrim djelima. Pripovijeda Ibn Abbas, r.a.: ”Bio sam na jahalici sa Allahovim Poslanikom pa mi je kazao: ‘Dječače, podučit ću te nekim riječima (dat ću ti nekoliko savjeta): Čuvaj Allaha, Allah će te čuvati (čuvaj Njegove granice, čini naređeno, ostavljaj zabranjeno), znaj za Allaha u blagostanju, On će znati za tebe kada budeš u poteškoćama.”’  (Ahmed od Ibn Abbasa, r.a., a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani) Oni koji kontinuirano čine dobra djela, mogu očekivati Allahovu pomoć u kriznim trenucima. Oni koji kontinuirano čine grijehe, krše granice Uzvišenog, kada ih zadese nesreća i iskušenje, uzalud će dizati svoj glas, tražeći Njegovu pomoć.

d) Lijepa završnica ovosvjetskog života

Od dunjalučke završnice zavisi ahiretski početak i završetak. Allah, dželle šanuhu, usmrćuje ljude u stanju u kojem su proveli svoj život, a onako kako čovjek umre, tako će biti i proživljen. Kazao je Poslanik: ”Svaki čovjek će biti proživljen u stanju u kojem je napustio ovaj svijet.” (Muslim) Možemo li sebi odrediti završnicu? Možemo, ustrajnošću u dobrim djelima! Što posijemo, to ćemo i požnjeti. Velika je razlika između onih koji umru u činjenju dobra i onih koji umru u grijesima. Kako je samo lijepo čuti da je neko umro u vrijeme posta, na hadždžu, u džamiji, na namazu, na sedždi, a ružno je čuti da je neko umro u grijehu, pod dejstvom alkohola, droge, od side, koja se u većini slučajeva prenosi prostitucijom.