Rat koji je izbio nakon napada Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran destabilizirao je Bliski istok, što se jasno oslikava u Dubaiju, regionalnom ekonomskom i turističkom središtu Ujedinjenih Arapskih Emirata. Grad koji je ove godine planirao ugostiti rekordnih 20 miliona posjetitelja suočava se s masovnim odlaskom stranaca i naglim prekidom svih ekonomskih aktivnosti.

Prema tvrdnjama novinara Daily Maila koji je posjetio grad, Dubai se trenutno nalazi u stanju potpune paralize. Status grada kao potencijalne mete iranskih projektila i bespilotnih letjelica prestrašio je strane turiste i poslovne ljude, što prema medijskim procjenama košta do 540 miliona eura dnevno. Zračna luka u Dubaiju, koja je do marta bila najprometnije svjetsko čvorište za međunarodne dolaske, sada bilježi tek minimalan dio uobičajenog prometa.

Daily Mail navodi da su luksuzni resorti, plažni klubovi i restorani gotovo potpuno prazni, a znatan broj hotela već je zatvorio vrata. Samo u protekloj sedmici sedam hotela s pet zvjezdica objavilo je prestanak rada, što je rezultiralo masovnim otpuštanjima ili slanjem osoblja na neplaćeni dopust.

Reporter Daily Maila navodi da su strani posjetitelji postali rijetkost u turističkim zonama. Napominje da preostali otvoreni hoteli funkcioniraju s minimalnim brojem zaposlenika koji često obavljaju više različitih poslova.

Kulturno i povijesni centar grada potpuno su prazni, a turističke atrakcije zatvorene. Novinar navodi dojmove malobrojnih preostalih trgovaca koji situaciju opisuju kao kritičnu i ističu da je promet na povijesno najnižim razinama. Trenutni izvor prihoda za rijetke otvorene objekte isključivo su lokalni stanovnici koji koriste drastičan pad cijena smještaja i ugostiteljskih usluga za kratke vikend-boravke.

Egzodus radne snage

Humanitarnu cijenu rata najteže plaćaju milioni radnika migranata, koji prema procjenama čine između 80 i 90 posto stanovništva Dubaija. Dok su imućni strani državljani i influenceri napustili Ujedinjene Arapske Emirate odmah po izbijanju sukoba, radnici iz Indije, Pakistana, Bangladeša i Filipina ostali su zarobljeni u radničkim kampovima bez prihoda i realne mogućnosti odlaska.

O razmjerama egzodusa radne snage najbolje govore podaci o zračnom prometu. Prema navodima Daily Maila, iz Dubaija trenutno polaze četiri redovna leta za Filipine dnevno, dok dodatni repatrijacijski letovi svakoga dana vraćaju oko stotinu ljudi u njihove domovine. Ipak, mnogi ne mogu priuštiti kartu koja stoji oko 110 eura niti imaju zajamčen posao nakon povratka, što ih ostavlja u bezizlaznom položaju.

Gubitak posla u Dubaiju izazvao je lančanu reakciju siromaštva u njihovim matičnim zemljama, jer su brojne porodice direktno ovisile o novcu koji su im radnici slali.