Piše: šejh Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ponekad mi je padalo na pamet da je čovjek koji je čistih prsa prema ljudima, koji je povučen i koji kontroliše svoj jezik od nepromišljenog i lahkomislenog govora, bliži sigurnosti od ljudi (od njihovog zla) i ima veću mogućnost da ih približi i okupi oko sebe, jer, kao što su rekli naši dobri prethodnici: ”Ko popravi i očisti svoje srce, popravit će i svoj jezik (govor)”.
U vjerodostojnom hadisu dolazi: ”Vjernik je druželjubiv i on spaja i okuplja (ujedinjuje) ljude. Nema dobra u onome ko ne okuplja i ne ujedinjuje ljude.”
Da bi obrazloženje bilo potpuno, možda je dobro tom značenju dodati i ovo: što više čovjek širi svoj krug (što je ugledniji, utjecajniji, i sl.), sve je više neslaganja glede njegovog slučaja, jer je krug kojim se bavi – zadovoljstvo i prihvatanje, ili odbijanje i optuživanje – izuzetno širok, čak se može proširiti na cijelo čovječanstvo, kao što je slučaj sa poznatim reformatorima predvođenim, prije svega, Allahovim poslanicima.
Imao sam priliku pročitati biografiju dvojice šejhova, dvojice velikana i autoriteta islamskog ummeta, hazreti Ebu Bekra i hazreti Omera, radijallahu anhum, i u njihovim biografijama sam vidio savršenstvo iskrenosti i vjerskog ubjeđenja, kao što dolazi u predaji od Bekra ibn Abdullaha el-Muzenija: ”Ebu Bekr vas nije pretekao postom ili namazom, već sa onim što se učvrstilo u njegovom srcu.” Tj., pretekao vas je iskrenim vjerovanjem i ubjeđenjem.
Vidio sam također savršenost i puninu njihovog znanja i spoznaje, posebno kroz san Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je vidio hazreti Omera na kojem je bila košulja koja se vukla po zemlji, te san u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio hazreti Omera kako pije ostatak mlijeka iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je to protumačio kao znanje i vjeru (tj. kao širinu Omerovog znanja i snagu njegove vjere).
Osim toga, njih dvojica su bili najbolji među ashabima i Allah ih je odabrao da budu Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, saputnici i pomagači. Oni su i u svojim kaburovima blizu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bi i to bio nepobitni materijalni svjedok za svaku razumnu i pravednu osobu da su oni njegovi ministri i njegovi najodabraniji ashabi, tako da svako zna da onaj ko prezire i omalovažava Ebu Bekra i Omera, u isto vrijeme prezire i omalovažava položaj onoga koji ih je odabrao i odlikovao nad drugim ashabima, budući da je njihova bliskost sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, historijska nužnost i realnost.
U njihovim životopisima čitamo o njihovom odricanju od ovosvjetskih užitaka, o savršenstvu njihovog morala i dobročinstva prema drugim ljudima, sa svim što su imali na raspolaganju: znanje, novac, ugled i moć, i kako su bili posvećeni tome, suzdržavajući se od najmanjeg vida sebičnosti i praštajući ljudima nanesene uvrede, kako bliskim rođacima, tako i onima sa kojima ih nije vezala rodbinska veza.
Međutim, i pored toga, oni nisu pošteđeni kleveta i ponižavanja. Kada bi pročitali nešto od onoga što su napisala otrovna pera o Ebu Bekru i Omeru, prezreli biste dunjaluk i saznali biste da je on bezvrijedan i ništavan i da je Allah pripremio Svojim evlijama i odabranim robovima visoke stepene na Ahiretu, zbog kojih neće mariti za iskušenjima i nedaćama koja su ih snalazila na dunjaluku.
Onaj ko zna da su ogromni tomovi knjiga štampani, distribuirani i izučavani u školama, a koji su puni kleveta na ovu dvojicu časnih ashaba, puni potvora i optužbi za zavjere i planiranja iskorištavanja mogućnosti da se domognu vlasti, ili priprema za atentat na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili na neke članove njegove porodice, shvatit će da je to Božanski zakon među Njegovim robovima putem kojeg Allah želi da se istinskim vjernicima upotpuni nagrada, pa im odredi, čak i poslije njihove smrti, one koji će im štetu činiti i potvarati ih za ono od čega su oni čisti, da bi to bila lekcija i pouka svima onima koji krenu čistom stazom islama, makar oni bili i hazreti Ebu Bekr i hazreti Omer.
Stoga, hvala našoj dvojici šejhova i velikana, Ebu Bekru i Omeru, na ovoj praktičnoj lekciji i neka ih Allah nagradi najljepšom nagradom na Ahiretu.
Ono što je sigurno jeste da je iznošenje kleveta na račun čestitih i odabranih ljudi, uglavnom posljedica razilaženja i neslaganja općenito. Neslaganje porađa klasificiranje i podjelu ljudi na dvije skupine: oni koji su sa mnom i oni koji su protiv mene, ne postoji treća opcija, osim ove dvije. Što se tiče onoga ko je sa mnom, on je melek u ljudskom obliku, nepogrješiv u vjerovanju i u djelovanju, a ko je protiv mene, on je prokleti šejtan, on ništa ne učini i ništa ne dotakne a da to ne pokvari.
Takvo je stanje srcâ koja je prekrilo neznanje, koja su obavijena hirovima i strastima te zadojena fanatizmom.
Zbog toga je rečeno: Moralnost i lijep ahlak prepoznaju se kod neslaganja i razilaženja, a što se tiče slaganja i saglasnosti, tu usiljenost (pretvaranje) i harmonija gospodare situacijom.
Ono što su nas također naučili hazreti Ebu Bekr i hazreti Omer – samo da smo bogdo to naučili – jeste kako se izdići iznad situacije, kao biti krepostan u govoru, kako imati lijepo mišljenje o drugima i optužiti sebe prije nego što optužimo druge prilikom razilaženja i neslaganja u mišljenju.
