Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Imam Buharija bilježi u svom Sahihu hadis, koji prenosi Ebu Hurejre, u kojem stoji: ”Nakon što su muslimani oslobodili Hajber, Poslaniku, s.a.v.s., data je na poklon pečena ovca u koju je bio stavljen otrov. Muhammed, s.a.v.s., obaviješten je putem Objave o tome, pa je rekao ashabima: ”Okupite mi sve židove koji su bili ovdje!” Kada su se židovi okupili, Poslanik, s.a.v.s., im je rekao: ”Ja ću vas pitati nešto, pa hoćete li mi iskreno odgovoriti ili ne?” Svi su kazali da će biti iskreni i govoriti samo istinu. Upitao je neke od njih: ”Ko vam je otac?” Odgovorili su: ”Taj i taj čovjek je naš otac.” Muhammed, s.a.v.s., im je rekao: ”Ne, nego je vaš otac taj i taj.” Kazali su: ”Istinu si rekao, Muhammede.” Onda ih je Poslanik, s.a.v.s., ponovo upitao: ”Hoćete li mi sad reći istinu ako vas budem nešto pitao?” Odgovorili su potvrdno, dodavši: ”Ako te i slažemo bit ćeš obaviješten o tome kao što si bio obaviješten o našem ocu.” Upitao ih je: ”Ko su stanovnici Vatre?” Odgovorili su: ”Mi ćemo u njoj boraviti kratko vrijeme, a zatim ćemo biti spašeni.” Na to im je Poslanik, s.a.v.s., citirao kur'anski ajet: ”Ostanite u Vatri, u njoj ćete vječno boraviti!” Nakon toga ih je ponovo pitao da li će biti iskreni ako im postavi još jedno pitanje, a oni su ponovo rekli da hoće. Zatim ih je upitao: ”Jeste li stavili otrov u ovu ovcu?” ”Da”, odgovorili su židovi. ”A šta vas je na to navelo?”, upitao ih je Muhammed, s.a.v.s. Rekli su: ”Željeli smo te provjeriti, ako si lažni poslanik, da te se riješimo, a ako si istinski poslanik, onda ti otrov neće naškoditi.”
Crv uništio sve tačke mušričkog proglasa
Jedna od mu'džiza Muhammeda, s.a.v.s., je i njegovo saopćenje Kurejšijama da im je crv pojeo i izbrisao sve tačke proglasa koje se odnose na neprijateljstvo prema muslimanima i prekidanje rodbinskih veza, osim dijelova na kojima je bilo spomenuto Allahovo ime. Naime, vođe mušrika iz plemena Kurejš napisali su i na Kabu objesili proglas koji je prije svega upućen porodici Hašim, a u proglasu je stajalo da mušrici neće više trgovati sa Hašimovićima niti će se međusobno ženiti i udavati, niti s njima komunicirati dok im ne predaju Muhammeda, s.a.v.s., da ga ubiju. Međutim, Poslanikov amidža Ebu Talib, iako je bio mušrik, stao je u odbranu svog bratića i zajedno sa muslimanima živio u totalnoj izolaciji na svom imanju, nepune tri godine. Jednog dana u toku te izolacije Muhammed, s.a.v.s., rekao je svom amidži Ebu Talibu: ”Amidža, znaj da je Allah, dž.š., poslao crva koji je uništio svaku rečenicu proglasa u kojoj se spominje neprijateljstvo prema nama i prekidanje rodbinskih veza, a ostavio je samo dijelove na kojima se spominje Allahovo ime.” Amidža ga je upitao: ”Je li te Allah obavijestio o tome?” ”Da”, odgovori mu je Muhammed, s.a.v.s. Na to je Ebu Talib uzviknuo: ”Tako mi Allaha, ako je tako, onda ti mušrici ne mogu ništa.” Nakon toga je otišao vođama Kurejša i rekao im: ”O Kurejšije, moj bratić me je obavijestio da se s vašim proglasom desilo to i to. Pa ako to bude istina, prestanite sa neprijateljstvom i izolacijom, a ako ne bude istina, ja ću vam predati Muhammeda.” Kurejšije su pristale na to i otišli su kod Kabe da vide je li istina to što im je rekao Ebu Talib. Kad su vidjeli šta je crv uradio od njihovog proglasa i uvjerili se u istinitost poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., to im je još više povećalo mržnju prema Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim sljedbenicima.
Poslanički blagoslov
Prenosi se od Enesa ibn Malika da je rekao: ”Moja majka me je dovela kod Muhammeda, s.a.v.s., i rekla mu: ‘Allahov Poslaniče, ovo je moj sin Enes. Ja sam ga dovela da ti služi, pa uputi dovu Allahu za njega.’ Muhammed, s.a.v.s., proučio je dovu: ‘Gospodaru moj, podari mu veliki imetak i mnogobrojnu porodicu.’ I Allah je uslišao Poslanikovu dovu, ja sada, kaže Enes ibn Malik, imam ogromno bogatstvo, a moja porodica zajedno sa sinovima, kćerima i unucima broji blizu stotinu članova.” (Muslim) A Halid ibn Dinar prenosi od Ebul-Alije da je rekao: ”Enes ibn Malik služio je Poslanika, s.a.v.s., deset godina i Muhammed, s.a.v.s., uputio je dovu Allahu za njega. Zna se da je Enes imao voćnjak koji je rađao dva puta u godini, a u voćnjaku je između ostalog bio i bosiok koji je mirisao poput miska.” (Tirmizi)
Lav ga rastrgao zbog napada na Muhammeda, s.a.v.s.
Kada je jedne prilike Muhammed, s.a.v.s., učio suru En-Nedžm i došao do ajeta: Zatim se približio, pa nadnio (misli se na meleka Džibrila). Naišao je pored njega Utbe ibn Ebi Leheb i podrugljivo rekao: ”Ja sam nevjernik u onoga što se približio, pa nadnio.” Nakon tih njegovih riječi Muhammed, s.a.v.s., proučio je dovu: ”Moj Allahu, pošalji na njega razjarenog lava!” Nedugo zatim Utbe ibn Ebi Leheb krenuo je sa svojim prijateljima na trgovački put prema Šamu. U toku putovanja na jednom mjestu su čuli rikanje lava. U tom trenutku Utbetu su počeli da cvokoću zubi od silnog straha. Njegovi drugovi su se začudili tolikom strahu od rike lava u daljini, pa su mu rekli: ”Šta te toliko preplašilo, zar nismo u istom položaju?” Odgovorio je: ”Nismo u istom položaju, zbog toga što je Muhammed uputio dovu protiv mene, a njegova dova se ne odbija.” Pošto se bila spustila noć oni su večerali, a zatim legli da spavaju. Utbe je legao u sredinu uznemiren i preplašen. U neko doba noći lav je došao do njih i počeo njušiti jednog po jednog dok nije došao do Utbeta. Lav ga je ponjušio, a onda se bacio na njega. Prije nego što ga je rastrgao i ubio, Utbe je povikao: ”Zar vam nisam rekao da Muhammed govori samo istinu!
Vuk koji je govorio poput čovjeka
Imam Ahmed zabilježio je predaju od Ebu Seida el-Hudrija, koji je rekao: ”Jedanput je vuk upao u stado nekog čovjeka i zgrabivši jednu ovcu pobjegao. Čoban je to vidio pa je potrčao za vukom. Uspio ga je stići i iščupati ovcu iz njegovih vilica. Nakon što je ostao bez plijena, vuk se okrenuo prema čobanu i povikao: ”Boj se Allaha! Zašto mi oduzimaš opskrbu koju mi je Allah dao?” Kad je čuo da vuk govori, čovjek se skamenio od iznenađenja. U čudu i nevjerici prozborio je: ”Kakvo je ovo čudo, vuk govori poput čovjeka!” A vuk mu je na to rekao: ”Hoćeš li da te obavijestim o nečemu što je čudnije od toga? To je Muhammed, s.a.v.s., koji u Medini obavještava ljude o onome što se desilo u prošlosti.” Čovjek je odmah potjerao svoje stado i krenuo prema Medini. Kad je došao u Medinu susreo se sa Poslanikom, s.a.v.s., i obavijestio ga o onome što je vidio i čuo. Muhammed, s.a.v.s., naredio je da se muslimani okupe u džamiji, a onda je rekao čobanu da ispriča šta mu se dogodilo. Kada je čovjek završio sa svojom pričom, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Istinu je rekao. Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, neće nastupiti Sudnji dan dok ne dođe vrijeme kad će čovjek razgovarati sa svojim bičem i kad će ga njegova obuća obavještavati o tome šta se sve dogodilo njegovoj porodici dok je bio odsutan.”
Obavijestio vlasnicu vrta o urodu
Imam Muslim u svom Sahihu bilježi predaju od Ebu Humejda u kojoj stoji: ”Bili smo sa Muhammedom, s.a.v.s., u Bitki na Tebuku i kad smo došli do mjesta Vadil-Kura, naišli smo pored vrta jedne žene. Poslanik, s.a.v.s., nam je rekao: ”Procijenite koliki je urod ovog vrta!” Nakon što smo svi kazali svoje mišljenje, Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Njegov urod iznosi deset veskova (mjera za težinu, prim. prev.).” Zatim je rekao ženi, vlasnici vrta, da izvaga urod i da nas o tome obavijesti kad se budemo vraćali sa Tebuka. Kad smo stigli na Tebuk, Muhammed, s.a.v.s., je rekao: ”Uistinu će zapuhati jak vjetar.” Nedugo zatim to se i dogodilo. Jedan čovjek je ustao i vjetar ga je odnio na vrh planine Tai. Na Tebuku je Poslanik, s.a.v.s., dobio i darove od vladara Ejle, koje je poslao po svom izaslaniku. A Poslanik, s.a.v.s., njemu je napisao pismo i poklonio mu svoj ogrtač. Poslije Bitke na Tebuku vratili smo se u Medinu. Kada smo ponovo naišli pored onog vrta, Muhammed, s.a.v.s., upitao je vlasnicu vrta koliki je urod bio, a ona je odgovorila, deset veskova, upravo onako kako je i rekao Muhammed, s.a.v.s.
Štap postao britka sablja
Ukaša ibn Muhsin bio je ashab Muhammeda, s.a.v.s., i neustrašivi mudžahid iz plemena Benu Esed. Između ostalog pripala mu je čast i da bude učesnik u prvoj i najznačajnijoj bitki za islam, u Bitki na Bedru. Ukaša se žestoko borio protiv mušrika i ubijao ih sve dok nije slomio sablju. Ali, ni to ga nije spriječilo da nastavi borbu. On je došao do Muhammeda, s.a.v.s., i rekao mu da mu se sablja slomila, a onda je Poslanik, s.a.v.s., uzeo jednu granu ili štap i dao mu da se s njim bori. Kad je Ukaša uzeo štap, on je odjednom u njegovoj ruci postao duga i britka sablja, čija se oštrica bjelasala i svijetlila kao da je napravljena od najkvalitetnijeg željeza. Ukaša je s tom sabljom učestvovao i u drugim bitkama sa Poslanikom, s.a.v.s., a i nakon smrti Muhammeda, s.a.v.s., sve dok nije poginuo na Allahovom putu u bitki protiv otpadnika u vrijeme hilafeta Ebu Bekra, r.a.
Mu'džiza mu odagnala brigu i tugu
Imam Ahmed zabilježio je predaju od Enesa ibn Malika u kojoj stoji: ”Jedne prilike je došao melek Džibril, a.s., kod Muhammeda, s.a.v.s., dok je on sjedio tužan i potišten zbog ezijećenja i napada od strane idolopoklonika. Vidjevši ga u takvom stanju Džibril ga je upitao: ”Šta ti je?” Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: ”Mušrici su me napali i uradili sa mnom to i to.” Nakon toga ga je melek Džibril upitao: ”Želiš li da vidiš jasan znak, tj. mu'džizu, pa da se smiriš?” Muhammed, s.a.v.s., odgovorio je potvrdno, a onda mu je melek rekao: ”Vidiš li ono stablo na kraju doline, pozovi ga da ti dođe.” Poslanik, s.a.v.s., naredio je stablu da dođe i ono je došlo i stalo pred Muhammeda, s.a.v.s., a zatim se vratilo na svoje mjesto. Kad je to vidio, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Dosta je.”
Neuspjela spletka Ebu Leheba
Kada je Muhammedu, s.a.v.s., objavljen ajet: I pozivaj svoju bližu rodbinu!, pozvao je Aliju, r.a., i rekao mu: ”Alija, Allah mi je naredio da pozovem svoju rodbinu u islam, pa sam razmišljao kako to da učinim, jer se bojim da me ne odbiju nakon što ih pozovem. Nakon toga mi je ponovo došao Džibril i rekao mi: ‘Muhammede, ako ne učiniš ono što ti je naređeno, Allah će te kazniti!’ Nego, pripremi ti nama hranu za ovu priliku i stavi nogu od ovce da se ispeče i donesi jednu zdjelu mlijeka, a zatim pozovi sve potomke Abdul-Muttalibove, da ih obavijestim o svom poslanstvu i pozovem ih u islam.” Alija, r.a., o tom događaju kaže: ”Ja sam pripremio hranu i pozvao našu rodbinu, bilo ih je oko četrdeset. Među njima su bili Ebu Talib, Hamza, Abbas i Ebu Leheb. Kada su se svi okupili, ja sam stavio hranu pred njih, a Muhammed, s.a.v.s., uzeo je nogu od ovce, raspolovio je svojim zubima i stavio na sofru rekavši: ‘Jedite u ime Allaha!’ Svi su jeli dok se nisu najeli. Nakon toga mi je rekao da donesem zdjelu sa mlijekom, i svi su pili dok nisu utažili žeđ. I kada je Poslanik, s.a.v.s., htio da im se obrati, pretekao ga je Ebu Leheb govoreći: ‘Ovaj vas je opsihrio.’ I rodbina se razišla, a Muhammed, s.a.v.s., nije uspio da im kaže što je naumio. Poslije njihovog odlaska Poslanik, s.a.v.s., mi se obratio riječima: ‘Vidio si šta je uradio Ebu Leheb. Uspio ih je nagovoriti da me napuste. Zato ćemo i sutra uraditi isto.’ Tako je i bilo. Ja sam pripremio hranu i zdjelu mlijeka, i svi su se najeli i napili do sitosti. A onda je Muhammed, s.a.v.s., počeo svoj govor riječima: ‘O potomci Abdul-Muttaliba! Znajte da sam vam ja došao sa dobrom dunjaluka i ahireta, i Allah mi je naredio da vas pozovem u to dobro, pa ga prihvatite.’ Međutim, na tom skupu mu se, iako su po drugi put vidjeli jasnu mu'džizu, nije odazvao ni primio islam niko osim Alije ibn Ebi Taliba.”
Stradanje mušričkih vođa
Jedna od mu'džiza Muhammeda, s.a.v.s., jeste i stradanje peterice mušričkih vođa koji su ponajviše napadali i ezijetili Poslanika, s.a.v.s. Na njihovu blisku smrt i stradanje upućuju i riječi Allaha, dž.š.: Mi ćemo te sigurno spasiti od onih koji se s tobom ismijavaju. Tu nesrećnu skupinu sačinjavali su: Velid ibn Mugire, ‘As ibn Vail, Esved ibn Abdul-Muttalib, Esved ibn Abdu Jegus i Haris ibn Kajs. Dok su oni bili pored Kabe, melek Džibril došao je Muhammedu, s.a.v.s., i zajedno su ih posmatrali. Nakon toga je pored njih naišao Velid ibn Mugire, i Džibril je upitao Poslanika, s.a.v.s.: ”Šta kažeš za ovog čovjeka?” Muhammed, s.a.v.s., je odgovorio: ”Loš je to čovjek!” A onda mu je melek Džibril rekao: ”Spašen si od njega.” I pokazao je na njegovu nogu, odnosno potkoljenicu. Nakon toga, Velid ibn Mugire je naišao pored jednog čovjeka iz plemena Huza, koji je pravio strijele i ukrašavao ih perjem. Velidov ogrtač se vukao po zemlji i komadić strelice se zakačio za njegov ogrtač u predjelu potkoljenice. Međutim, njegova oholost mu nije dala da se sagne i skine drvce sa noge, već je ono neprestano udaralo po potkoljenici dok se nije otvorila rana od koje je kasnije umro. Nakon toga naišao je ‘As ibn Vail, i Džibril je ponovo upitao Poslanika, s.a.v.s., isto što i za prvog mušrika. Kada je Muhammed, s.a.v.s., rekao da je to loš čovjek, melek mu je odgovorio: ”Spasio si se od njega”, i pokazao je prema njegovoj peti. Nedugo zatim on je pošao na put sa svoja dva sina koji su mu bili čuvari. A onda je naišao na bodljikavu granu i jedna bodlja mu se zabola u petu. On je uzviknuo: ”Uboden sam, uboden sam u nogu.” Sinovi su pritrčali da izvade trn, međutim nisu ništa našli u njegovoj nozi. Od tog uboda mu je noga otekla poput devine grbe i od njega je i umro. Kada je pored njih prošao Esved ibn Abdul-Muttalib, i kada je Poslanik, s.a.v.s., i za njega rekao da je loš čovjek, melek Džibril ga je udario zelenom granom po licu i on je oslijepio. Tako slijep tumarao je i udarao glavom u zidove dok nije umro. Kada je naišao Esved ibn Abdu Jegus, Džibril je pokazao prema njegovom trbuhu i on je nedugo zatim umro od vodene stomačne bolesti. I kada je naposljetku naišao Haris ibn Kajs, i Poslanik, s.a.v.s., za njega rekao da je loš čovjek, melek Džibril je pokazao prema njegovoj glavi. Nakon toga ga je obuzeo kašalj i povraćanje od čega je podlegao.
Iz presahlog vimena poteklo je mlijeko
U dugom nizu Poslanikovih, s.a.v.s., mu'džiza, nezaobilazna je i ona koju prenosi žena po imenu Ummu Ma'bed. Naime, Muhammed, a.s., je na putu hidžre u Medinu svratio kod Ummu Ma'bed da kupi od nje mlijeka i hrane, jer su on i njegov drug Ebu Bekr, r.a., bili umorni i gladni. Međutim, u njenoj kući nije bilo ništa od toga. Onda je Muhammed, s.a.v.s., pogledao u ovcu na kraju šatora koja je bila slaba i iscrpljena, pa je upitao Ummu Ma'bed da li ovca ima mlijeka. Ona je odgovorila da nema i da se uopće ne muze. Poslanik, s.a.v.s., je i pored toga tražio dozvolu da je pomuze, a Ummu Ma'bed mu je u čudu rekla: ”Čovječe, pa gdje vidiš kod nje mlijeko!?” Muhammed, s.a.v.s., uzeo je posudu koja je dovoljna za grupu ljudi, potrao je svojom mubarek rukom ovčije vime i počeo musti dok nije namuzao punu posudu. Svi prisutni su se napili mlijeka, a onda je on ponovo uzeo i namuzao punu posudu i ostavio je u kući. Nakon što su Muhammed, s.a.v.s., i Ebu Bekr otišli iz kuće, došao je njen muž Ebu Ma'bed, i kad je ugledao posudu punu mlijeka, upitao je ženu: ”Otkud ti ovo mlijeko kad u kući nije bilo ni kapi mlijeka, a ova ovca se ne muze?” Onda mu je ona ispričala šta se sve dogodilo i kako je naišao jedan mubarek čovjek koji im je donio bereket u kuću, dok je Ebu Ma'bed bio odsutan.
Vratio mu oko nakon što je ispalo
Poznati ashab Muhammeda, s.a.v.s., Katade ibn Nu'man izgubio je oko u Bitki na Uhudu. Naime, njemu je nakon što je ranjen u glavu ispalo oko u krilo, pa mu ga je Poslanik, s.a.v.s., uzeo i vratio na njegovo mjesto i bilo je ljepše nego prije. Zbog toga je njegov sin govorio: ”Ja sam sin onoga kojem je oko u krilo ispalo, pa je vraćeno mubarek rukom Muhammeda, s.a.v.s., i postalo je ljepše nego što je bilo.”
