Na ahiret je preselio veliki čovjek, britki um, ambasador islama. Bio je zabrinut za islam i muslimane u Evropi, a ipak jedan takav vjernik intelektualac je zaista bio dar muslimanima i Njemačkoj.
Molim Svevišnjeg da ga počasti džennet-i firdevsom.
Dr. Hofmann, koji je islam primio 1980. godine, rođen je u katoličkoj familiji 6. Jula, 1931. godine u Aschaffenburgu u Njemačkoj, gdje je i proveo svoje djetinjstvo, preživljavajući prvo nacistički režim, a kasnije i strateška bombardovanja i vojnu okupaciju. Njegovo univerzitetsko obrazovanje počinje studijem na Union College-u u New Yorku 1950. godine. Obrazovanje je nastavio na minhenskom univerzitetu okončavajući ga doktoratom iz oblasti njemačkog prava 1957. god. Dodatne studije američkog prava završava magistraturom na Harwardu 1960.g. Od 1961. do 1994. godine u službi je pri njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova, specijalista je za pitanja nuklearne odbrane. Službovao je kao direktor za informisanje pri NATO-u u Briselu od 1983. do 1987.g. U dva navrata je bio njemački ambasador, u Alžiru od 1987. do 1990. g. i u Maroku od 1990. do 1994. godine.
Hoffmanov put u islam
Nekoliko ključnih iskustava je povelo dr. Hofmanna ka islamu. Prvo od tih iskustava je počelo da se dešava kada je 1961. godine bio poslan u Alžir u svojstvu atašea pri njemačkoj ambasadi u Alžiru, gdje se zatekao u krvavom ratu između francuskih okupacionih snaga i alžirskog Nacionalnog fronta koji se tada borio za alžirsku nezavisnost. Tu je bio svjedok nasilja i masakra koje je preživljavao alžirski narod. Svaki dan su desetine ljudi bivale smaknute samo zato što su bili Arapi i što su govorili o nezavisnosti. ″Bio sam svjedok strpljivosti i čvrstine alžirskog naroda koji se sučeljavao sa užasnom patnjom, bio sam svjedok njihove čvrste discipline tokom ramazana, njihove uvjerenosti u pobjedu, kao i njihove hunamnosti nasuprot pratnji kojoj su bili izloženi.″ On je osjetio da je njihova vjera ta koja ih je učinila da takvi budu, te je otuda otpočeo da proučava njihovu vjersku knjigu – Kur'an. ″Nikada je nakon toga nisam prestao iščitavati, do dana današnjega.″ – dodaje Hofmann. Islamska umjetnost je bila drugo iskustvo za dr. Hofmanna na njegovom putu ka islamu. Od svoje mladosti bio je ljubitelj umjetnosti i baleta. Sve ovo je zašlo u sjenu kada se susreo sa islamskom umjetnošću koja je na njega izvršila direktni utjecaj. Možda je najviše od svega ovoga što je načinilo značajan uticaj na njegovu potragu za istinom bilo njegovo temeljito poznavanje kršćanske historije i doktrine. Shvatio je da postoji značajna razlika između onog što vjernik kršćanin vjeruje i onog što predaje profesor kršćanske historije na univerzitetu. Našao se pred teškoćom da prihvati da je čovječanstvo zajarmljeno ″iskonskim grijehom″ (praočevskim grijehom, istočnim grijehom) i da je Bog morao ″poroditi svog vlastitog sina i staviti ga na muke i pustiti da bude razapet i ubijen na križu, s ciljem da spasi svoja vlastita stvorenja″!?″ Počeo sam da shvatam kako šokirajuće, neprihvatljivo i blasfemično je to i zamisliti da bi Bog mogao pasti na tako ništavilo, da je bio nemogućan da isto učini u vezi sa nesrećom koja se dogodila sa Adamom i Evom ‘bez porađanja sebi sina’, samo da bi ga imao za žrtvu u toj krvavoj farsi u kojoj Bog mora otpatiti za grijehe čovječanstva, za grijehe stvorenja koja je On stvorio!?″
Ajet koji je prevagnuo
On se povratio osnovnim pitanjima o egzistenciji Boga. Nakon analiziranja filozofskih djela poput Wittgensteinovih, Pascalovih, Swinburnovih i Kantovih, došao je do intelektualnog uvjerenja da Bog postoji. Slijedeće logičko pitanje s kojim se suočio je bilo na koji način Bog komunicira sa ljudskim bićima, kako bi oni bili upućeni. Ovo ga je odvelo do spoznaje o potrebi Objave. Ali, sljedeće pitanje je bilo, koja od objava sadrži Istinu, judeo-kršćanski spisi ili one koje nudi islam? Odgovor je pronašao u trećem krucijalnom iskustvu kada je naišao na slijedeći kur'anski ajet: “VE LA TEZIRU VAZIRETUN VIZRE UHRA” (Nijedna osoba neće nositi teret tuđeg grijeha…) Ovaj ajet mu je otvorio oči i riješio njegovu dilemu. Jasno i nedvosmisleno, to je odbacilo ideju naslijeđivanja ″iskonskog grijeha″ i ideju potrebe posredovanja svetaca. ″Musliman živi u svijetu bez klera i religijske hijerarhije i kada obavlja namaz to ne čini posredstvom Isusa, Marije ili drugih svetaca kao posrednika, nego to čini direktno Bogu – bivajući time potpuno emancipovani vjernik – pripadajući religiji u kojoj nema nikakvih misterija.”
Za dolazeći sinov 18-ti rođendan 1980. godine, on je pripremio rad u kojem je na 12 stranica izložio stvari koje je smatrao neupitnom Istinom sa filozofske perspektive. Zamolio je imama u Kölnu koji se zvao Mohammed Ahmad Rassoul da pogleda taj rad. Nakon što je isti pročitao, Rassoul je odgovorio da: ″ako gosp. Hofmann vjeruje u ono što je napisao na tim listovima, da je on u stvari musliman!” To se uistinu i desilo nekoliko dana kasnije kada je svečano izjavio:″ Svjedočim i očitujem da nema drugog božanstva osim Allaha, i svjedočim i očitujem da je Muhammed Allahov poslanik.″ To je bilo 25. septembra 1980. godine. Dr. Hofmann je nastavio svoju diplomatsku karijeru kao njemački diplomata i službenik NATO-a u narednih 15 godina nakon što je postao musliman. ″Nisam iskusio nikakvu vrstu diskriminacije u svom profesionalnom životu ″ – kazao je on 1984. godine, tri i pol godine nakon konverzije. Tom prilikom je primio orden Časti Republike Njemačke, koji mu je uručen od tadašnjeg njemačkog predsjednika dr. Carla Carstensa. Njemačka vlada je distribuirala njegovu knjigu Dnevnik Nijemca muslimana svim svojim diplomatskim predstavništvima u muslimanskim zemljama kao reprezentativni materijal. Njegove profesionalne obaveze ga nisu sputavale od praktikovanja svoje nove vjere. Nekada je uživao u crvenom vinu, sada uljudno odbije alkohol kada mu bude ponuđen. Kao službenik ministarstva vanjskih poslova, povremeno je morao da organizuje radne ručkove za strane goste. Učestvovao bi u tim objedima sa praznim tanjurom ispred sebe za vrijeme ramazana. Godine 1995. je dobrovoljno istupio iz službovanja pri Ministarstvu da bi se posvetio islamu. Dr. Hofmann je napisao nekoliko zapaženih knjiga o islamu: Jedan filozofski put u islam (1981), Dnevnik Nijemca muslimana (1985), Islam kao Alternativa (1992), Putovanje u Mekku (1996) potom iste godine američki bestseller ″ISLAM 2000″, Islam u trećem mileniju: Religija u usponu, (2000), Budućnost islama na Zapadu i Istoku (u koautorstvu sa Abdul Medžidom Šerefijom, 2008).
Murad Hofmann je svojim knjigama i zalaganjem zadužio sve muslimane u Evropi. Dženaza u odsustvu rahmetli Hoffmanu, biće klanjana u jednoj od sarajevskih džamija. Termin dženaze biće poznat naknadno.
Autor: Mirnes Kovač/Preporod.info
