Piše: dr. Mustafa Mahmud / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Najopasniji čovjekov neprijatelj jesu njegove navike, jer s vremenom, ponavljanjem i ustrajnošću, one puštaju korijen pod kožu, potom kroz čovjeka počinju teći poput krvi i ulaze u njegov temperament, apetit i duševni ambijent.
Ako su te navike pogrešne, ukorjenjuju se u ponašanju i počinju njime vladati, poput pušenja, alkohola, uzimanja sedativa, stimulansa i droga, kao i pretjeranog prepuštanja strastima ljubavi i spolnosti.
Takve navike s vremenom postaju tiranska vlast koja nad svojim vlasnikom drži bič.
Onaj ko se navikne na bilo koju od tih stvari – cigaretu, čašu, drogu ili ženu – stalno je u stanju potrebe. Ako to ne pronađe, gubi razum tragajući za tim. A ako to pronađe i zasiti se, obuzima ga dosada i zasićenost, pa počinje žudjeti za promjenom, raznovrsnošću i novim oblicima, te se upušta u mahnitu potragu za novim nijansama iz kojih će pohlepno uzimati.
On je stalno u nemiru. Stalno je ili gladan, ili napet, ili mu je dosadno. Uvijek je u stanju potrebe.
Nasuprot tome, oni koji su se udaljili od takvih navika i suzbili svoje prohtjeve prema tim prijestupima, uvijek su sretniji. To su ljudi smirenih, uravnoteženih i rasterećenih duša, i oni su najspremniji na davanje, rad i produktivnost.
Zato naši odgajatelji kao prvu odgojnu vježbu onome ko želi da se očisti od grijeha i pogrešaka preporučuju razbijanje navika: izlazak duše iz njenog uobičajenog okvira i postepeno odvikavanje od onoga čemu je sklona i što voli. Jer rušenje zida navike predstavlja prvi i nužni korak na putu istinske unutarnje promjene.
