Prva osobina koja ukazuje na potpunu predanost i pokornost Stvoritelju, brižnost prema stvorenjima, strpljivost u nevolji, zahvalnost u blagostanju, vjeru u obračun i nagradu na Sudnjem danu, strah od kazne i patnje, obuzdavanje ponižavajuće strasti i davanje prednosti vječnosti nad prolaznošću jeste: ”Osim vjernika, koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali.” (El-Me'aridž, 22.-23.) Ovaj oblik je uzet iz službenog bosanskog prijevoda Kur'ana od Besima Korkuta. Međutim, doslovni prijevod ajeta glasi: ”Osim klanjača – koji su ustrajni u svojim namazima.” Doslovni oblik posebno naglašava trajnost i postojanost vjernikove povezanosti s namazom.
Namaz, pored toga što je stub islama i znak imana, jeste najveće sredstvo povezivanja s Allahom i najjasniji izraz čistog robovanja Allahu u islamu. Klanjači se putem tog uzvišenog ibadeta okreću samo Allahu, i njime se uzdižu iznad robovanja ljudima i robovanja stvarima.
Oni se okreću Apsolutnoj Moći i svoja čela spuštaju pred Allahom, a ne pred stvorenjima. A srce koje se istinski spušta na sedždu Allahu, i koje je s Njim povezano tokom noći i dana, osjeća da je povezano sa Izvorom postojanja i u svom životu pronalazi uzvišeniji cilj od toga da bude uzalud potrošen na Zemlji i zemaljskim potrebama. Čovjek u namazu osjeća da je jači od svih stvorenja, jer je povezan sa Stvoriteljem svih stvorenja.
Zato je namaz najveća opskrba vjernika i njegovo trajno, neuništivo oružje bez kojeg ne može dok je na ”bojnom polju”. A bojno polje vjernika je stalno: borba sa samim sobom, borba sa šejtanima – i od džinna i od ljudi – borba sa prohtjevima i strastima. Sve te destruktivne sile traže sredstvo kojim će se nadvladati, a vjernik, nakon imana, nema boljeg oružja od namaza – prvog stuba islama nakon šehadeta.
Namaz je vjerniku izvor života, bez njega on kao da i ne živi. Ništa ga od namaza ne može odvratiti niti spriječiti. To je neprekidna veza s Allahom koju vjernici uspostavljaju u njenim vremenima, ispunjavajući njene uvjete, bez odgađanja, odugovlačenja i malaksalosti.
Njihova srca u namazu osjećaju strahopoštovanje usljed stajanja pred Allahom, pa se u potpunosti smiruju. Njihove duše se čiste i oslobađaju svake prljavštine i svih natruha grijeha. To je trenutak kada se zalutala ”čestica” ponovo spaja sa svojim Izvorom, zbunjena duša pronalazi svoj put, a usamljeno srce nalazi svoje prebivalište i smiraj.
Zato je namaz uzvišena Božanska škola, izvorni odgojni put, temelj svakog dobra i zaštita od svakog zla. On je trajni, stalno obnavljani susret između Stvoritelja i stvorenja.
Uistinu je lišen svakog dobra onaj kome je uskraćen taj veličanstveni susret – susret iskrenosti i imana.
