Piše: Dr. Mustafa Cerić
Na prvi pogled moglo bi se reći da je zakon protiv negacije genocida u Bosni potreban žrvama srpskog punopravno osuđenog genocida pred međunarodnim sudovima u Haga nad Bošnjacima/Bosancima.
Isto tako, na pitanje “zašto”, može se reći zato što bi taj zakon poštedio žrtve genocida od duševne boli koju im nanose negatori genocida, posebno na dan svjetskog sjećanja na srebrenički genocid, koji ove godine obilježava dvadeset petu godišnjicu.
Međutim, zakon protiv negacije genocida u Bosni potreban je, prije svih, onima koji su donijeli odluku o formiranju Međunarodnog tribunala za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, a to je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija (1993), odnosno međunarodna zajednica, koju u Bosni predstavlja Ured visokog predstavnika (OHR) u osobi Valentina Incka, koji je zadužen da prati provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma, u kojem piše i obaveza poštivanja odluka i presuda međunarodnih sudova u Hagu. U obrazloženju Vijeća sigurnosti UN-a zašto se osniva Međunarodni tribunal za ratne zločine u bivšoj Jugoslavij navodi se ugrožavanje svjetskog mira i sigurnosti. Prema tome, onaj koji ne poštuje i negira odluke i presude Međunarodnog tribunala za ratne zločine automatski ugrožava svjetski mir i sigurnost. Drugim riječima, nepoštivanje punopravnih presuda međunardnih sudova u Hagu je kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, a to znači ugrožavanje mira i sigurnosti u Bosni na što Ured visokog predstavnika po službenoj dužnosti mora promtno reagirati, odnosno mora otkloniti razloge za ugrožavanje svjestkog mira i sigurnosti.
Stoga, negacija genocida nije samo negacija prava žrtava genocide na istinu i pravdu, već je negacija srpskog genocida u Bosni prije svega negacija međunardnog prava za uspostavu i održavanje svjetskog mira i sigurnosti, što, svakako, obavezuje i Rusiju. No, ako Rusija preko svojih satalita može da zaustavlja donošenje zakona protiv negacije srpskog genocida u Bosni, onda to znači da Rusija krši Dejtonski mirovni sporazum i ugrožava svjetski mir i sigurnost. To znači da je Rusija moćnija od PIC-a (Vijeća za provedbu mira) u Bosni. Članice PIC-a bi se morali zapitati kako su i zašto došle u situaciju milosti Rusije. Da li zato što se Rusija otela kontroli u svom naletu na Balkan ili zato što su članice PIC-a politički i moralno nedorasle ruskom izazovu?
Stoga je naša bosanska poruka međunardnoj zajednici u Bosni: nemojte vi nas pitati zašto smo slabi i nejaki da se nosimo s negatorima genocida, koje podržava Rusija?
Radije, mi pitamo vas zašto su žrtve srpskog genocida u Bosni nemoćne da se nose s negatorima genocida, koje vi ne možete ili ne želite zaštititi kao što Rusija štiti svoje genocidne srpske dželate?
Nas u Bosni ruska agresivnost na Balkanu, posebno u Bosni, zabrinjava ne zato što se mi bojimo Rusa, već zato što gledamo vašu nemoć da štitite vlastite interese kroz međunarodne institucije pravde, koje imaju za cilj da štite svjetski mir i sigurnost preko Bosne. Valjda nam je svima jasno da je onaj koji negira punopravno presuđeni genocid u Bosni spreman počiniti novi genocid, spreman je ugroziti svjetski mir i sigurnost.
Eto zato je potreban zakon protiv negacije genocida u Bosni – da onemogući novi genocid i novo ugrožavanje svjetskog mira i sigurnosti.
Dakle, Valentin Incko ima priliku da bude zapamćen kao nijedan dosadašnji visoki predstavnik u Bosni tako što će donijeti zakon protiv negacije genocida u BiH, kojim će spasiti obraz Vijeća sigurnosti UN-a i osigurati uvjete svjetskog mira i sigurnosti.
U protivnom, nedonošenjem zakona protiv negacije genocida u Bosni ostavlja se mogućnost nepoštivanja međunarodnih isntitucija pravde i rizikuje se ugrožavanje svjetskog mira i sigurnosti.
O tome bi Valentin Incko trebao razmišljati ovih dana dok se Bosna i svijet pripremaju za obilježavanje dvadeset pete godišnjice srpskog genocida u Srebrenici.
