Nije mu maslo za ramazana

3557

Piše: Dr. Muharem Štulanović / Saff.ba

Post mjeseca ramazana propisan je kur’anskim i hadiskim normama te konsenzusom islamskog ummeta.

U Kur’anu se kaže: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.”

Propis obaveze posta došao je, po konsenzusu, godinu i pol nakon naredbe o promjeni kible od Mesdžidul-Aksa’a prema Kjabi, desetog ša’bana druge godine po Hidžri. Allahov Poslanik, s.a.v.s, postio je devet ramazana prije nego što je preminuo.

Post u pravnom smislu znači:

Svjesno suzdržavanje (sa nijjetom) onoga ko je dužan apstinirati od svega što kvari post danju od pojave zore do zalaska sunca. Odnosno, to je aktivno apstiniranje adresata s određenim uvjetima (da je musliman, mentalno zdrav, ako se radi o žensku da nije u stanju čekanja nakon poroda ili da nije u menstrualnom ciklusu) od dvije vrste želja čiji izvor su stomak i spolni organ, sustežući se seksualnog općenja ili da bilo što uđe na usta u probavni trakt određeno vrijeme (od zore do zalaska sunca) sa nijjetom, tj. ciljano pod punom autonomijom volje, kako bi napravio distinkciju između obredoslovlja (ibadet) i običajnog ponašanja.

Određivanje početka i završetka posta

Pošto je ramazan jedan od mjeseci mjesečevog kalendara, njegovo određivanje je predmet spora islamskih pravnih škola. Svi se slažu da nastupa viđenjem mlađaka, ali se razilaze u tri grupe kod određivanja broja svjedoka koji ga moraju vidjeti da bi nastupila obaveza posta:

  1. one koji smatraju da ga moraju vidjeti mnogobrojni svjedoci,
  2. one koji smatraju da ga moraju vidjeti dva pravovaljana, pouzdana muslimana, i
  3. one koji smatraju da je dovoljno ako to posvjedoči samo jedan pouzdan svjedok.

Stav hanefijske pravne škole pretstavljen je u slijedećem:

a)      Ako je nebo čisto i postoji optimalna vidljivost, onda je za oglašavanje početka ramazana ili Bajrama potrebno viđenje mlađaka od strane velikog broja svjedoka. Neko od te velike grupe mora posvjedočiti riječima „svjedočim”.

b)      Ako nebo bude zaklonjeno oblacima ili prašinom, onda će imam (vladar, sudija) koji oglašava viđenje mlađaka prihvatiti svjedočenje samo jednog pouzdanog, pametnog i punoljetnog muslimana. Pouzdan svjedok je onaj za kojega se zna da su njegove pozitivne osobine nadvladale negativne. U nedostatku takvog svjedoka prihvatiće se mišljenje i osobe za koju se ne zna da je negativac, bilo da se radi o mušku ili žensku, slobodnom ili robu, jer se tu radi o vjerskom predmetu tako da sliči prenošenju vjerskih vijesti (hadis). U ovom slučaju nije potrebna forma izjave „svjedočim”.

U gradu se svjedoči pred kadijom (sudija), a u malom naselju u džamiji. Sudiji je dozvoljeno prenijeti nečije svjedočenje o viđenju mlađaka i ono postaje pravovaljano. Ako se radi o viđenju pojedinca čije svjedočenje sudija ne prihvati, onda je ta osoba dužna sama postiti. Ako bi mrsila taj dan, morala bi ga poslije napostiti bez kefareta (iskup, kazna za mrsenje).

Kod određivanja mjeseca posta ne oslanja se na proračun, astrološko računanje ili opservatorijsko posmatranje. Zakonodavac je post, Ramazanski bajram i hadždž uslovio viđenjem mlađaka i svjedočenjem tog viđenja. I malikije kategorički odbijaju astrološko računanje ili opservatorijsko posmatranje kao nedozvoljeno mjerilo za oglašavanje viđenja mlađaka, „makar bilo i ispravno.”

Jedan od usamljenih pravnika šafijske pravne škole, koji je dozvolio oslanjanje na astrološki proračun kod određivanja ramazana, jeste poznati učenjak Es-Subki. Međutim, grupa šafijskih učenjaka, među kojima su Ibn Hadžer, Er-Remli i drugi, osporili su tu metodu određivanja zbog teksta norme u kojoj Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: „Mi smo nepismen ummet, ne pišemo niti se oslanjamo na proračun kod određivanja mjeseci.”

Hanefijska pravna škola smatra da je obaveza ljudima da osmatraju i pokušaju vidjeti mlađak dvadeset i devetog ša’bana, a isto tako se postupa i sa viđenjem mlađaka ševvala (zbog oglašavanja Bajrama). Ako se uspije vidjeti mlađak, onda se posti. A ako bude oblačno toliko da se ne može osmatrati niti vidjeti mlađak, onda se post odgodi upotpunjavanjem ša’bana trideset dana nakon čega se počinje sa računanjem ramazana. Tako je i sa određivanjem njegovog prestanka i sa dolaskom mjeseca ševvala, odnosno Bajrama.

Dakle, možemo sažeti da se dolazak mjeseca ramazana i njegov završetak određuju jednom od dvije mogućnosti:

  1. viđenjem mlađaka, ili
  2. upotpunjavanjem najduže mogućnosti trajanja hidžretskog mjeseca, a to je najviše trideset dana.

Nastupanje ili završetak mjeseca pravno se tretira u jednoj zemlji tek onda kada to službena osoba (muftija, sudija i sl.) proglasi na temelju jednog od ova dva načina. Tada nastupa obaveza posta za sve i ne gleda se na različitost vremenskih zona, po mišljenju džumhura, tj. velike većine islamskih učenjaka hanefijske, hanbelijske i malikijske pravne škole. Dakle, po njima, sav islamski ummet posti u isto vrijeme i vremenske razlike se ne uzimaju u obzir. Samo šafijska pravna škola smatra da treba uzeti u obzir vremenske razlike.

Kad ramazan nastane

Pravni propisi o mjesecu ramazanu i postu mjeseca ramazana, tematika je na koju su napisane biblioteke knjiga pravno-fikhskog karaktera. Da ne bismo otišli isuviše u širinu kod obrađivanja ove teme, fokusiraćemo se samo na eksplikaciju onih pitanja koja su predmet običaja kod nas. Naime, post i ramazan su običajni motivi i narodnog pjesništva, kao što imamo u pjesmi „Ramazanska brojalica” Alije Nametka:

Kad ramazan nastane

svako dobro postane,

meleći se otvore,

šejtani se zatvore.

To je tematika čak i ljubavne narodne poezije:

Mislila sam cilog ramazana,

šta bih dragom bajramluka dala.

Postom i ramazanom se zaklinjalo:

Ah tako mi dina i imana,

i tako mi šehri ramazana!

 

Vaj tako mi dina i imana,

i tako mi posta ramazana!

Ramazan je ušao u narodno blago: narodne pripovijetke, dosjetke i mudre alegorijske izreke:

–          Kada neko lijepo kuha, za njega se običajno kaže: „Lijepo kuha kao da je za ramazan”, jer se uz ramazan posebno pazilo na ishranu tako da su se kuhala samo najprobranija i najkvalitetnija jela koja će omogućiti i dati snagu da se isposti ramazanski dan, pogotovo u ljetnom periodu.

–          Za ramazan su se čuvale i ostavljale najkvalitetnije namirnice, mrs-maslo i slično, pa se uobičajila mudra dosjetka za onoga ko nije baš u redu da se za njega kaže: „Nije mu maslo za ramazana”, odnosno njegove moralne i ljudske osbine ga ne kandidiraju za „pravog čovjeka”,  baš kao što se ni svako maslo zbog svoje slabe kvalitete ne ostavlja za ramazan i sl.

Ne može se oteti utisku da je poznata narodna pjesma „Hej mubarek ramazan”, ustvari, narodni običajni prepjev mnogobrojnih kur’ansko-hadiskih normi koje tretiraju razne odlike i specifičnosti odabranog mjeseca ramazana:

Tvojim sjajem obasjan,

cijeli svemir razdragan,

ko ružičnjak nasmijan,

hej, mubarek ramazan!

Među dvanaest mjeseci,

kao sunce sijaš ti,

Kur’an slazi u tebi,

hej, mubarek ramazan!

Mjesečeva car si ti,

od dženneta ključ si ti,

utočište griješnih,

hej, mubarek ramazan!

Rahmet – prva trećina,

a druga je bereket,

treća vatri selamet,

hej, mubarek ramazan!

Kur’an uče hafizi,

va’z kazuju vaizi,

to su tvoji bulbuli,

hej, mubarek ramazan!

U dušama tvoj je mir,

u kućama tvoj je miris,

veselje si i radost,

hej, mubarek ramazan!

Svjetovima rahmet si,

mom ummetu nagrada,

od Allaha poklon si,

hej, mubarek ramazan!

Šejtanima muka si,

postačima veselje,

vr’jednost ti si velika,

hej, mubarek ramazan!

Naime, u pravnim zbirkama i hadiskim izvorima navode se kur’ansko-hadiske norme koje su upravo u značenju navedenih stihova pa ćemo citirati one koje to najizrazitije potvrđuju.

Kur’an kaže: „U mjesecu ramazanu objavljen je Kur’an, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.”

Taberani bilježi od Abdullaha b. Mes’uda: „Odabrani mjesec je mjesec ramazan, a odabrani dan je dan džume (petak).”

Buharija i Muslim bilježe od Ebu Hurejre, koji prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je rekao: „Ko noć Kadra provede u dobrovoljnom vidu klanjanja sa čvrstim vjerovanjem i samokontrolom, biće mu oprošteni raniji grijesi. A ko isposti ramazan sa čvrstim vjerovanjem i samokontrolom biće mu oprošteni raniji grijesi.”

Ahmed, El-Bezzar i Bejheki od Ebu Hurejre bilježe da je Allahov Poslanik, a.s,  rekao:

„Moj ummet je odlikovan ramazanom sa pet stvari koje nisu date ni jednom drugom narodu prije:

  1. dah iz usta postača ljepši je kod Allaha od mirisa miska;
  2. i ribe u vodi traže oprost za njih sve dok se ne omrse;
  3. Allah, dž.š, svaki dan uljepša svoj Džennet (Raj) govoreći: ,Dobri vjernici samo što nisu odbacili svoj dunjalučki teret i uputili se tebi’;
  4. sputaju se napasni šejtani, tako da ne mogu zavoditi uz ramazan i činiti ono što inače rade u drugim mjesecima i
  5. oproste im se (postačima) grijesi u zadnjoj ramazanskoj noći. Rečeno je: ,Allahov Poslaniče, je li to noć Kadra?’ On reče: ,Ne, radnik dobija nagradu za svoj posao kada ga okonča.’”

Muslim bilježi predanje od Ebu Hurejre: „Pet dnevnih namaza (namaz do slijedećeg) , džuma do druge džume, a ramazan do drugog ramazana brišu grijehe ako se kloni velikih.”

Hakim bilježi da je Allahov Poslanik, a.s, rekao: „Uslišaj Bože!”, nakon što je melek Džibril rekao: „Teško onom ko dočeka ramazan pa mu se (zbog ramazana) ne oprosti.”

Ibn Huzejme bilježi od Selmana da je rekao: „Allahov Poslanik, a.s,  održao nam je hutbu na kraju mjeseca ša’bana rekavši: ,Ljudi, dolazi vam veličanstveni mjesec, mjesec pun bereketa, u kojem ima jedna noć vrednija od hiljadu drugih mjeseci. Allah, dž.š, odredio je u tome mjesecu post kao strogu obavezu, a teraviju namaz koji se obavlja u tim noćima – kao dobrovoljni vid ibadeta. Ko se Allahu, dž.š, približi kakvim dobročinstvom, tretiraće se kao da je obavio farz (strogu obavezu) u nekom drugom mjesecu. Ko obavi strogu obavezu (farz), tretiraće se kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. To je mjesec strpljivosti, za koju je nagrada Džennet i mjesec pomaganja kada se povećava opskrba vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, biće mu to oprost od grijeha i iskup od vatre, a dobiće nagradu kao i postač, bez umanjenja njegove nagrade.’

Rekoše: ,Allahov Poslaniče, nismo svi u mogućnosti nahraniti postača.’ Muhammed, a.s, odgovori: ,Allah, dž.š, tu nagradu daje i onome ko ponudi postaču hurmu (datulu) ili ga napoji vodom ili gutljajem mlijeka.’

To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj iskup od vatre. Ko olakša nekome u tom mjesecu Allah, dž.š, mu oprašta grijehe i oslobađa ga od vatre…

Ko napoji postača, napojiće ga Allah, dž.š, sa moga Havda (pojilo) tako da neće ožednjeti do ulaska u Džennet.”

Bilježe Muslim, Ahmed, Nesai i Buharija, ali u malo izmijenjenoj verziji, od Ebu Hurejre da je Alahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: „ Allah, dž.š, kaže: ,Svi poslovi čovjeka su njegovi, osim posta. Post je Moj i Ja za njega dajem nagradu.’

Post je štit, pa kada neko posti, neka ne govori ružne riječi i neka ne viče. Ako ga neko napadne i uvrijedi, neka kaže: ,Ja postim, ja postim.’

Tako mi onoga u čijoj je ruci moja duša, dah iz usta postača je kod Allaha, dž.š, na Sudnjem danu ljepši od mirisa miska. Postač ima dvije radosti; prva mu je radost kada se mrsi prilikom iftara, a druga kad sretne svoga Gospodara.”

Od Ebu Hurejre se prenosi: „Ko se omrsi jedan dan ramazana, bez opravdanog razloga kao što je olakšica (putniku) ili bolest, ne može ga nadoknaditi makar i čitav život postio.”

Od Džabira b. Abdullaha el-Ensarije prenosi se: „Kada zapostiš, neka poste uši tvoje, i oči tvoje, i tvoj jezik neka posti od laži i zabranjenih stvari. Ostavi se uznemiravanja i napadanja komšije. Neka se na tebi ogleda post i smirenost. I neka ti dan posta ne bude kao dan kada se mrsiš.”

Buharija i Muslim bilježe predanje od Ebu Hurejere da je Allahov Poslanik, a.s,  rekao: „Kada dođe ramazan pootvaraju se vrata Dženneta (Raj), a pozatvaraju vrata Džehennema (Pakao) i sputaju (povežu) šejtani (đavoli).”

Islamski učenjaci navode razne božanske darove i ni’mete koji se ostvaruju ljudima tokom ramazana, kao što se može razumjeti iz spomenutih i drugih kur’ansko-hadiskih normi:

  1. Propis ramazanskog posta je vid izuzetne mjesečne mogućnosti da se dospije do oprosta grijeha.
  2. Uzvišeni Allah, dž.š, uvećava vrijednost dobročinstva deseterostruko do sedam stotina puta, pa i više. Međutim, uz ramazan se nagrada za post uvećava nebrojeno puta jer Allah, dž.š, samo za post, od svih ibadetskih aktivnosti, kaže da je Njegov i da On za njega posebno nagrađuje.
  3. Post je tajna između Allaha i Njegovog roba, koju niko drugi ne može kontrolisati, jer je čovjek u mogućnosti sakriti mrsenje od ljudi. Međutim, kada neko posti ustežući se od jela, pića i drugih pohota, radi Allahove nagrade, onda taj ibadet biva iskren i u njemu  doista nema primjesa licemjerstva.
  4. Post je štit, preventiva i zaštita od eshatološke kazne.
  5. Postač ima dvije radosti; radost kod iftara zbog završetka jednog dan posta, najvrednijeg ibadeta, nakon čega postaju dozvoljene postom zabranjene stvari kao što su jelo, piće, seksualno općenje i druge pohote; i druga radost: kada sretne svoga Gospodara na Sudnjem danu pa ga nagradi za odricanje i uvede u Džennet na vrata Rejjana kroz koja ulaze samo postači.
  6. Dah iz usta postača kod Allaha, dž.š, ljepši je od mirisa miska.
  7. Allahova stvorenja kao što su meleki, pa čak i ribe u vodi, mole za oprost eventualnih grijeha postača sve dok posti.
  8. Šejtani se povežu i onemoguće uz ramazan tako da ne mogu djelovati i uticati na ljude kao što djeluju i zavode van mjeseca ramazana.
  9. Obavljanje u’mre (posjeta svetim hadždžskim mjestima, ali ne u periodu hadždža) uz ramazan je na stepenu vrijednosti obavljanja hadždža. Na Sudnjem danu post će biti zagovornik svome vlasniku koji će moći posredovati kod Allaha, dž.š, da mu se oprosti.
  10. Ramazanski ibadet može biti raznovrstan i postač se njime približava svome Gospodaru preferirajući Allahovo zadovoljstvo nad svojim pohotama i željama ostavljanjem onoga što voli od hrane, pića i ostalih uživanja, što upućuje na istinski iman (vjerovanje).
  11. Postom se ovladava svojim strastima, sputavaju životinjski prohtjevi i postiže duhovna snaga i zdravstveni efekti probavnog trakta.
  12. Post je propisan i u ranijim nebeskim religijama.
  13. U ramazanu ima noć Kadra koja je vrednija od hiljadu mjeseci u kojima nema te noći.
  14. Dnevni post, noćno klanjanje ili provođenje noći Kadra u ibadetu sa imanom i u ime Allaha, dž.š, mogu biti ponaosob uzrokom oprosta grijeha itd.