Piše: Ajatolah Ebul-Fadl el-Burku'i
Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ne postoji u Kur'anu nijedan ajet koji, eksplicitno ili implicitno, ukazuje na postojanje očekivanog šiitskog El-Mehdija i njegovu pojavu pred kraj svijeta, ali su šiitski (duodecimalni) komentatori Kur'ana, snagom samovoljnog i proizvoljnog tumačenja te interpretacije određenih ajeta, skrnaveći svetost Kur'ana i njegovog izvornog značenja, tvrdili da se ti ajeti odnose na El-Mehdija.
Mi ćemo ovdje spomenuti ajete na koje se pozivaju šiitski učenjaci i koje primjenjuju na imama El-Mehdija, te objasniti da značenja ajeta nemaju nikakve veze sa njihovim tvrdnjama.
Prvi ajet
”Ako im Mi kaznu do roka određenog odgodimo, oni će, sigurno, reći: ‘Zašto je zadržava?’ A onoga dana kada im dođe, neće biti od njih otklonjena i sa svih strana bit će okruženi onim čemu su se rugali.” (Hud, 8.)
Ali ibn Ibrahim el-Kummi1, tumačeći ovaj ajet u svom tefsirskom djelu koje je poznato kao Tefsir El-Kummi, rekao je: ”Allahove riječi: ”Ako im Mi kaznu do roka određenog odgodimo”, znače: ”Ako ih ostavimo da se naslađuju dunjalučkim blagodatima dok se ne pojavi El-Kaim. Prenosi se od imama Alije, r.a., da je rekao: ‘Kur'anske riječi: ”Do roka određenog (ummetun ma'dudeh)”, znače El-Kaimove sljedbenike kojih će biti trista i trinaest.”’
Ja kažem: Ovdje izraz ”ummetun” znači određeno vremensko razdoblje, a ne određenu skupinu ljudi. Zatim, sura Hud objavljena je u Mekki kada su većina njenih stanovnika bili mušrici (idolopoklonici) koji nisu uopće vjerovali u Muhammedovu, s.a.v.s., poslanicu, tj. Kur'an, a kamoli da vjeruju u koncept imama, a posebno u dvanaestog šiitskog imama i njegovu revoluciju. U to vrijeme nije bilo nikakvog osnova da se govori o takvim temama, pa da bi ih neko mogao negirati. Ironično je da će se (po mišljenju El-Kummija) kur'anska prijetnja mušricima bolnom kaznom dogoditi nakon nekoliko hiljada godina kada se pojavi očekivani El-Kaim (El-Mehdi) i povede svoju famoznu revoluciju.
Zatim, ajet koji prethodi spomenutom objašnjava da se ta kazna odnosi na Sudnji dan, tj. nakon smrti, kao što dolazi u prethodnom ajetu: ”Ako ti rekneš: ‘Poslije smrti bit ćete doista oživljeni’, nevjernici će, sigurno, reći: ‘Ovo nije ništa drugo do očita varka!'” (Hud, 7.) Drugo, osmi ajet sure Hud samo je nastavak govora o kazni za nevjernike na Sudnjem danu. Da paradoks bude veći, čak i Ali ibn Ibrahim el-Kummi sâm priznaje da sintagma ”ummetun ma'dudeh” – ”određeni rok”, znači vremensko razdoblje, a ne određenu skupinu ljudi.
Treće, Ali ibn Ibrahim el-Kummi je jedan od onih šiitskih učenjaka koji je govorio da je Kur'an iskrivljen i izmijenjen i on je osoba čiji je islam upitan, pa kako se takav prenosilac može uopće smatrati povjerljivim, a kamoli da se prihvati njegovo tumačenje Kur'ana. Stoga, uvaženi čitatelju, pogledaj kako se ovi šiitski ”učenjaci” poigravaju sa svetošću Kur'ana i njegovim značenjima.
Drugi ajet
”I Musaa smo poslali s dokazima Našim: ‘Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim danima!”’ (Ibrahim, 5.)
El-Kummi u svom tefsiru, veli: ”Pod ”Allahovim danima” misli se na tri dana: dan kada se pojavi El-Kaim, dan smrti i Sudnji dan.”
Ja postavljam pitanje: da li su, zaista, sljedbenici Musaa, a.s., vjerovali u dolazak šiitskog El-Kaima ili El-Mehdija?
U svakom slučaju, naš odgovor na ovakvo tumačenje je sljedeći:
Prvo, sura Ibrahim je mekanska sura i u mekanskom periodu Objave nije bilo nikakvog govora o pojavi obećanog El-Mehdija, pa da bi Allah objavio neki ajet tim povodom.
Drugo, Kur'an je objasnio šta se misli pod sintagmom ”Allahovi dani”, tj. ”veliki i značajni dani”, u vrijeme Musaa, a.s., i nema potrebe da nam to objašnjava Ali ibn Ibrahim el-Kummi. Stoga, obratite pažnju na ajete koji dolaze poslije gornjeg ajeta iz sure Ibrahim: ”I kad Musa reče narodu svome: ‘Sjetite se Allahove blagodati kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama mučili, koji su vam mušku djecu klali, a žensku u životu ostavljali – to vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašega. I kad je Gospodar vaš objavio: ‘Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti’.” (Ibrahim, 6.-7.)
Zatim, obratite pažnju na sljedeće ajete iz sure El-Bekara u kojima se objašnjava šta su značili ”Allahovi dani” za Benu Izraelćane:
”I kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili.” (El-Bekara, 49.)
”I kada smo zbog vas more rastavili.” (El-Bekara, 50.)
”I kada smo Musau četrdeset noći obećanje ispunjavali.” (El-Bekara, 51.)
”I kada smo Musau Knjigu, koja rastavlja istinu od neistine, dali da biste Pravim putem išli.” (El-Bekara, 53.)
Dakle, to su ”Allahovi dani” na koje je Musa, a.s., podsjetio svoj narod i svi su jasno navedeni u Kur'anu. Međutim, El-Kummi, čovjek ograničenog znanja i površne spoznaje, nije bio u stanju da obrati pažnju na to, pa je uzeo da se poigrava sa kur'anskim ajetima i da ih tumači po svom hiru. Zato Ali ibn Ibrahim el-Kummi nikako ne može biti osoba čiji bi se zaključci i komentari mogli uzeti kao dokaz u vjeri.
Treći ajet
”I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: ‘Vi ćete doista dva puta nered na Zemlji učiniti i preko mjere oholi postati.’ I kad dođe vrijeme prve od dvije prijetnje, poslat ćemo protiv vas robove Naše, silno moćne, oni će uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti, i prijetnja će se ispuniti. Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih i pomoći ćemo vas imecima i sinovima i učinit ćemo vas brojnijim. – Sve što činite – činite sebi, dobro i zlo. – A kad dođe vrijeme druge prijetnje, poslat ćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Hram kao i prvi put, ponovo provale i da sve što osvoje do temelja poruše. I Gospodar vaš će vam se opet smilovati; ako vi ponovo započnete, započet ćemo i Mi. A Džehennem smo za nevjernike tamnicom učinili.” (El-Isra’, 4.-8.)
Prenosi El-Kummi, na temelju svoga hira i strasti, a tumačeći ove ajete, da Allahove riječi: ”I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim”, znače: ”Mi smo ih podučili”, pa se onda, – veli El-Kummi -, prekida govor o Benu Izraelćanima i slijedi govor upućen Muhammedovom, s.a.v.s., ummetu: ”“Vi ćete doista dva puta nered na Zemlji učiniti”, tj. Ebu Bekr, r.a., i Omer, r.a., će učiniti nered na Zemlji i ”preko mjere oholi postati”, jer su njih dvojica uzurpirali hilafet i prekršili ugovor. ”I kad dođe vrijeme prve od dvije prijetnje”, tj. kada se desi Bitka kod Deve. ”Poslat ćemo protiv vas robove Naše, silno moćne”, tj. vođu pravovjernih Aliju ibn Ebi Taliba i njegove sljedbenike. ”Oni će uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti”, tj. tjerat će vas i ubijati. ”Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih”, tj. dat ćemo pobjedu porodici Benu Ummejje nad Muhammedovom, s.a.v.s., porodicom. ”I pomoći ćemo vas imecima i sinovima i učinit ćemo vas brojnijim”, tj. brojnijim od imama Huseina ibn Alija, r.a., i njegove porodice i sljedbenika, i uzimat ćete (Benu Ummejje) žene iz Poslanikove, s.a.v.s., porodice kao roblje. ”A kad dođe vrijeme druge prijetnje, poslat ćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave”, tj. kada se pojavi El-Kaim i njegova vojska.”
I tako se u nastavku komentara ovih ajeta nižu El-Kummijeve gluposti i izmišljotine.
U vezi ovog njegovog komentara, želim reći sljedeće:
Prvo, sura El-Isra’ je mekanska sura i u tom periodu nije bilo ni riječi niti bilo kakve naznake o hilafetu Ebu Bekra, r.a., i Omera, r.a., niti pak o Bici kod Deve koju je predvodila Aiša, r.a., niti je pak bilo ikakve vijesti (habera) o El-Mehdiju, ni pozitivnog, ni negativnog, pa da bi o njemu bio objavljen ajet.
Drugo, ovaj ajet se obraća Židovima i Benu Izraelćanima i nema nikakve veze sa Muhammedovim, s.a.v.s., ummetom.
Treće, Allahov govor nije isprekidan i nepovezan. Niz ovih ajeta počinje riječima: ”I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim”, pa kako da Allah počne govor sa ovih nekoliko riječi, a onda naprasno prekida govor i obraćanje Benu Izraelćanima i obraća se Muhammedovom, s.a.v.s., ummetu??
Doista, čovjek ostaje zbunjen i zaprepašten pred djelom ovih šiitskih kvazi-komentatora i revizionista kur'anskih značenja. Ne vjerujem da se i jedan narod poigrao sa nebeskom objavom kao što su to uradili duodecimalni šiije. Također, ne mogu se načuditi El-Medžlisiju koji je pokušao opravdati ovaj El-Kummijev govor i prihvatiti ga kao vjerodostojno tumačenje Kur'ana.
Četvrti ajet
”I eto tako, Mi Kur’an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio.” (Ta-ha, 113.)
Komentirajući ovja ajet, El-Kummi veli da Allahove riječi: ”Ili da bi ih na poslušnost pobudio” (ev juhdisu lehum zikra), znače: ”Da bi ih podsjetio na El-Kaima i na Es-Sufjanija.”2
Ja kažem: Sura Ta-ha je mekanska sura i u tom periodu objave svaki govor o obećanjima i prijetnjama odnosio se na Sudnji dan. Ako pročitamo ajete prije ovoga, tj. ajete od 109. u kojem dolazi: ”Toga dana će biti od koristi posredovanje samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da za nekoga govori”, pa sve do 113. ajeta, vidjet ćemo da svi ajeti govore o Sudnjem danu i nemaju nikakve veze sa El-Kaimom i Es-Sufjanijem. Zato se bojte Allaha, o vi koji prenosite ovakve predaje i ne igrajte se sa Allahovim ajetima!
Drugo, u Kur'anu se mnogo puta ponavlja riječ ”ez-zikr” (sjećanje, podsjećanje, spominjanje, pouka) i niti na jednom mjestu ne dolazi u značenju El-Kaim i Es-Sufjani. Tako u suri El-Kamer dolazi: ”A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio?” (El-Kamer, 17.) Dakle, kur'anski ajeti su jasni i nemaju potrebe za El-Kummijevim objašnjenjima i komentarima.
Peti ajet
”I čim bi silu Našu osjetili, kud koji bi se iz njih razbježali.” (El-Enbija’, 12.) Komentirajući ovaj ajet, El-Kummi, rekao je: ”Allahove riječi: ”I čim bi silu Našu osjetili”, odnose se na Benu Umejje kada osjete silu El-Kaimovu iz Muhammedove, s.a.v.s., porodice, oni će se bezglavo razbježati.”
Na ovaj El-Kummijev komentar želim reći sljedeće:
Prvo, ova sura objavljena je u Mekki i u tom periodu nije moglo biti ni traga o temi zvanoj El-Mehdi, pa da bi se njime zastrašivala porodica Benu Umejje. Štaviše, Benu Umejje se u tom periodu (jer su još uvijek bili mušrici) nisu bojali ni Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a kamoli da se boje dvanaestog unuka imama Alije, r.a. Zar stvarno Ali ibn Ibrahim el-Kummi nije obratio pažnju na ajete koji prethode spomenutom ajetu?! Zar nije vidio da se ti ajeti odnose na sve gradove i naselja, a ne samo na porodicu Benu Umejje? Tako u ajetu koji prethodi spomenutom, dolazi: ”A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije kojih smo druge narode podigli!” (El-Enbija’, 11.) Riječi ”uništili”, ”bilo”, ”podigli” i ”osjetili”, dolaze u prošlom vremenu, a također, poznato je da ni Mekku nije snašla prijetnja i kazna u vrijeme objavljivanja ovih ajeta, pa da bi se moglo povjerovati da se ovi ajeti odnose na porodicu Benu Umejje.
Drugo, mi u našem vremenu ne osjećamo nikakvog utjecaja porodice Benu Umejje, pa da bi oni morali bježati i osjećati strah od imaginarnog El-Kaima ili El-Mehdija.
Šesti ajet
”Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.” (El-Enbija’, 105.) Za Allahove riječi ”Moji čestiti robovi”, El-Kummi veli da se odnose na El-Mehdija i njegove sljedbenike.
Zar Davud, a.s., i Sulejman, a.s., nisu bili čestiti Allahovi robovi? Nije li Musa, a.s., bio čestiti Allahov rob? Nisu li Muhammed, s.a.v.s., i njegova porodica i njegovi ashabi bili čestiti Allahovi robovi kojima je Allah dao vlast i snagu na Zemlji? Ili su samo imaginarni šiitski El-Mehdi i njegovi sljedbenici čestiti Allahovi robovi? Zar ovo nije uvreda za Allahove poslanike i ostale čestite i dobre Allahove robove i kako su se samo usudili ovi šiitski ”učenjaci” da uvrijede i ponize sve čestite Allahove robove kako bi dokazali postojanje i dolazak njihovog El-Mehdija?!
Ako obratimo pažnju na kontekst ovoga ajeta i ajeta prije njega, vidjet ćemo da oni govore o Sudnjem danu, poput ajeta: ”Onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz ništa stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti, – to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti.” (El-Enbija’, 104.) Riječ ”es-salihun” – ”čestiti robovi” iz predmetnog ajeta ima određeni član ”el” i ona obuhvata sve čestite robove Allahove do Sudnjega dana, a ne samo jednu određenu skupinu koja će se pojaviti nekad u budućnosti.
Allah je u tom ajetu obećao svim dobrim i iskrenim vjernicima i čestitim Njegovim robovima da će zemlju naslijediti i objasnio je u suri Ez-Zumer da će vjernici, kada uđu u Džennet, reći: “Hvala Allahu, Koji nam je obećanje Svoje ispunio i u Džennetu nam mjesto darovao, da se u njemu nastanimo gdje hoćemo! Divne li nagrade onima koji su se trudili!” (Ez-Zumer, 74.)
Zatim, na osnovu 106. ajeta iz sure El-Enbija’, u kojem dolazi: ”U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali”, jasno je da se njegovo značenje ne ograničava na određenu skupinu ”abidina” , dobrih i pobožnih ljudi, već na sve pobožne i čestite Allahove robove kojima će On dati da naslijede zemlju, odnosno Džennet. A to znači da ajet obuhvata i Poslanikove, s.a.v.s., ashabe i nema toga ko može ustvrditi drugačije.
Sedmi ajet
”Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah ih je, doista, kadar pomoći.” (El-Hadždž, 39.) U komentaru ovog ajeta, El-Kummi, veli: ”Obični svijet (tj. ehli sunnet) tvrdi da je ovaj ajet objavljen o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim ashabima nakon što su ih Kurejšije protjerale iz Mekke, a zapravo je ovaj ajet objavljen povodom El-Kaima kada se pojavi i kada podigne revoluciju tražeći osvetu za Huseinovu krv. On će govoriti: ‘Mi smo zaštitnici krvi i mi smo oni koji traže osvetu.”’
Ja na ovo kažem: Ovaj ajet se odnosi na Muhammeda, s.a.v.s., i njegove ashabe, a dokaz je ajet koji dolazi poslije navedenog: ”Onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani.” (El-Hadždž, 40.) Riječ ”uhridžu” – ”prognani”, dolazi u prošlom vremenu i nemoguće je da se odnosi na pojavu El-Mehdija koja je vezana za budućnost. A što se tiče El-Kummijevih riječi: ”Samo obični svijet – misleći time na ehli sunnet – tvrdi da je ajet objavljen povodom Muhammeda, s.a.v.s., i njegovih ashaba”, to je primjer pukog neznanja, jer šejh Et-Tusi i Et-Tabersi i drugi šiitski učenjaci također tvrde da je ovaj ajet objavljen povodom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba. Štaviše, Et-Tabersi prenosi od imama El-Bakira da je i on gornji ajet vezao za Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegove ashabe.
Drugo, El-Kaim i njegovi sljedbenici neće biti protjerani iz svojih kuća, pa da se ajet na njih odnosi.
Treće, ajet se odnosi na one koji su živjeli u vrijeme njegovog objavljivanja, a ne na one koji nisu ni postojali u tom vremenu.
Četvrto, u vrijeme dok su Muhammed, s.a.v.s., i ashabi bili u Mekki nije bio naređen džihad. Međutim, nakon što su protjerani i nakon što su učinili hidžru u Medinu, Allah im je dozvolio džihad i ta dozvola i odobrenje ostat će vrijediti za sve muslimane do Sudnjega dana, tako da nema nikakve potrebe za novim odobrenjem džihada El-Kaimu i njegovim sljedbenicima.
Obratite pažnju kako je neko napisao šta mu je naumpalo u komentaru gornjeg ajeta bez da i jednog trenutka razmisli o njegovom stvarnom značenju, a zatim su, nakon hiljadu godina, riječi tog ”mufesira” nekim ljudima i skupinama postale dokaz i povod za sektaštvo i sijanje smutnje.
Fusnote:
1. On je Ebul-Hasan Ali ibn Ibrahim ibn Hašim el-Kummi. Jedan od najvećih šiitskih učenjaka iz trećeg hidžretskog stoljeća i on je prenosilac šiitskih hadisa iz vremena ”prisutnosti” (El-Mehdija), jer je on savremenik jedanaestog šiitskog imama Hasana el-Askerija i jedan od šejhova šiitskog autoriteta (el-merdž'i) El-Kulejnija, autora osnovnog hadiskog djela duodecimalnih šiija El-Kafi.
- Duodecimalne šiije vjeruju da će se prije njihovog dvanaestog imama El-Mehdija pojaviti čovjek kojeg oni zovu Es-Sufjani, jer je potomak Ebu Sufjana, tj. iz porodice Benu Umejje. U njihovim izmišljotinama koje navodi i El-Medžlisi u ovom djelu, spominje se da će on boraviti na Zemlji 15 mjeseci, a da će vladati svega osam mjeseci i da će učiniti veliki zulum šiijama, odnosno potomcima Muhammeda, s.a.v.s. U nekim njihovim predajama spominje se da je njegovo ime Osman ibn Anbese i da je potomak žene koja je jela džigericu, da je izrazito ružnog izgleda, da je nevjernik koji nikada nije Allahu sedždu učinio, da nikada nije vidio Mekku i Medinu i da će se pojaviti sa zelenom zastavom i sa zlatnim krstom.
