Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
”Vremena se mijenjaju” – dvije jednostavne riječi, a pune snažnih značenja i poruka. Mnogobrojni su primjeri u ljudskoj historiji koji potvrđuju istinitost ove izreke, a mi ćemo navesti samo jedan takav primjer koji je dovoljan da uzmemo pouku.
Naime, Ibn Kesir je u svom kapitalnom djelu El-Bidaje ven-nihaje zabilježio predaju o Vailu ibn Hudžru el-Hadremiju, potomku jemenskih kraljeva, koji je došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da obznani svoje primanje islama.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je ashabima prije Vailovog dolaska: ”Doći će vam jedan od kraljevskih potomaka.”
Kada je Vail došao u Medinu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., izrazio mu je dobrodošlicu i lijepo ga je ugostio. Nakon toga, dao mu je posjed jednako vrijedan kao i posjedi koje su mu jemenski kraljevi ostavili u nasljeđe i poslao je sa njim Muaviju ibn Ebi Sufjana da mu pokaže posjed. U to vrijeme je Muavija bio toliko siromašan da nije imao ni kvalitetne obuće. Kada su krenuli prema Vailovom posjedu, Muavija ga je upitao: ”Mogu li jahati na tvojoj devi iza tebe?” Vail mu je odgovorio: ”Nije zbog škrtosti, ali ne mogu ti to dozvoliti, jer ti nisi iz kraljevske loze.”
Onda mu je Muavija rekao: ”A možeš li mi dati svoje cipele (da ne hoda bos po vrućem pijesku)?”
Vail je odgovorio: ”Nije zbog škrtosti i što mi je žao cipela, ali nisi ti dostojan da nosiš kraljevske cipele, već gledaj da hodaš po devinoj sjeni (koja će ti praviti hladovinu).”
Vrijeme je prolazilo i njegov točak je nastavio da se okreće, pa je hazreti Omer, u vrijeme svoje vladavine, imenovao Muaviju za namjesnika Šama. Muavija je na toj poziciji ostao i u vrijeme hazreti Osmana, pa se onda desilo ono što se desilo između hazreti Alije i Muavije, da bi na kraju Muavija postao halifa islamskog carstva. Jednoga dana došao je Vail ibn Hudžr, r.a., u Šam, tada je bio prevalio osamdesetu, i tražio je da ga halifa Muavija ibn Ebi Sufjan primi. Muavija ga je lijepo primio, zatim ga je pozvao da sjedne na kraljevski prijestol, odnosno na halifin prijestol, i nagradio ga bogatim darovima, podsjetivši ga na prošla vremena i onaj momenat kada ga je Muavija odveo da mu pokaže posjed koji mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poklonio.
Tada je Vail rekao: ”Dadni ti ovaj imetak onome ko je potrebniji od mene, a ja bih volio, nakon ovog tvog gostoprimstva i plemenitosti koju si pokazao prema meni, da mogu vratiti vrijeme pa da te stavim na kraljevsku devu ispred, a ne iza sebe.”
Neka Allah bude zadovoljan Omerom el-Farukom, Osmanom ibn Affanom, hazreti Alijom, Vailom ibn Hudžrom i Muavijom ibn Ebi Sufjanom!
Nema bogatstva koje je trajno, niti siromaštva koje je vječno, niti zdravlja, a da ga neće zamijeniti bolest, niti pozicije u vlasti, a da neće doći dan kada će tu poziciju neko drugi preuzeti. Jedan vladar ili ministar dođe, drugi ode, neko je danas predsjednik ili premijer, a sutra je obični građanin koji u nekoj zdravstvenoj ustanovi čeka da dođe na red za ljekarski pregled, koji je do jučer zakazivao jednim telefonskim pozivom.
Prema časopisu Forbes, danas deset najbogatijih ljudi na svijetu, prije četrdeset godina bili su potpuno nepoznati. Dunjalučki točak se stalno okreće, vrijeme neumitno prolazi, mijenja se i priprema nam nova iznenađenja, a na kraju, svakog od nas čeka smrt i rastanak sa ovim svijetom, pa čemu onda oholost i uobraženost!?
Prenosi se da je Harun er-Rešid govorio: ”Nema ništa ljepše od vlasti, samo da nije umiranja.” Na to mu je neko rekao: ”Smrt je upravo rješenje, jer da je vlast trajna ne bi došla u tvoje ruke.”
Poznate su i njegove riječi na samrti: ”O Ti čija vlast ne prolazi, oprosti onome čija vlast je prošla!”
Stoga, napreduj koliko god možeš u žvotu, idi na vrh, budi najbogatiji, osnuj svoju firmu i lance trgovina, ali neka tvoje napredovanje (političko i svako drugo) i penjanje ka vrhu bude u znaku morala i ne zaboravi da niko nije ostao na vrhu. Mnoge od onih koje si upoznao penjući se prema vrhu, srest ćeš na svom putu prema dolje.
