Na lokalitetu nekadašnjeg zloglasnog lovačkog doma Mostina kod Čajniča danas je obilježena 29. godišnjica ubistava čajničkih Bošnjaka. Na ovaj datum 1992. godine srpske snage ubile su više od 40 civila. Zarobljeni su u svojim kućama, ispred fabrika, izvođeni iz automobila ili autobusa a potom odvedeni u nekadašnji lovački dom gdje su svirepo ubijeni.
Preživjeli članovi porodica su učenjem Jasina i polaganjem cvijeća na ovom lokalitetu odali počast žrtvama stravičnog zločina.
– Znam samo da mi je sin 1992. godine ”skinut” sa autobusa i doveden u lovački dom na Mostini. Kosti nikada nisam pronašla. Godine prolaze i bojim se da ću otići na onaj svijet a da mi sin neće naći vječni smiraj – kazala je Hiba Cicvara.
Njen sin je među 30 žrtava ovog zločina za čijim kostima se još uvijek traga. Danas je naglašeno da će naredne godine biti pune tri decenije od ovog stravičnog zločina, ali da država nije procesuirala počinioce, niti je proradila svijest onij koji znaju, da kažu gdje su odvezena tijela žrtava sa Mostine.
– Nažalost, ni 29 godina nije bilo dovoljno da proradi savjest naših komšija da otkriju gdje su kosti još 30 ubijenih. Ni nakon mnogobrojnih pokušaja ,nagovaranja, obećanja kojekakvih usluga, niko se nije našao da omogući smiraj duša naših najmilijih. Pitamo se kakav čovjek trebaš biti i kakvu savjest imati da možeš gledati u lice majke, sestre, supruge, braću ljudi kojima si oduzeo ne samo život, već i pravo na dostojanstvenu smrt – ističe predsjednica Medžlisa IZ Čajniče Anera Zagrljača.
Doktor smrti Kornjača
Za zločine u Čajniču, najodgovornijom osobom se smatra dr. Duško Kornjača, ratni načelnik Čajniča. Kornjača se godinama krije u Srbiji. Sa suprugom Draganom i četiri sina živi u Novom Sadu u Tekelinijoj ulici 6 u stanu broj 17, gdje se bavi prodajom „vitafona“.
U zloglasnom logoru „Lovački dom“ u Mostini kod Čajniča, prije 25 godina mučeni su i maltretirani, a potom ubijeni civili bošnjačke nacionalnosti, njih 42 iz Čajniča i okolnih mjesta s područja ove opštine.
Novinarka TV Novi Sad Milijana Baletić obrela se u Čajniču i pored tijela ubijenih Bošnjaka logoraša, 11. maja 1992. u Lovačkom domu u Mostini snimila intervjuu sa Duškom Kornjačom. Dok su se u kadru vidjela mrtva tijela ubijenih Bošnjaka, Milijana je ovako počela svoj izvještaj: “Noću su Zelene beretke napale ovaj zatvor sa ciljem da izvuku one koji im trebaju, a one koji su odslužili svoje, zverski su likvidirali.“
A šta je, po vašem mišljenju, bio glavni motiv da se pobiju ovi ljudi?”, pita Milijana doktora Kornjaču. Sa bradom do pojasa, oponašajući Dražu Mihailovića, Kornjača se drži dogovorenog scenarija: “Vjerujem da su u njima prepoznali one koji su sarađivali s njima, pa su donijeli odluku, da oni ne bi ispričali o njihovom ponašanju, da ih uklone sa lica zemlje.” Ta laž je proturana kao gebelsovska istina, možda je to i prvi snimak u kojem je započela nepresušna strategija u kojoj Srbi svoje zločine pripisuju žrtvi. Po kojoj je žrtva ubila sebe.
Od oko 170 civila ubijenih tokom agresije na području opštine Čajniče, još se traga za oko 30. Članovi porodica žrtava ubijenih Bošnjaka u Čajniču ne kriju da su izgubili povjerenje u Sud Bosne i Hercegovine.
Sud BiH je 2015. godine potvrdio optužnicu koja Duška Kornjaču tereti za krivično djelo zločini protiv čovječnosti
Optužnica tereti optuženog Duška Kornjaču da je u period od sredine aprila 1992. do kraja juna 1992. godine na području općine Čajniče, u okviru širokog i sistematičnog napada Teritorijalne odbrane i Policijske stanice srpske opštine Čajniče, kao predsjednik Kriznog štaba, kasnije komandant ratnog štaba Srpske opštine Čajniče te predsjednik Skupštine opštine i ministar odbrane u Vladi Srpske autonomne teritorije Hercegovina, kao svjestan učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, planirao i naredio progon nesrpskog stanovništva iz općine Čajniče.
(Preporod/Avdo Huseinović/Saff)
