Osamdesetogodišnja Aiša Begić je posljednja stalna stanovnica sela Radovčići, udaljenog 30 kilometara od Srebrenice.
Njen suprug i dva sina su ubijeni tokom srebreničkog genocida u julu 1995. godine. Aiša se iz Sarajeva, gdje je izbjegla tokom rata, vratila u porušeno i spaljeno selo prije 20 godina. Tu je do 1992. godine živjelo 660 osoba. U selo dolaze povremeno još dvije prijeratne stanovnice. Namirnice im donosi rodbina.
Aiša je četiri godine živjela u šupi i drvenoj kolibi, prije nego je dobila donaciju za izgradnju kuće.
Prve dvije godine živjela sam u šupi. Nakon toga, komšije su mi izgradile drvenu kuću. Od te šupe napravila sam sušaru i sušila meso, jer sam držala i ovce – priča Aiša.
Ova osamdesetogodišnjakinja kaže kako je njeno selo poznato po voćnjacima. Zato je dobila ideju da kupi kazan u kojem bi pekla pekmez i od te prodaje zarađivala za život.
Kad sam odlučila da se vratim u Radovčiće, kupila sam u Sarajevu na Baščaršiji kazan (haraniju) za pečenje pekmeza. Desetak godina sam pravila pekmez i prodavala, a mušterije su mi bile iz Sarajeva i komšije koje tokom ljeta dolaze u selo. Ove godine voće nije rodilo, pa neće biti pekmeza – kaže Aiša.
Aiša najviše vremena provodi sa kućnim ljubimcima. Rijetko ide kod ljekara, izuzev kada se povrijedi pri radu.
Aiši društvo povremeno pravi osamdesetčetverogodišnja Abida Abdurahmanović, koja dolazi i obilazi svoje imanje. Živi u Živinicama pored Tuzle, jer, kako kaže, tamo ima zdravstveno osiguranje.
Kada dođem u selo, bavim se poljoprivredom. I ove godine sam sijala buraniju, luk, paprike, ali ništa nije uspjelo – priča Abida.
Povremeno u Radovčiće dolazi i Fata Gurdić. I ona živi u Živinicama.
Fata ima 63 godine. Kada dođe u selo, uglavnom, se bavi povrtlarstvom. Osim toga, kaže da voli i druženje sa Aišom i Abidom.
Pored kuće Aiša je izgradila „hair česmu“ – u spomen na ratne žrtve iz sela. Po islamskom običaju se na ove javne spomen česme, namijenjene za odmor i okrepljenje putnika, upisuje ime onoga ko ih je izgradio, i imena onih u čiji spomen je izgrađena.
U spomen svojim komšijama, stradalim tokom rata u selu je izgrađeno i spomen obilježje. Finansirali su ga Aiša i preživjeli stanovnici Radovčića.
Put do sela u kome živi Aiša dolazi se makadamskim putem. Aiša je donirala i deset hiljada maraka (oko pet hiljada eura) ušteđevine za njegovo uređenje.
U selu Radovčići se još uvijek vide tragovi rata koji je završen prije 28 godina. Prijeratni stanovnici dolaze rijetko, a obnovljeno je tek desetak kuća. Oni uglavnom žive u inostranstvu i u drugom bh. entitetu.
U genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine je, prema presudama međunarodnih i sudova u BiH, ubijeno više od 8.000 Bošnjaka.
Za genocid i zločine u Srebrenici do sada je osuđeno više od 50 osoba, na više od 700 godina zatvora. Uprkos dokazima koji su prihvaćeni tokom brojnih suđenja, većina zvaničnika Republike Srpske i Srbije negira da je u Srebrenici počinjen genocid.
Radovan Karadžić, prvi predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), osuđen je u Haagu pravomoćno na kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici, kao i zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u drugim dijelovima BiH.
Na doživotnu je kaznu na istom sudu za genocid osuđen i glavni komandant VRS-a, Ratko Mladić.
Zločin u Srebrenici iz jula 1995. godine, jedini je koji se dogodio na prostoru bivše Jugoslavije, a koji je pred međunarodnim i domaćim sudovima okarakterisan kao genocid.
(Podrinje)
