Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Znaš li kada trebaš plakati nad samim sobom?
Onda kad vidiš zlo i grijeh, a ne pokušaš ga spriječiti, i kad vidiš neko dobro, pa ga omalovažiš.
Plači nad sobom onda kada ti se namaz iz ibadeta pretvori u adet (običaj) i rutinu, i iz rahatluka i užitka u tegobu.
Plači nad sobom onda kada ti duša osjeti naklonost prema grijehu i ljubav prema onome što znači suprotstavljanje Allahu i izazivanje Njegove srdžbe.
Plači nad sobom onda kada ne osjetiš slast u ibadetu i užitak u pokornosti Allahu, dž.š.
Plači nad sobom onda kada ti je srce ispunjeno tugom i kada se gušiš u brigama, a posjeduješ neizmjernu riznicu koja se zove zadnja trećina noći.
Plači nad sobom onda kada potrošiš svoje vrijeme u onome što ti ne donosi nikakvu korist, a znaš da ćeš biti pitan za to, pa si i pored toga nemaran.
Plači nad sobom onda kada ti suza krene zbog neke scene u filmu koja te se posebno dojmila, a nikada ne zaplačeš kada slušaš učenje Kur'ana.
Plači nad sobom onda kada shvatiš da si pogriješio put, a ti već ostario i život ti skoro prošao.
Plači nad sobom, jer suze pokajanja i povratka Allahu su Allahova darovana milost.
I znaj da su vrata pokajanja otvorena sve dok ti duša do grla ne dođe.
Zato plači nad sobom, možda će tvoja pokajnička suza pokrenuti uspavano i nemarno srce i možda upravo ta suza znači tvoj povratak u okrilje Allahove milosti.