Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ibrahim, a.s., je, po Allahovoj naredbi, doveo svoju suprugu Hadžeru i tek rođenog sina Ismaila u Mekku i ostavio ih u pustinji sa nešto malo hrane i vode. Kada je Hadžera vidjela da Ibrahim, a.s., ne planira da ostane sa njima i da je krenuo nazad u Palestinu, ona ga je upitala: ‘’Kuda ćeš, Ibrahime, zar ćeš nas ostaviti same u ovoj pustinji?’’ Ponovila je svoje pitanje nekoliko puta, ali se Ibrahim, a.s., nije okretao, a onda ga je ona upitala: ‘’Ibrahime, je li ti Allah ovo naredio?’’ ‘’Da’’, odgovorio je Ibrahim, a.s. Tada je iskrena vjernica, Hadžera, rekla: ‘’Ako je tako, onda nas Allah neće izdati i napustiti.’’ Hadžeri je brzo nestalo hrane i vode, a time i mlijeka u njenim grudima za malog Ismaila, i kada više nije mogla trpjeti žeđ i plač svoga djeteta, otišla je od njega i popela se na obližnje brdo Safu, ne bi li možda nekoga ugledala, ali su njene oči uzalud tražile ljudsku priliku u vreloj pustinji.
Zatim je podigla malo svoju haljinu i trčeći otišla na Mervu, brdo naspram Safe, i ponovo nije nikoga primijetila. Trčala je tako sedam puta između Safe i Merve, i kada se sedmi put popela na Mervu, učinilo joj se kao da je čula ljudske glasove, pa je onako umorna i zadihana, sama sebi govorila: ‘’Šuti, šuti’’, jer od zadihanosti nije mogla razaznati odakle dolaze ti glasovi. Nakon što se malo smirila, čula je da ti glasovi dolaze upravo sa onog mjesta gdje je ostavila malog Ismaila. Otrčala je tamo i ugledala meleka koji je svojim krilom zakopao pored Ismailovih nogu i odjednom je iz pustinjskog pijeska šiknuo mlaz vode. Hadžera je prišla tom mjestu i počela pijeskom ograđivati vodu kako bi napravila bunar i kako voda ne bi nestala u pijesku. Nakon toga je pregrštem grabila vodu i pila, ali se nivo vode nije smanjivao, već povećavao. O tome je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Neka se Allah smiluje Ismailovoj majci, da nije dirala Zemzem, on bi bio rijeka.’’ Pošto je utolila žeđ, uzela je svoje dijete i sva sretna i zadovoljna ga nadojila. Primijetivši njenu zabrinutost, melek joj je rekao: ‘’Ne boj se, na ovom mjestu će tvoj sin Ismail sa svojim ocem Ibrahimom podići Allahovu kuću, Kabu.’’ Nedugo zatim, naišli su neki ljudi iz plemena Džurhum, i ugledali su ptice kako kruže iznad doline u kojoj su bili Hadžera i Ismail, i zaključili su da ptice sigurno kruže iznad vode.
Zatim su poslali jednog od njih i on se vratio sa radosnom viješću da je našao vodu. Svratili su do tog mjesta i bez obzira što je Hadžera bila sama sa djetetom, upitali su je: ‘’Hoćeš li nam dozvoliti da se ovdje nastanimo?’’ ‘’Da’’, odgovorila je. Nakon toga oni su doveli svoje porodice i oko izvora Zemzem sagradili su kuće i tu se nastanili. Ismail je porastao i uz čistokrvne Arape naučio je arapski jezik iako je njegov otac porijeklom Iračanin koji nije govorio arapski jezik. Postao je omiljen među ljudima iz plemena Džurhum i kada je stasao za ženidbu, oni su ga oženili jednom od svojih djevojaka. Ibrahim, a.s., je s vremena na vrijeme dolazio u Mekku da posjeti suprugu Hadžeru i sina Ismaila, pa je tako došao ponovo u posjetu nakon što se Ismail oženio i nakon što je Hadžera umrla. Kada je došao u Mekku, nije zatekao Ismaila kod kuće, pa je Ismailovu suprugu upitao za njega, a ona ga je obavijestila da je otišao u lov. Zatim ju je upitao kako žive i jesu li sretni i zadovoljni, a ona je odgovorila: ‘’Mi smo u teškoj situaciji, siromašni smo i slabo živimo.’’ Ibrahim, a.s., joj je rekao: ‘’Kad ti se muž vrati, prenesi mu selam od mene i reci mu neka promijeni kućni prag.’’ Ismail se vratio iz lova i pitao je suprugu: ‘’Da li je možda neko dolazio?’’ Odgovorila je: ‘’Da, dolazio je neki starac, pitao je za tebe i pitao je kako živimo. Ja sam mu rekla da teško živimo, a on mi je na to rekao da ti prenesem selame i da ti kažem da promijeniš kućni prag.’’ Ismail joj je rekao: ‘’To je bio moj otac i naredio mi je da te razvedem, pa idi svojima, više nisi moja supruga’’, a zatim se oženio drugom djevojkom. Nije prošlo puno vremena a Ibrahim, a.s., ponovo je došao u Mekku. Pošto ni ovaj put nije zatekao Isamila kod kuće, upitao je njegovu suprugu za njega, a ona mu je rekla da je otišao u lov. Zatim ju je upitao kako žive, a ona je odgovorila: ‘’Hvala Allahu, mi smo dobro i fino živimo.’’ ‘’A koju hranu jedete i šta pijete?’’, upitao je Ibrahim a.s. Odgovorila je: ‘’Jedemo meso, a pijemo vodu.’’ Tada je Ibrahim, a.s., proučio dovu: ‘’Allahu moj, daj im berićet u mesu i vodi.’’
Nakon toga ona ga je pozvala u kuću i ugostila ga mesom i vodom. Prije nego što je napustio njenu kuću, Ibrahim, a.s., joj je rekao: ‘’Poselami svoga muža i reci mu neka zadrži kućni prag.’’ Kada se Ismail vratio, pitao je ženu je li ga neko tražio, a ona je rekla: ‘’Da, dolazio je jedan jako lijep starac i pitao za tebe i pitao je kako živimo, a ja sam mu rekla da, hvala Allahu, dobro i lijepo živimo.’’ Onda je Ismail upitao: ‘’Je li išta poručio?’’ Odgovorila je: ‘’Jeste, poselamio te i poručio ti je da zadržiš kućni prag.’’ Ismail je rekao: ‘’To je bio moj otac, a ti si taj prag koji je spomenuo i rekao je da te zadržim.’’ Nakon izvjesnog vremena, Ibrahim, a.s., opet je posjetio Mekku, ali je ovaj put Ismail bio kod kuće, zapravo, zatekao ga je kako kod Zemzema oštri strelice. Ismail se obradovao i potrčao u susret ocu, izrazivši mu najtopliju dobrodošlicu. Tada je Ibrahim rekao sinu: ‘’Ismaile, Allah mi je nešto naredio.’’ Ismail je rekao: ‘’Učini što ti je naređeno.’’ ‘’A hoćeš li mi pomoći?’’, upitao je Ibrahim. ‘’Svakako’’, odgovorio je Ismail. Zatim mu je Ibrahim, a.s., rekao: ‘’Allah mi je naredio da sagradim Kabu ovdje kod Zemzema, na njezinim starim temeljima.’’ Dok su zidali Kabu, govorili su: ‘’Gospodaru naš, primi od nas, zaista Ti sve čuješ i sve znaš.’’ (Buharija)
