Postojanost na putu istine je vrjednija kod Allaha od bilo čijeg života

474

Piše: Muhamed Abdul-Kerim Šejh  / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jedno od kazivanja koje najviše okupira moje misli kad god učim Kur'an, jeste kazivanje o Allahovom poslaniku Jahjau, alejhi selam. 

On je bio Allahov poslanik, a bio je mladić, Allah je njime obradovao njegove roditelje u dubokoj starosti i Allah mu je izabrao ime Jahja, koje nikome prije njega nije dato. Bio je oličenje lijepog ahlaka i pobožnosti, i Allah ga je počastio poslanstvom. Da bi zatim taj divni mladić i Allahov poslanik bio zaklan rukom kralja silnika koji je njegovu glavu donio na pladnju i poklonio je kao vjenčani dar bludnici koju je trebao oženiti. 

Čitajući ovo kazivanje, misli su mi same navirale: 

Zar zemlja i ljudi nisu bili potrebniji ovog plemenitog Allahovog poslanika od tog pokvarenog i oholog kralja? 

Zar mu Allah nije odabrao ime koje u sebi sadrži značenje života? 

Zar Jahja, alejhi selam, nije bio kod Allaha odabraniji i poštovaniji od toga da njegov život i njegovu glavu učini tako jeftinom da se sa njom igra prostitutka i ismijava vladar silnik i zlikovac? 

Pa, zašto je onda Jahja umro ovom jezivom smrću a bio je mladić u svojim tridesetim godinama i plemeniti Allahov poslanik?

 U Allahovoj Knjizi i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pronašao sam ono što je unijelo mir u moje srce i zaliječilo moje grudi. 

Naime, otkrio sam da Allahu nije najvažnije Jahjaovo, alejhi selam, lijepo lice ni njegova časna glava, već je Allahu najvažnije prenijeti ljudima istinu, iznijeti jasne dokaze i ispuniti povjereni emanet, a Jahja, alejhi selam, je to učinio. A nakon toga, Džennet je važniji i preči za njegovu mladost, i najpreče je da bude u društvu džennetlija. 

Otkrio sam da je postojanost na principima bolja kod Allaha od ostajanja u životu, makar se radilo o Allahovom poslaniku i suštoj čestitosti kakav je bio Jahja, alejhi selam. 

Otkrio sam da je pobjeda istinske vjere (akide) i njenih sljedbenika prava pobjeda, čak i ako su cijena za to bili životi hiljadu poslanika. Kakva je vrijednost nekoga od nas da ostane živ na štetu svoje vjere? Ubistvo Jahje, alejhi selam, Zekerijaa, alejhi selam, vjernika iz kazivanja o vlasnicima rovova i hiljade Allahovih poslanika nije ništa drugo nego poruka o tome.  

I otkrio sam da su hiljade tirana poput onih koji su ubili Jahjaa, alejhi selam, stradali i nestali iz sjećanja, dok su oni koji su stradali od njihove tiranske ruke ostali u sjećanju hiljade generacija kroz ljudsku povijest. 

I kao da Allah, preko kazivanja o Jahjau, alejhi selam, želi poručiti svakom od nas: ”Bori se za istinu i ustraj u tome; ne daj da te na tom putu išta pokoleba, čak i ako bi bio ubijen na najprezreniji način od strane prezrenih i bezvrijednih ljudi.” 

Zbog toga je mladić iz kazivanja o vlasnicima rovova (Ashabul-uhdud) ismijavao kralja koji ga je ubio, jer se nije bojao smrti na Allahovom putu, već ju je priželjkivao.

Zato su ashabi Zejd ibn el-Desinne, radijallahu anhu, i Hubejb ibn Adi provocirali svoje ubice u Mekki, prije nego što su ih mušričke vođe ubili na najsvirepiji način. 

Da je cilj da reformatori ostanu što duže u životu na ovome svijetu, Allah ne bi dozvolio da Jahja, alejhi selam, bude ubijen na tako svirep način. Vrijednost reformatora dolazi do izražaja na Ahiretu, a ne na dunjaluku, jer duša reformatora samo kratko boravi na ovom prolaznom svijetu.  

Stoga je na reformatorima (muslihunima), onima koji su tu da popravljaju stanje, da čine dobra djela, da ustraju na putu istine, a zatim da stvar prepuste Allahu; ako hoće On će ih usmrtiti, ako hoće ostavit će ih u životu. 

Dakle, važno je da ostane istinska vjera, čak ako bi se za nju umrlo hiljadu puta. 

Što se tirana tiče, oni umiru od slabosti i nemoći pred hrabrošću, dostojanstvom i nadmoćnim držanjem vjernika, i njihova smrt je teža od hiljadu uboda nožem u tijelo vjernika.