Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Mnogobošci će govoriti: ‘Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili.’ Tako isto su onī prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili. Reci: ‘Imate li kakav dokaz da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite.’ Reci: ‘Allah ima potpun dokaz, i da On hoće, svima bi na Pravi put ukazao!'” (El-En'am, 148.-149.)
Komentirajući ove ajete, šejh Abdur-Rahman el-Sa'di, rekao je: ”Ovo je poruka od Uzvišenog Allaha da će mnogobošci pravdati svoje mnogoboštvo i zabranjivanje onoga što je Allah dopustio, predodređenošću i sudbinom, i da će Allahovu sveobuhvatnu volju za sve što se dešava (dobro i zlo), učiniti izgovorom za odbacivanje krivice zbog svog nevjerstva i grijeha.
Svemogući Allah nas obavještava da su ovaj argument koristili nevjernički narodi da bi odbili poziv Allahovih poslanika, ali im to ni na koji način nije pomoglo niti koristilo. To je metod koji su nevjernički narodi nastavili koristiti sve dok ih Allah nije uništio i natjerao ih da okuse Njegovu kaznu. Da je to bio valjan argument, Allah ih ne bi kaznio.
Argumentacija mora biti zasnovana na znanju i jasnom dokazu, ali ako je zasnovana na pukim nagađanjima i pretpostavkama, onda je nevažeća, i zato je Uzvišeni Allah, rekao: ”Reci: ‘Imate li kakav dokaz da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite.'” (El-En'am, 148.)
Da su imali znanje – a oni su ljuti protivnici istine koju Allah objavljuje – sigurno bi ga pokazali i ponudili kao argument, ali pošto nisu imali znanja, onda su slijedili pretpostavke i puka nagađanja. A onaj ko svoje argumente i opravdanja gradi na pretpostavkama i nagađanjima, on je zabludjeli gubitnik. A šta tek ako ih gradi na grijehu, nasilju, tvrdoglavosti, zlu i pokvarenosti?
Allah ima potpuni dokaz koji nikome ne ostavlja mogućnost opravdanja, i oko tog dokaza složili su se svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici, Božanske knjige, poslaničke predaje, zdrav razum i čista ljudska priroda. I sve što je u suprotnosti sa ovim Allahovim potpunim dokazom je laž i zabluda, jer ono što proturiječi istini može biti samo laž i zabluda.
Svemogući Allah je svakom stvorenju dao sposobnost i volju kako bi mogao izvršiti ono sa čime je zadužen. Allah ne obavezuje nikoga da čini ono što ne može, niti mu zabranjuje ono što nije u mogućnosti ostaviti. Nakon ovoga, pozivanje na predodređenje i sudbinu je čista nepravda i čista tvrdoglavost.
Allah ne prisiljava ljude da čine određena djela, već čini da njihova djela prate njihov izbor. Ako hoće učinit će neko djelo, a ako hoće, suzdržat će se od toga. To je očigledna i nepobitna istina koju poriču samo oni koji su oholi i koji poriču vidljive i opipljive stvari, jer svaki čovjek razlikuje dobrovoljno od prisilnog djela ili akcije, iako oboje potpada pod apsolutnu Allahovu volju.
Oni koji opravdavaju svoje nevjerovanje i griješenje sudbinom ili predodređenjem (kader) proturiječe svojoj vlastitoj logici. Jer, ako bi im neko učinio nasilje, udarajući ih, uzimajući im novac i sl., pozivajući se na sudbinu ili predodređenje, oni ne bi prihvatili ovaj argument od njega, već bi se zbog toga žestoko rasrdili i tražili bi odmazdu i adekvatnu kaznu za prestupnika i zločinca.
Uistinu je čudno da sudbinu i predoređenje koriste kao dokaz za griješenje prema Allahu i izazivanje Njegove srdžbe, a ne prihvataju isti taj argument kao opravdanje za griješenje prema njima i izazivanje njihove srdžbe i nezadovoljstva.
A istina je da njima nije cilj pozivanje na sudbinu u opravdavanju svog nevjerovanja i grijeha, jer znaju da to nije argument, već je njihova namjera odbijanje istine svim mogućim sredstvima, čak i ako vjeruju da je njihov postupak potpuno pogrešan.”
