SAFF

Predaje o imenima i nadimcima šiitskog El-Mehdija i njihova apokrifnost

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: Ajatolah Ebul-Fadl el-Burku'i

Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Prvu predaju o imenima i nadmicima imama El-Mehdija, koju je imam El-Medžlisi uvrstio u svoje djelo, prenosi najveći lažov koji se zvao Muhamed ibn Džumhur el-Ammijji.1 Prenosi je posredstvom nepoznate osobe u formi: ”ammen zekerehu” – ”od onoga ko mu je to spomenuo”, bez navođenja imena i identiteta onoga ko mu je to spomenuo i prenio, pripisujući sljedeće riječi predaje imamu El-Bakiru (Muhamed ibn Ali ibn Husein – peti šiitski imam): ”Kada je ubijen moj djed Husein, a.s., meleki su zapomagali i plačući se obratili Allahu, govoreći: ‘Bože naš, Gospodaru naš, zar ćeš zanemariti one koji su ubili Tvoga odabranika i sina Tvoga odabranika i najboljeg Tvoga roba?’ Onda im je Allah objavio: ‘Tako Mi Moje veličine i uzvišenosti, osvetit ću im se prije ili kasnije!’ Zatim je Allah otkrio melekima imena imāmā, Huseinovih potomaka, pa su se meleki silno obradovali. Jedan od imama stajao je na namazu (kaimen jusalli), pa je Allah rekao melekima: ‘Sa ovim ”El-Kaimom” (tj. El-Mehdijem) osvetit ću se ubicama Huseinovim.”’

Ovdje se moramo zapitati – ako je plač meleka i njihov razgovor sa Allahom, ono što spada u domen gajba (nevidljivog svijeta), a koji se ne može saznati osim putem objave – znači li to da je imam El-Bakir dobivao objavu? Kako je to moguće ako je imam Ali ibn Ebi Talib u svom govoru koji je zabilježen u ”Nehdžul-belagi”, rekao da je sa Muhammedom, s.a.v.s.: ”Zapečaćena objava.” Kako je onda imam El-Bakir mogao saznati za plač meleka i njihov razgovor sa Allahom? I zar postoji veća laž i zabluda od ove?!

Drugu predaju prenosi Hasan ibn Ali el-Kufi, koji je kod šiija nepoznat prenosilac hadisa (medžhulul-hali), od drugog nepoznatog prenosioca, a ovaj od trećeg nepoznatog prenosioca, a ovaj od Amra ibn Šemre. Osmotrite, tako vam Allaha, ovo! Nepoznat prenosilac prenosi od drugog nepoznatog prenosioca, a ovaj od trećeg nepoznatog prenosioca!!!

A što se tiče teksta (metna) ovog ”hadisa”, u njemu dolazi: ”Njemu (El-Kaimu ili El-Mehdiju) će biti sakupljeno svo blago dunjalučko, ono iz utrobe zemlje i ono na zemlji, pa će on pozvati ljude i reći: ‘Dođite, ovo je ono zbog čega ste kidali rodbinske veze, prolijevali krv i skrnavili Allahove granice i svetinje!’ Njemu će biti dato nešto što nikome prije njega nije dato.”

Ja kažem: Jasno je kao dan da su prenosioci ove predaje izmislili ono što su željeli i da je ova predaja napisana i prenešena radi obmanjivanja ljudi i častohleplja.

Treća predaja uopće nema niza prenosilaca (sened), a njen tekst glasi: ”El-Kaim je nazvan tako, jer će se on ponovo pojaviti (uskrsnuti) nakon što umre spomen i sjećanje na njega.” Moramo se zapitati: Koja je svrha ovoga govora, šta se to njime potvrđuje i ko je uopće izgovorio ove riječi?

Četvrtu predaju prenosi Ibn ‘Ubdūs, koji je nepoznat prenosilac, od drugog nepoznatog prenosioca, ovaj od trećeg nepoznatog prenosioca, ovaj od četvrtog nepoznatog prenosioca, a ovaj od imama Er-Ride (Ali ibn Musa – osmi šiitski imam), da je on upitan: ”Ko će biti imam nakon Hasana (el-Askerija)?” Imam Er-Rida je gorko zaplakao, a zatim je rekao: ”Nakon Hasana bit će njegov sin ”El-Kaim” koji će suditi po istini (kaimun bil-hakk), onaj čiji dolazak se očekuje (El-Muntezir).” Samo, nije nam jasno šta je to toliko rasplakalo imama Er-Ridu, niti je to u predaji objašnjeno.

Peta predaja je, po šiitskim učenjacima, merf'u (u šiitskoj terminologiji hadisa to znači da neki čovjek prenosi hadis ili predaju od prenosilaca koji nisu živjeli u njegovom vremenu), ali se ne spominje prenosilac. Šestu i sedmu predaju prenosi Abdullah ibnul-Kasim el-Hadremi koji je nepoznat (medžhul), a kod nekih šiitskih učenjaka, slab (daif) prenosilac, a tekst njegove predaje ne sadrži nikakvu korist. Osmu predaju prenosi nepoznati prenosilac, a ne spominju se prenosioci prije njega, od imama El-Bakira da je, tumačeći dio 33. ajeta sure El-Isra’: ”A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast…”, rekao: ”Ovaj ajet objavljen je u vezi imama Huseina.”

Zar nije bilo nikoga da kaže tim prenosiocima i lažljivcima: riječ ”kutil” (ubijen), koja je spomenuta u ajetu, upotrijebljena je u prošlom vremenu i u vrijeme kada je objavljen ovaj ajet imamu Huseinu nije bio učinjen nikakv zulum i nije bio ubijen, te da se ajeti zakonodavne naravi ne mogu odnositi samo na jednu (određenu) osobu.

Devetu predaju El-Medžlisi je prenio iz djela ”Kešful-gumme”, koje smo ranije spominjali, u kojoj nepoznate osobe prenose da je El-Mehdijev nadimak Ebul-Kasim i da ima dva imena, a ne znamo na čemu zasniva tu tvrdnju.

Eto to su predaje o imenu šiitskog El-Mehdija, u kojima nema nikakve koristi, niti su nam objasnile nešto nepoznato.

Zabrana spominjanja El-Mehdijevog imena

Prvu predaju o tome prenosi Ebu Halid el-Kābili i u njoj dolazi da je on pitao imama El-Bakira: ”Žrtvovao bih se za tebe! Tvoj otac mi je opisao vlasnika (zastupnika) ove stvari (tj. El-Mehdija) i kada bih ga sreo negdje na putu uzeo bih ga za ruku.” Imam El-Bakir mi je rekao: ”Šta to ti želiš, Halide?” Odgovorio sam: ”Želim da mi kažeš kako se on zove kako bih ga poznavao po njegovom imenu!” El-Bakir je rekao: ”Tako mi Allaha, Halide, postavio si mi teško i mučno pitanje!”

Šta reći za ovu predaju?!

Prvo, jasno je da su većina prenosilaca tih predaja bili obični (priprosti), nepismeni i nepoznati ljudi. Jer, šta znači to pitanje o ”vlasniku i zastupniku ove stvari” (sahib hazel-emr)? Ako se tim pitanjem ciljalo na imama El-Mehdija, pa on uopće nije postojao u vrijeme imama El-Bakira, i kakva je onda korist od njegovog opisa? Da li je pitalac možda želio da sazna njegovo ime, pa ako ga sretne (iako čovjek uopće ne postoji u tom trenutku) da ga uzme za ruku?

Drugo, u predaji se navodi da je imam El-Bakir odgovorio na pitanje, riječima: ”To je vrlo teško i mučno pitanje.” Zašto mu taj pitalac nije rekao: ”Ali, to je vrlo jednostavno i lahko pitanje. U čemu se ogleda težina mog pitanja? Ta, nije to nikakva geometrijska jednadžba, pa da bude teška.”

Stoga, promotrite malo bolje tekst ove predaje i vidjet ćete da su i pitanje i odgovor nerazumni i nelogični.

Drugu predaju prenosi nepoznat čovjek od Ebu Hašima el-Dža'ferija. Hadisi ovog Ebu Hašima su kod šiitskih učenjaka ocijenjeni kao ”el-mudtarib” (slabi hadisi sa nepouzdanim lancem prenosilaca) i u njegovim predajama postoji mnoštvo kontradiktornosti. U djelu El-Kāfi zabilježena je predaja od imama El-Dževada (Muhamed ibn Ali – deveti šiitski imam) da je on ovom Ebu Hašimu kazao ime imama El-Mehdija i opisao mu njegova svojstva i njegov identitet. Međutim, ovdje, nakon izvjesnog vremena, prenosi se od imama El-Hadija (Ali ibn Muhamed – deseti šiitski imam) da ga on nije upoznao sa imenom El-Mehdija, već se zadovoljio objašnjenjem da nije dozvoljeno otkrivati njegovo ime.

Nije mi jasno kakva je tajna u zabrani otkrivanja njegovog imena? Ako je tajna u tome što se imam El-Hadi bojao za imama El-Mehdija, pa on nije ni postojao u vremenu Ebu Hašima. Ovdje El-Medžlisi veli da je ime imama El-Mehdija spomenuto i objašnjeno u predaji o ”Levhi” (vjerovatno se radi o predaji o Levhi Mahfuzu). Međutim, treba kazati da je ta predaja u svojoj osnovi laž, što sam objasnio u svojoj knjizi Kesrus-sanem” (”Razbijanje kipa”) gdje sam spomenuo 28 dokaza o lažnosti i apokrifnosti te predaje. Ukratko, El-Medžlisi u ovom poglavlju navodi trinaest predaja u kojima se tvrdi da je zabranjeno spominjati ime El-Mehdija. Mi tražimo objašnjenje zašto je to zabranjeno? Je li ta zabrana došla od Allaha i šta je dokaz za to?

Drugo, je li to taj ”Hudždžetullah” (Allahov dokaz na Zemlji) da mu se ne smije spomenuti ime i da ga niko ne može vidjeti? Na te nebuloze treba reći sljedeće: ”Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znajući istinu, izmišlja laži o Allahu da bi ljude u zabludu doveo.” (El-En'am, 144.)

Zatim, ako je spominjanje imena imama El-Mehdija zabranjeno pred njegovim nepijateljima zbog straha da mu ne bi naudili, zašto je zabranjeno spominjati njegovo ime pred prijateljima (njegovim pristalicama)? Ako je to zabranjeno (haram) zašto su prijašnji imami spomenuli njegovo ime u svojim predajama – koje su naravno izmišljene i njima pripisane?

Čudna je i smiješna 13. predaja u kojoj dolazi da je Omer pitao Aliju ibn Ebi Taliba: ”O sine Ebu Talibov, obavijesti me o imenu imama El-Mehdija?” Alija, r.a., odgovorio mu je: ”Njegovo ime ti ne mogu otkriti, jer mi je moj voljeni prijatelj (Muhammed, s.a.v.s.) naredio da njegovo ime ne otkrivam dok ga Allah ne pošalje ljudima.”

Na ovo treba reći sljedeće: Prvo, Allah ljudima nikada nije slao imame; poslanje od Allaha odnosi se isključivo na Njegove poslanike (er-rusul). Drugo, u vjeri islamu nema ništa skriveno što je Muhammed, s.a.v.s., otkrio nekim ashabima, a sakrio od drugih ashaba, već ih je sviju podjednako obavijestio o onome što mu je Allah objavio, kao što dolazi u ajetu: ”Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo.” (El-Enbija’, 109.) Zatim: ”Poslanik je jedino dužan da jasno obznani.” (El-Ankebut, 18.)

Svojstva imama El-Mehdija, znakovi i porijeklo

Prvu predaju o tome prenosi Muhammed ibn Ahmed ibn Husein el-Bagdadi, koji je nepoznat prenosilac, od Ahmeda ibn Fadla, koji je bio veliki griješnik (fasik), a on od Bekra ibn Ahmeda el-Kasrija, koji je također kod šiitskih učenjaka nepoznat prenosilac. Dakle, ovi nepoznati prenosioci hadisa prenose jedan od drugog da je Musa ibn Dža'fer (El-Kazim – sedmi šiitski imam), rekao: ”El-Kaim je imam, sin imama.”

Uredu, ali na kojeg imama se ovdje aludira? Ako se aludira na imama upute, pa njih ima na hiljade. Ako se opet aludira na vođu ili vladara, možemo reći da svaki islamski vladar sebe smatra ujedno i imamom, jer riječ ”imam” (u jezičkom smislu) označava osobu koja u svojoj ruci drži uzde vlasti. Tako da slobodno možemo kazati da ova vijest (predaja) sliči riječima čovjeka koji kaže: ”Zaista je mlijeko bijelo!”

Drugu predaju prenosi Abas ibn Amir, koji je nepoznat prenosilac, od Muse ibn Hilala ed-Dabbijja, a on od Abdullaha ibn Ata'a, koji je rekao: ”Rekao sam Ebu Dža'feru, a.s. (tj. imamu El-Bakiru): ‘Tvojih sljedbenika u Iraku ima mnogo i, tako mi Allaha, među članovima ehlu bejta nema čovjeka poput tebe, pa zašto ne povedeš ustanak i preuzmeš vlast?’ Odgovorio je: ‘O Abdullah ibn Ata’, tebi su (pokvarenjaci) napunili uši glasinama (o tome da imamo puno pristalica u Iraku i da moramo podići ustanak, te da sam ja očekivani El-Mehdi). Tako mi Allaha, ja nisam taj.’ Upitao sam: ‘A ko je onda?’ Odgovorio je: ‘Gledaj u onoga čije rođenje bude skriveno od ljudi, on je vaš predvodnik (El-Kaim).”’

Ja na ovo kažem: Ali šiije tvrde da znaju datum njegovog rođenja i predaje o tome naveli su u svojim knjigama. To onda znači, na osnovu ove predaje od imama El-Bakira, da su sve te predaje o vremenu rođenja El-Mehdija lažne.

Treću predaju koju El-Medžlisi, greškom, ponovo navodi kao drugu, prenosi Ahmed ibn Ali er-Razi, jedan od ekstremista i fanatika koji je (kod šiitskih učenjaka) gori od idolopklonika (mušrika), od nepoznatog prenosioca koji se zove Muhammed ibn Ishak el-Mukri, a on od pokvarenjaka koji se zove Ali ibn Abas, a on od drugog nepoznatog prenosioca koji se zove Bekkār ibn Ahmed, a on od trećeg nepoznatog prenosioca Hasana ibn Huseina, a on od četvrtog nepoznatog prenosioca Sufjana el-Džeririja, koji je rekao: ”Čuo sam Muhammeda ibn Abdur-Rahmana ibn Ebi Lejlu – on je slab (daif) prenosilac po mišljenju El-Mamekanija -, kada je rekao: ‘Tako mi Allaha, El-Mehdi se ne može zvati niko osim potomak Huseina, a.s.”

Ja kažem: Sin abbasijskog halife Ebu Dža'fera el-Mensura zvao se Mehdi, što pokazuje da se prenosilac ove predaje krivo zakleo. Kakav je to hadis kad se suprotstavlja stvarnosti, jer u našem vremenu postoje hiljade ljudi koji nose ime Mehdi, a nisu potomci imama Huseina.

Treću predaju prenosi nepoznata osoba, od druge nepoznate osobe, a on od treće nepoznate osobe (prema El-Mamekaniju), a on od Zejda ibn Alija da je rekao: ”Očekivani El-Mehdi je potomak Huseina ibn Alija (od loze imama Huseina).”

Ja kažem: Da, ali je Husein ibn Ali sebe smatrao imamom i govorio je: ”Nije imam od nas onaj koji sjedi mirno u svojoj kući i ko se suzdrži od džihada, već je imam onaj kome je uskraćena (oduzeta) vlast i koji se bori na Allahovom putu istinskim džihadom da bi odbranio svoje podanike i zaštitio njihovo pravo.”2 I on nije vjerovao u imamet svoga brata imama El-Bakira. Stvarno je smješno da se šejh Et-Tusi i El-Medžlisi pozivaju na predaju koja se pripisuje Huseinu ibn Aliju, kao dokaz za pretpostavljenog (imaginarnog) El-Mehdija.

Četvrtu predaju prenosi El-Esdi, koji je ekstremni fanatik u vjerovanju, od El-Bermekija, koji je također bio šiitski fanatik, čak lažov i izopćenik, a on od imama Alije, predaju za koju se sa sigurnošću može kazati da je apokrifna, da je imam Ali ibn Ebi Talib, rekao: ”Pred kraj vremena pojavit će se jedan od mojih potomaka, bijele puti, širokog stomaka, širokih bedara i krupnih ramena….”

Ovakav opis može se primijeniti na hiljade ljudi. I kakva je korist od prenošenja ove predaje, koji temelj ili ogranak vjere se potvrđuje ovakvim predajama? Nijedan, naravno!

Nakon vanjskog (fizičkog) opisa El-Mehdija, te da će on činiti to i to, u predaji dolazi: ”Kada El-Mehdi razvije svoju zastavu, obasjat će sve između istoka i zapada. Stavit će svoju ruku iznad ljudskih glava i neće ostati nijedan vjernik, a da mu srce neće postat jače od željeza. Allah će mu dati snagu četrdeset ljudi i neće ostati nijedan mrtvac (mejt) a da u njegovo srce i njegov kabur neće unijeti radost, i oni će se međusobno posjećivati u svojim kaburovima i radovat će se pojavi El-Kaima.”

Peta predaja je zanemariva (slaba i ništavna) više nego prethodne, jer je prenose nepoznati prenosioci od imama El-Bakira da je rekao: ”Znanje o Allahovoj Knjizi i Sunnetu Njegovog Poslanika, s.a.v.s., klija i raste u srcu našeg El-Mehdija kao što klija i raste najljepša biljka iz svoje sjemenke. Ko od vas bude živ kada se on pojavi neka, kada ga vidi, kaže: ‘Es-selamu alejkum porodico rahmeta i poslanstva, riznico znanja i stjecište poslanice.” Prenosi se da se El-Kaim treba pozdraviti riječima: ”Es-selamu alejke, tebi koji si Allahov dio na Zemlji!”

Postoje dvije vrste znanja: znanje putem otkrovenja (objave) i stečeno znanje. Moje pitanje glasi: Kojoj vrsti znanja pripada znanje koje klija i raste u srcu El-Mehdija kao što klija i raste biljka iz svoje sjemenke? Drugo, jesu li sljedbenici imama El-Bakira očekivali susret sa El-Mehdijem koji još nije bio rođen? Treće, koji je smisao i značenje riječi: ”bekijetullah” – ”Božiji dio (ostatak) na Zemlji.” Je li to znači da Bog ima dijelove??

Ovi su, uistinu, pripisivali imamu šta god im je na um palo, a pošto je većina tih prenosioca i falsifikatora bila nepismena, onda nije čudo da su došli sa ovakvim izmišljotinama i glupostima.

Šesta predaja je ponavljanje trinaeste predaje iz prethodnog poglavlja i ne znamo kakav je smisao tog ponavljanja, osim što je to gubljenje vremena.

Sedma predaja je kao i druga predaja iz istog ovog poglavlja za koju smo rekli da nema nikakvog smisla ni značenja. Naime, u ovoj predaji se pripisuje imamu El-Bakiru da je, nakon njegovih riječi: ”Tako mi Allaha, nisam ja vaš predvodnik (El-Mehdi)!”, rekao: ”Neće niko pokazati prstom (prijetiti) na nekoga od nas, niti podići svoje obrve (kao znak prezira prema nama), a da taj neće biti ubijen ili da neće umrijeti (prirodnom smrću).”

Pa, da li, zaista, neko može ovo smatrati hadisom?! I ne znam kako je El-Medžlisi mogao navoditi i ponavljati predaje poput ovih izmišljotina i legendi.

Osma predaja je u suprotnosti sa učenjem duodecimalnih šiija koji poziciju ”ulul-emra” (predstavnici, vođe, imami), ograničavaju na dvanaest imama i svakog od njih smatraju imamom predvodnikom (sahibul-emr), a u ovoj predaji prenosilac govori imamu Er-Ridi: ”Mi se nadamo da ćeš ti biti naš predvodnik.” Međutim, imam Er-Rida mu odrično odgovara i dodaje: ”Nema niko od nas (imama) u pogledu kojeg su se razišle knjige, na kojeg se pokaže prstom, koji bude upitan neko pitanje i kojem bude donesen imetak, a da neće biti ubijen ili će umrijeti u svojoj postelji, sve dok Allah ne pošalje za ovu stvar mladića od nas čije rođenje je skriveno.”

Ja kažem: Riječi imama Er-Ride: ”… a da neće biti ubijen ili umrijeti u svojoj postelji”, u suprotnosti su sa općepoznatim stavom duodecimalnih šiija koji temelje na predaji u kojoj su imami rekli: ”Nema nijednog od nas a da neće biti otrovan ili ubijen.” Kako je moguće da El-Medžlisi nije obratio pažnju na ovo i kako se može pozivati na ove kontradiktorne predaje?

Devetu predaju prenosi Abdullah ibn Musa, koji je nepoznat kao prenosilac i nepoznatog je vjerskog pravca, od drugog nepoznatog prenosioca koji se zove Abdul-‘Ala ibn Husajn es-S'alebi, a on od svoga oca, koji je također nepoznat prenosilac, koji je rekao: ”Sreo sam Ebu Dža'fera Muhammeda ibn Alija (El-Bakir) i pitao ga: ‘Kada će doći olakšanje?’ Odgovorio je: ‘Zaista (to će biti kada se pojavi) odbačeni, prognani, jedinstveni, jedinac, kome je nepravda učinjena, koji nosi nadimak svoga amidže. On je vlasnik te zastave i njegovo ime je kao i ime Allahovog Poslanika, s.a.v.s.”

Neka čitaoci sami kažu jesu li se (naučno) okoristili ovom predajom i da li nam ova predaja rješava problem? Ne, tako mi Allaha!

 

 

 

 

 

 

 

Fusnote:

  1. Ibn Davud el-Hulli, o njemu je rekao: ”Muhamed ibn Džumhur Ebu Abdullah el-Ammijji je prenosilac slabih (daif) predaja i neispravnog vjerovanja. Za njega su mnogi rekli da su njegove predaje neutemeljene i da je on u svojim stihovima ohalalio ono što je Allah zabranio (oharamio). (Ridžal Ibn Davud, Teheran, 1383. h.g., str. 502.)
  2. El-Kulejni, Usulul-kafi, I/357.

 

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA