Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jednog biznismena je, nakon mnogo godina, posjetio njegov stari prijatelj. Nakon što ga je ugostio, rekao mu je: ”Želim te povesti u obilazak da vidiš moju imovinu i šta sam sve postigao u svom životu.” Rekao mu je: ”U redu.”
Kad su završili obilazak, biznismen je upitao prijatelja: ”Šta kažeš na sve ono što si vidio od mog bogatstva?”
Prijatelj mu je rekao: ”Dragi moj prijatelju, ja nisam vidio ništa što je tvoje.”
Čovjek je bio šokiran odgovorom prijatelja, pa mu je rekao: ”Kako nisi ništa vidio?!”
Rekao mu je: ”Prijatelju, sve što sam vidio vlasništvo je tvojih nasljednika nakon tvoje smrti. Ono što sam vidio nije nešto čime se možeš ponositi i neće ti koristiti u tvom kaburu. Uz svo bogatstvo koje posjeduješ, nisam vidio džamiju ili školu koju si sagradio, niti česmu ili put koji si napravio, niti knjigu ili neku drugu zadužbinu (vakuf) od koje ćeš imati koristi i koja će ti biti trajna sadaka nakon tvoje smrti. Pa, koje si onda postignuće želio da vidim, ja nisam vidio nikakvo tvoje postignuće vrijedno spomena.”
Čovek je bio zaprepašten riječima svoga prijatelja i njegove riječi su ga ošinule poput munje. I čim je njegov prijatelj otišao, on je odmah krenuo sa izgradnjom džamije i u rekordnom roku je izgradio.
Savjet iskrenog prijatelja bio je razlog da ovaj biznismen ostavi trajno dobro nakon svoje smrti, a koje će ga obradovati na Ahiretu.
