Kako rekosmo, u Brčkom je ubijeno, prema služenim podacima, 496 civila Bošnjaka i Hrvata. Likvidirani su od Vojske Republike Srpske u brojnim stravičnim brčanskim logorima: Luka, u sobi broj 13. SUP-a Brčko, u hotelu Posavina, Laseru, sportskoj sali Partizana, drvenoj džamiji…
Nekolicini branitelja je suđeno i presuđeno za udareni šamar zarobljenim srpskim vojnicima. Tako su recimo suđeni Mensur Peljto, poznati bokser jer je navodno ošamario nekog zarobljenog, a onda i Galib Hadžić, policijski inspektor, koji je dobio dvije i po godine zatvora zbog jednog šamara.
Suđenje političko i selektivno
Dokazi o zločinima nisu uzimani u obzir od pravosuđa Brčko Distrikta. Iako je Tribunal u Hagu potvrdio učešće Branka Pudića, te Monike Simenunović Karan Ilić u ubistvima civila zajedno sa zločincem Goranom Jelisićem zvanim Adolf, te činjenice presude Tribunala nisu uzete u obzir od Tužilaštva. Monika je osuđena na dvije i po godine zatvora kao i oni Bošnjaci koji su jednom ošamarili zarobljene srpske vojnike. Jelisić je za nezamislive zločine u Brčkom osuđen na 40 godina zatvora i to je najveća izrečena kazna. Sudije i tužioci Tribunala se sa gorim zločinima nisu susretali ni na paralelnom Tribunalu za Ruandu. Izgleda nepojmljivo da se te činjenice ne tiču pravosuđa Brčko Distrikta. Hag jedno, brčanski tužioci i sudije drugo.
Brčansko pravosuđe je puno stravičnih primjera kršenja zakonitosti. Ono očigledno djeluje politički i selektivno u svom radu. Nacionalno se Bošnjaci progone za maltretiranja dok se Srbima prešućuju i najgori zločini.
Recimo i posljednji slučaj selektivne pravde. Draganu Živkoviću Travolti, inače policajcu, se predlažu mjere zabrane, dok se Redžepu Salaju predlaže pritvor. Osnovni sud Brčko DC-ja određuje Salaju pritvor. Ovaj ulaže žalbu, koju onda odbija Apelacioni sud. nakon svega Ustavni sud BiH odlučuje da je pritvor Salaju određen proizvoljno. U pitanju je najobičnija nacionalna diskriminacija, jer je status oba osumnjićena poptuno isti. Živković je državljanin Srbije i BiH, a Salaj Makedonije i BiH. To je mali primjer pristrasnosti.
Odavno se zna da su neki srpski kadrovi u brčanskom pravosuđu pristrasni i da je zbog takvih kadrova evidentno političko i selektivno procesuiranje, kao i kažanjavanje krivica i nevinih.
Jedna od šokantnih kadrova takvog pravosuđa je predsjednik Apelacionog suda u Brčkom Damjan Kaurinović, bivši kapetan Vojske Republike Srpske, zatim sudija koji je osuđivao logoraše iz zloglasnog logora Batković kod Bijeljine. Takav čovjek upravlja Apelacionim sudom, kome se trebaju žaliti osuđeni na višegodišnje kazne za jedan šamar ili dva.
Sudio logorašima koji su bacani u živi štit
Kao predsjednik Velikog vijeća Vojnog suda u Bijeljini Kaurinović je sudio ljudima koji su zarobljeni kao civili, osuđeni na višegodišnje robije i što je najgore, koji su kasnije, u toku robije, korišteni u „živim ljudskim štitovima“ vojske Republike Srpske. Tako je potvrdio presudu braći Salki i Muji Halilović, koji su sve vrijeme bili u stravičnom logoru Batković. Osuđeni su na 11 godina zatvora da su krivi za nekakvu vojnu pobunu. Što je najgore, ovim ni krivim ni dužnim civilima Kaurinović je odredio produženje pritvora u logoru, a onda im dao tri dana roka za žalbu. Potpuna tragedija je da ovakav čovjek sjedi na čelu Apelacionog suda Distrikta Brčko.
Kao predsjednik Velikog vijeća Vojnog suda u Bijeljini Kaurinović je sudio ljudima koji su zarobljeni kao civili, osuđeni na višegodišnje robije i što je najgore, koji su kasnije, u toku robije, korišteni u „živim ljudskim štitovima“ vojske Republike Srpske
Mujo Halilović se sjeća tih poslova između rovova i čestih živih štitova: „Braću nikad nisu odvodili na bilo kakkav posao za logoraše. Jedan je uvijek ostajao kao zalog da onaj drugi odluči da bježi… Mogao sam puno puta pobjeći, ali sam odustajao iz straha šta će biti sa bratom Salkom. Mnogi logoraši su na takvim poslovima bili ranjeni, neki su izgubili nogu ili dvije, a neki i glavu“, sjeća se Mujo.
Eto u kakvim je užasima učestvovao i sudija Damjan Kaurinović.
Da bi se konačno zaokružilo ratno putešestvije sudije Kaurinovića, treba reći i da je kao pripadnik Vojske Republike Srpske odlikovan najvišim vojnim odlikovanjima. Kaurinović je od Radovana Karadžića dobio „Orden Miloša Obilića“, koji se daje onima „koji su se istakli junačkim podvizima i oružanoj borbi“. Dakle, u pitanju su djela i direktnog ratnog angažmana. Poseban problem je što bi takav trebao da donosi presude svojim saborcima.
