Piše: šejh Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Je li čovjek kao pojedinac, kao individua, odgovoran? Svakako! Jer, on je kao jedinka dio svake muslimanske zajednice i element (faktor) u izgradnji islamskog života. Islamski koncept je izričit i jasan, a on glasi: ”Reci: ‘To je od vas samih!'” (Ali Imran, 165.) Zatim: ”Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sâm sebe ne izmijeni.” (Er-Ra'd, 11.)
Štaviše, pitanje vjerovanja u proživljenje unutar islamske doktrine sadrži u sebi spomenuto značenje, kao i pitanje stvaranja na koje aludira ajet: ”Meni ostavi onoga koga sam Ja izuzetkom učinio.” (El-Muddessir, 11.) Tj., izuzetak, sâm, onda kada pomisli da će njegov imetak, sinovi, njegova stranka i družina biti proživljeni zajedno sa njim. Međutim, ne samo da neće biti proživljeni sa njim, već će ga se toga dana i najbliža rodbina i članovi porodice odreći, kao što je došlo u ajetu: ”Na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći i od majke svoje i od oca svoga i od druge svoje i od sinova svojih – toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti.” (Abese, 34.-37.)
Možda je ideja i'tikafa u islamu (boravak u džamiji izvjesno vrijeme radi intenzivnijeg posvećivanja ibadetu, razmišljanju i samoobračunu) neka vrsta obnove individualne odgovornosti, bez sektaških, ideoloških, partijskih ili masovnih vanjskih pritisaka na individualni muslimanski um, da bi povratio svoju prirodnost i zdravlje. Svjetina (masa) može imati negativan utjecaj na čovjeka, zbog čega u Kur'anu nalazimo Božansko upozorenje i direktivu: ”Reci: ‘Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš nije lud. On vas samo prije teške patnje opominje.'” (Saba, 46.)
Prirodno i nepatvoreno islamsko mišljenje ne traga i ne povodi se za ljudskim željama, iako poštuje i cijeni njihova mišljenja. Ono se može s vama ne složiti, ali je spremno braniti vaše pravo na izražavanje svoga mišljenja.
U muslimanskom pojedincu leži većina problema savremene islamske ličnosti, i unutar postojećeg muslimanskog mentaliteta svaki događaj može stvoriti problem, zbog odsustva osjećaja individualne odgovornosti kojem je islam posvetio ogromnu pažnju.
Za savremenog muslimanskog pojedinca, vanjske sile su uzrok svih muslimanskih problema, a globalna i cionistička zavjera su skrivene ruke i prsti koji jedini imaju utjecaja u ovoj igri.
Ili su vladari, islamski učenjaci, sudbina ili povijest izvor krize – po mišljenju današnjeg muslimanskog pojedinca – koji opet vjeruje da je on u cjelokupnoj ovoj priči nevin, i ne pada mu na pamet optužiti samog sebe. Ta i kako bi kad su njegova mišljenja i stavovi uvijek ispravni, on sve zna, i kad bi ga ljudi slušali i pokoravali mu se, on bi riješio sve svjetske probleme, iako nije u stanju riješiti svoje porodične probleme, niti najobičniju matematičku jednadžbu, a osim toga, on nema ni iskustva, nedostaje mu kvalitetno obrazovanje i nije čak u stanju donijeti odluku o promjeni svojih loših osobina i navika.
Muslimanski mladić koji je nov u vjeri, koji je tek počeo prakticirati i izvršavati islamske propise, misli da su u njegovim rukama ključevi uspjeha i rješenja za sve probleme ummeta, misli da je njegova ruka, ruka Isaa, alejhi selam, koji je, Allahovom voljom, liječio slijepe i gubave, i oživljavao mrtve. Čak i kad govori o Kur'anu i Sunnetu, smatra da je on taj koji ih razumije i lahko optužuje druge za neznanje ili slijeđenje hirova i strasti, kao i za nedostatak razumijevanja Kur'ana i Sunneta.
Odgovornost pojedinca varira ovisno o njegovoj poziciji, važnosti, iskustvu i znanju, i to je povijesno-kumulativna odgovornost, a nije proizvod trenutka. Odgovornost znači nositi zaduženja, ispunjavati preuzete emanete, pošteno raditi i činiti dobro. Iako je njeno značenje individulano – njezino dobro vraća se cijeloj zajednici.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Svakog dana čovjek je dužan podijeliti sadaku na svaki zglob i svaki djelić svoga tijela: pomiriti dvojicu ljudi je sadaka, pomoći čovjeku da uzjaše svoga konja ili da na njega natovari svoj teret, također je sadaka, lijepa riječ je sadaka, svaki korak do džamije je sadaka, sklonuti s puta ono što smeta prolaznicima je sadaka.” (Buharija i Muslim)
Štaviše, ne činiti štetu ljudima – ako ne možeš ništa od nabrojanog učiniti – jeste tvoja sadaka za samog sebe, za svoju dušu.
Šta drugo znači sintagma ”pojedinačna ili individualna zaduženja” (el-furudul-e'ajan) – kako ih nazivaju islamski pravnici – ako ne individualnu ili pojedinačnu odgovornost, a sve to radi izgradnje i unapređivanja islamske ličnosti do nivoa koji će tu ličnost učiniti kvalificiranom i sposobnom za ostvarenje općeg društvenog uspjeha.
No, i pored toga, veliki dio muslimanske populacije zauzet je općim interesom na račun pojedinačnog interesa, globalnim problemima na štetu ličnih ili pojedinačnih problema, međunarodnim problemima i interesima na račun nacionalnih (državnih) problema i interesa, pitanjima i problemima cijelog svijeta na račun problema vlastite, pojedinačne duše koja je ispunjena nagomilanim bolestima, od nepravde i zuluma prema samom sebi i prema drugim ljudima, podcjenjivanja i odbacivanja istine, jedenja imetka siročadi, neznanja, nemorala, nemara, slabe vjere, pa do upropaštavajućih bolesti jezika.
Je li onda, nakon svega toga, dozvoljeno muslimanu da priča o problemima ummeta, a sâm je postao dio tih problema?
Ako želiš siguran život bez padova i gubitaka,
I da ti vjera bude potpuna, a čast sačuvana,
Neka ti jezik ne spominje tuđih mahana i nedostataka,
Ta i sâm si pun mahana, a svi ljudi jezike imaju.
Ako ti oči kod drugih neku mahanu ugledaju,
Obrati im se i reci: i drugi ljudi oči imaju.
Rješavanje svjetskih problema započinje od pojedinca, a put od hiljade milja u reformi i popravljanju stanja ummeta, započinje jednim korakom u reformi i popravljanju stanja vlastite duše.
Danas su muslimana kao jedinku zaokupirali krupni događaji, krize i tamni oblaci iskušenja koji su se nadvili nad islamski ummet, i odvratili mu pažnju od bolesti duša, problema mišljenja i metoda razvoja i napretka muslimanskog pojedinca koji je – u određenom smislu – dio rješenja opće krize. Ne smije se zanemariti uloga i utjecaj pojedinaca koji su skriveni iza općih naziva, udruženja, ustanova i država, čak i ako ih povijest, ljudi ili mediji nisu spomenuli.
Islamska osvajanja, naprimjer, nisu ovjekovječila i besmrtnim učinila samo imena njihovih vođa i vojskovođa po kojima su postala prepoznatljiva, već i imena pojedinaca, boraca koji su učestvovali u svim borbama i bili strpljivi, a mnogi od njih su i poginuli, kao i imena strpljivih žena muslimanki koje su dale ogroman doprinos i bile istinska podrška tom veličanstvenom poduhvatu.
Uspjesi islamske civilizacije i arhitekture, naprimjer, nisu ograničeni samo na imena halifa i emira, već ogromna zasluga za to pripada onima koji su izvršavali naredbe halifa i emira, vrsnim majstorima, neimarima, genijalnim umovima koji su pravili planove za grandiozna djela islamske civilizacije i arhitekture, kao i trgovcima i imućnim ljudima koji su ulagali svoj imetak u takve projekte, makar se njihova imena nigdje ne spominjala.
Na koncu, značenje individualne odgovornosti sadržano je u kur'anskoj istini i islamskoj misli, koja također ima važno civilizacijsko značenje za dobru i zrelu izgradnju, jer, građevine su sagrađene od različitih, pojedinačnih cigli i blokova. Na tu veličanstvenu izgradnju aludira i hadis u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Vjernici su jedni drugima poput čvrste građevine čiji dijelovi povezuju i učvršćuju jedni druge.” (Muttefekun alejhi)
