Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Onome ko pažljivo promatra našu stvarnost postaje jasno da je svijet postao izrazito ”bučno” mjesto. Uzastopne krize, ratovi, digitalna buka i ekonomski pritisci učinili su da čovjek živi u stanju stalne psihičke napetosti. Ako čovjek unutar zidova svoga doma, u svojoj porodici, ne pronađe oazu u kojoj će se odmoriti od ovog nezapamćenog meteža, neminovno će se suočiti s psihičkim slomom.
Jedna od velikih blagodati koju je Uzvišeni Allah podario ljudima jeste upravo blagodat domova, kao što se navodi u ajetu: ”Allah vam daje da u kućama svojim stanujete i daje vam od koža stoke šatore koje lahko nosite kad na put idete i kad konačite, a od vune njihove i dlake njihove i kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari, sve dok se ne istroše.” (En-Nahl, 80.)
Samo onaj ko je bio lišen topline doma – u tami zatvora ili u tuđini – istinski razumije njegovu vrijednost. U njemu musliman pronalazi svoj odmor, duševni mir i rahatluk usred najvećih životnih poteškoća. Tu se rađa ljubav, njeguje samilost, uči strpljenje i obnavlja veza s Uzvišenim Allahom kroz namaz, Kur’an i zikr.
Zato put spasa i uspjeha na ovom i budućem svijetu započinje popravljanjem stanja u našim domovima (porodicama) i njihovim odgajanjem na iskrenom vjerovanju u Allaha, dželle šanuhu, i slijeđenju sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jer gubitak će biti ogroman i strašan na Dan kada čovjek izgubi svoju porodicu i zapusti one o kojima je dužan brinuti, shodno ajetu: ”Reci: ‘Stradat će, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!”’ (Ez-Zumer, 15.)
Dom je emanet koji supružnici zajedno nose. Zato je nužno da njegove temelje podignu na bogobojaznosti, jer sretan je onaj dom koji je za svoj put uzeo islam – riječju i djelom, vanjštinom i nutrinom.
Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi htio leći u postelju, učio dovu: ”Hvala Allahu Koji nas je nahranio i napojio, zaštitio i utočište nam dao. Koliko je onih koji nemaju ni zaštitnika ni utočišta!” (Hadis bilježi imam Muslim)
Ovim riječima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsjeća nas da su naši domovi mjesta povratka i smiraja, zaklon od vreline i studeni. To su domovi u kojima nalazimo radost očiju i srca u našim supružnicima i našoj djeci.
U ovom hadisu krije se suptilna, ali snažna poruka: kada čovjeku bude darovana neka blagodat, jedno od najljepših djela jeste da se prisjeti onih kojima je ta blagodat uskraćena. Tako se u srcu rađa istinska zahvalnost Onome Koji daruje sve blagodati, a čovjek se čuva da Allahove darove ne uzima zdravo za gotovo.
Zato zastani i pogledaj oko sebe. Vidjet ćeš ljude koji nemaju krova nad glavom niti doma koji bi ih primio. Kakvo je njihovo stanje? A kakvo je tvoje, dok boraviš u domu ispunjenom udobnošću i sigurnošću? Kolika je to samo blagodat i kolika odgovornost da se na njoj zahvaljuje.
Emotivna stabilnost u porodici nije nikakav luksuz; ona je temeljna potreba bez koje dom gubi svoju svrhu. Prva i najvažnija zadaća muslimanskog doma danas jeste da bude sigurna luka: prostor u kojem i roditelji i djeca ostavljaju teret svakodnevice na pragu, a unutra pronalaze bezuslovno prihvatanje i smiraj koji ne mogu uzdrmati oluje vanjskog svijeta.
Jedna od najopasnijih stvari koje ugrožavaju emotivnu stabilnost djece jeste vezivanje naše ljubavi prema njima za njihove rezultate i uspjehe. Prava sigurna luka je ona u kojoj dijete osjeća da njegova vrijednost proizlazi iz njega samog i iz njegove pripadnosti porodici, a ne iz ocjene koju je dobio u školi ili na fakultetu. Kada je dijete sigurno da će ga dom dočekati s ljubavlju čak i u trenucima neuspjeha, u njemu se razvija unutarnja ravnoteža koja ga čini otpornijim i hrabrijim pred životnim izazovima.
U domu dijete ne uči prvenstveno iz riječi roditelja nego iz atmosfere koja vlada. Ono ne sluša samo ono što se govori već čita ton glasa, osjeća napetost, razumije šutnju i prepoznaje poruke u pogledima prije nego što uopće shvati značenje izgovorenih riječi.
Kada dijete gleda roditelje smirene, povezane međusobnim poštovanjem i ljubavlju – čak i onda kada se ne slažu – u njemu se oblikuje jednostavan, ali presudan osjećaj: svijet je sigurno mjesto, a razilaženje u mišljenju ne znači rušenje doma. Ali kada pred sobom vidi stalne sukobe, povišene tonove, narušeno poštovanje ili dugu, hladnu šutnju bez objašnjenja, dijete biva izloženo snažnom psihičkom pritisku čije su posljedice duboke i dugotrajne.
Život nas uči da je dječija stabilnost najčešće odraz stabilnosti roditelja. Zato je rad na vlastitoj duši i obnavljanje veze s Allahom temelj svakog odgoja. Onaj ko svoj mir crpi iz istinskog ubjeđenja i pouzdanja u Allaha, taj mir i spokoj prirodno se prelijevaju na njegov dom i na sve koji u njemu borave.
Spokojan dom nije dom bez problema, već dom koji ima zdrav i učinkovit sistem komunikacije. Zato je ohrabrivanje djece da izraze svoje strahove i brige zbog vanjskog svijeta – bez ismijavanja i omalovažavanja – ono što dom pretvara u psihološki zagrljaj koji štiti njihov um od rastrojenosti.
Brige ovoga svijeta neće nestati niti će se njegove krize uskoro smiriti. Ali mi, Allahovom dozvolom, možemo graditi snažne porodične lađe koje će valovi ljuljati, ali ih neće potopiti. Učinimo zato svoje domove mjestima gdje se slomljeno popravlja, gdje se ranjena srca liječe i gdje duša ponovo pronalazi nadahnuće, kako bi djeca u svijet izlazila s čvrstim unutrašnjim kompasom koji će ih voditi.
Domovi se ne podižu snagom i nadmetanjem, nego blagim dušama koje znaju da je praštanje vrhunac plemenitosti, a toplina i prisnost najčvršća tvrđava porodice. Bračna sreća ne rađa se iz pobjede ega, već iz umijeća da se svakodnevno gradi ljubav i bliskost, naročito u vremenu u kojem su inat, sebičnost i narcisoidnost postali gotovo uobičajen jezik. Kuća koja ne daruje smirenost ostaje tek prostor za stanovanje; dom koji smiruje postaje istinska domovina srca.
Milostivi Allahu, popravi stanje u našim domovima, spusti na naše porodice Svoju uputu i svjetlo i sačuvaj ih od iskušenja i zala: ”Gospodaru naš, podari nam u supružnicima našim i djeci našoj radost očiju i učini da se čestiti na nas ugledaju!”
