Piše: dr. Muhamed Abde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Mnogo je kur'anskih ajeta koji, kroz predstavljanje određenih događaja ili kroz zakonitosti koje je Allah uspostavio u kosmosu, pozivaju na upotrebu razuma i dubokog promišljanja o ovom ili onom pitanju, pogotovo kod pitanja koja su izvor određenih sumnji ili pak u pitanjima koja se nameću kao dileme u raspravama.
Um ili razum (el-akl) u Kur'anu podrazumijeva intelektualni postupak koji pomaže u kontroliranju, preciznosti (tačnosti) i definiranju stvari. To je racionalni proces raspoznavanja i razlikovanja između istine (upute) i zablude. Dakle, riječ je o intelektualnom ili racionalnom postupku koji čovjeka (kao razumno biće) sprječava da uradi djelo koje je u suprotnosti sa zakonom (pravdom), a ne o krutoj materiji koja se zove um (el-akl), kako su neki filozofi u prošlosti smatrali. Zbog toga se u Kur'anu skoro konstantno spominje i ponavlja glagol ”razmišljati” u različitim oblicima i kontekstima.
Tako Allah, dž.š., u Kur'anu spominje stav politeista koji su negirali da čovjek može biti nosilac Božanske poslanice. U ajetu dolazi: ”A ljude je, kada im je dolazila objava, odvraćalo od vjerovanja samo to što su govorili: ‘Zar je Allah kao poslanika čovjeka poslao?'” (El-Isra’, 94.) Zatim je uslijedio kur'anski odgovor: “Kada bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali.” (El-Isra’, 95.)
Kao da im je rečeno: “Zašto ne razmišljate? Kako da vam budu poslati meleki kao što tražite ili kao što se inatite, a smatrate neprihvatljivim da čovjek može biti Božiji poslanik? Kako ćete se sporazumijevati sa melekima ako vam njih pošaljemo kao poslanike? Čak i ako bismo vam poslali meleka kao poslanika, učinili bi da on bude u ljudskom obliku, pa bi se opet vratile vaše sumnje, na šta aludira ajet: ”A da ga melekom učinimo, opet bismo ga kao čovjeka stvorili i opet bismo im učinili nejasnim ono što im nije jasno.” (El-En'am, 9.) Tj., opet biste govorili da je čovjek a ne melek. Ovo je vrhunac tvrdoglavosti i nedostatka razuma kod takvih ljudi.
Zatim, raspravljajući sa nevjernicima u vezi njihove tvrdnje da Muhammeda, s.a.v.s., podučavaju Kur'anu neki ljudi od ehlul-kitabija, odnosno nearapi, Kur'an veli: ”Mi dobro znamo da oni govore: ‘Poučava ga jedan čovjek!’ Jezik onoga zbog koga oni krivo govore je jezik tuđina, a ovaj Kur’an je na jasnom arapskom jeziku.” (En-Nahl, 103.) Zatim: ”I, eto, tako, Mi na razne načine izlažemo dokaze da bi oni rekli: ‘Ti si učio!’, i da bismo to objasnili ljudima koji hoće da znaju.” (El-En'am, 105.); ”I govore: ‘To su izmišljotine naroda drevnih; on traži da mu se prepisuju i ujutro i navečer da mu ih čitaju.'” (El-Furkan, 5.)
Dakle, oni kažu: ”Tebe, Muhammede, podučava neko drugi, ti si od njega naučio i zapamtio neke vijesti o prijašnjim narodima i vjerama i ti učiš od dvojice stranaca (Bizantinaca) koji žive u Mekki.”
Kur'anski odgovor na njihove nebuloze, glasio je: ”Kako možete tako rezonovati, imate li pamet? Zar je moguće da stranac (nearap), koji radi kao obični kovač, posjeduje nadnaravnu rječitost i sve znanosti koje se spominju u kur'anskom tekstu koji je objavljen na čistom arapskom jeziku? I na koncu konca, kako je to moguće kad se zna da je Muhammed, s.a.v.s.,bio nepismen, nije znao pisati ni čitati, pa iz kojih listova i knjiga je onda mogao naučiti Kur'an?”
Zatim, Arapi su u predislamskom dobu (džahilijjet) govorili za svoja lažna božanstva (Lat, Uzza i Menat) da su Božije kćeri, kao što su i za meleke govorili da su Božije kćeri. U Kur'anu dolazi: ”Šta kažete o Latu i Uzzau i Menatu, trećoj, najmanje cijenjenoj? – Zar su za vas sinovi, a za Njega kćeri?! To bi tada bila podjela nepravedna.” (En-Nedžm, 19.-22.) Zatim: ”Zar je vaš Gospodar vas sinovima obdario, a Sebi, kao kćeri, meleke uzeo. Vi, zaista, izgovarate krupne riječi.” (El-Isra’, 40.)
Dakle, Allah, dž.š., im kaže: Ako, u skladu sa svojim razmišljanjem i stavom o ženama, prezirete žene, kao što dolazi u ajetu: ”A kad nekog od njih obraduju viješću da mu se rodila ona koju pripisuje Milostivom, lice mu se pomrači i postaje potišten.” (Ez-Zuhruf, 17.), ako stavljate ženu u lošiji položaj u odnosu na muškarca, zašto onda ono što je kod vas dobro i pohvalno pripisujete sebi, a ono što mrzite i prezirete pripisujete Allahu? Zar takva raspodjela nije suluda i nepravedna?!
A kad su Jevreji rekli: “Nijednom čovjeku Allah nije ništa objavio!” (El-En'am, 91.), to je onda značilo da Allah nije objavio ni Tevrat, a oni vjeruju u Tevrat kao Božiju objavu, što jasno ukazuje na njihovu proturječnost, pa je stoga uslijedio logičan kur'anski odgovor: ”Reci: ‘A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete – a mnogo i krijete – i poučavate se onome što ni vi ni preci vaši niste znali?’ Reci: ‘Allah!’ Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju.” (El-En'am, 91.)
Kur'an, također, spominje i ono što kršćani govore o Isau, a.s. U Kur'anu dolazi: ”Oni govore: ‘Allah je Sebi uzeo dijete!’ – Hvaljen neka je On! On ni o kome ovisan nije! Sve što je na nebesima i na Zemlji Njegovo je! Vi za to nikakav dokaz nemate. Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?!” (Junus, 68.); ”Oni govore: ‘Milostivi je uzeo dijete!’ – Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete.” (Merjem, 88.-91.); ”Da je Allah htio da dijete ima, izabrao bi, između onih koje je stvorio, onoga koga bi On htio. Hvaljen neka je On; On je Allah, Jedini i Svemoćni!” (Ez-Zumer, 4.)
Kad kršćani kažu: ”Bog je Sebi uzeo dijete!”, onda to znači da prije toga nije imao dijete, pa je onda pribjegao uzimanju Sebi djeteta. Zar Bog ima potrebu za djetetom, a On je neovisan od svih svjetova, i Njegovo je sve što je na nebesima i Zemlji?! Čak i ako je želio uzeti dijete onda bi uzeo onoga koga On želi od Svojih stvorenja i time bi se postigao cilj, zašto baš da uzme Isaa, a.s., kada Allah nema nikakve potrebe za tim? Zatim, dijete se ne uzima, već se rađa. Ovo je upozorenje njima i ismijavanje njihovog stava, jer sami sebi proturječe.
Govoreći o mekanskim idolopoklonicima, Svemogući Allah, objavio je: ”Oni govore: ‘Ako s tobom budemo Pravi put slijedili, bit ćemo brzo iz rodnog kraja protjerani.’ Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u svetom i sigurnom mjestu gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi svakovrsni; međutim, većina njih ne zna.” (El-Kasas, 57.)
Idolopoklonici Mekke su govorili: ”Muhammede, ako bismo tebe slijedili, postali bismo lahak plijen drugim ljudima zbog tvog poziva u novu vjeru.” Na to im Allah odgovara: ”A ko vam je omogućio da upravljate Mekkom i Kabom i podario vam sigurnost te učinio da vas drugi ljudi poštuju zbog Mekke, odnosno Kabe u njoj, tako da vaše trgovačke karavane svakodnevno slobodno i sigurno putuju, pa ste postali bogati i poštovani zbog Časnog hrama i svetog grada u kojem živite? Zašto ne razmišljate svojim umovima?”
Zatim, Kurejšije su optužili Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da tvrdi da je Allahov poslanik samo kako bi stekao bogatstvo, vlast i slavu. A onda im je Allah, dž.š., odgovorio objavom: ”Reci: ‘Da Allah nije htio, ja vam ga ne bih kazivao niti bi vas On s njim upoznao. Ta ja sam prije poslanstva dugo među vama boravio – zar ne shvaćate?'” (Junus, 16.) Tj., reci im, Muhammede, da sam želio bogatstvo i vlast, pa tražio bih to u svojoj ranoj mladosti. Ja sam među vama stalno živio i vi me dobro poznajete, zašto bih čekao da navršim četrdeset godina pa da tražim bogatstvo i vlast, zar nemate pameti da razlučite istinu od laži?
Kur'an zahtijeva da ljudi koriste svoje umove i navodi im primjere, pa tako ako postoji nešto što izaziva njihovo divljenje, što smatraju krupnim i veličanstvenim, treba da znaju da postoje i veće stvari od toga, tj. Allah želi da ljudi nauče upoređivanje i promatranje. Allah u Kur'anu kaže: ”Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo.” (El-Kijame, 3.-4.) Tj., ako nevjernici poriču proživljenje i ustajanje iz kaburova, pa Allah je Onaj Koji je stvorio jagodice ljudskih prsta, odnosno papilarne linije na jagodicama, koje su različite kod svih ljudi i predstavljaju savršenstvo Allahovog stvaranja, što je potvrdila i savremena nauka.
Stoga, koristite razum i razmišljajte o Allahovom stvaranju, jer će vas razmišljanje dovesti do spoznaje i vjerovanja u Allaha, a ako i ne povjerujete, pa samo ćete sebi štetu učiniti, kao što je rekao Musa, a.s.: “Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji – pa, Allah, doista, ni o kome nije ovisan i On je jedini hvale dostojan.” (Ibrahim, 8.) Tj., razmislite o sebi, kakvu štetu ćete učiniti Allahu ako ne budete vjerovali? Nikakvu! Nego ćete sami sebi štetu načiniti, jer vjera u Allaha će vam biti od koristi i na ovome i na budućem svijetu.
