Abasidski hilafet bio je dio vladavine arapske dinastije Abasidi sa sjedištem u Bagdadu. Hilifet je postojao sve od 750. do 1517. U tom periodu od gotovo 800 godina izmijenilo se ukupno 54 halifa na vlasti, no vjerojatno najpoznatiji i najslavniji svakako je bio Harun er-Rašid, a njegovu vladavinu obilježiti će znanstveni, kulturni i vjerski procvat.
Ono što je za priču o Raqqi izuzetno zanimljivo je činjenica da je halifa Rašid odabrao upravo Raqqu kao privremenu prijestolnicu, godine 796. Glavna administartivna tijela i dalje će biti u Bagdadu, ali 13 godina Raqqa će biti službeni glavni grad velikog Abasidskog hilifeta koji se protezao od Sjeverne Afrike do Centralne Azije.
Trinaest godina kasnije glavni grad ponovno postaje Bagdad, a Raqqa će ostati i dalje glavni grad za cijeli zapadni dio carstva, a to uključuje i cijeli Egipat.
Raqq se jedno vrijeme nazivala po halifi, Ar-Rashid. Halifa Ar-Rashid je na prostoru grada izgradio nekoliko palača, a poznati arapski astronom al-Battani izgradio je ovdje svoje opservatorije za proučavanje svemira.
Oko 300 godina – od 10. do 13. stoljeća – Raqqa, odnosno tada češće zvana Ar-Rashid, bio je grad u kojem se događa znanstveni i kulturni procvat, među najvećim na svijetu u to doba.
Period uspona i procvata za grad doći će kraju u 13. stoljeću. Naime, tada će se desiti prodor Mongola koji će uništiti većinu Raqqe.
Iako grad nije potpuno uništen, više se zapravo nikada neće uspjeti oporaviti. Povijesni dokumenti govore kako su Mongoli 1288. ubili zadnjeg stanovnika Raqqe.
Proći će nekoliko tihih stoljeća po Raqqu nakon prodora Mongola, no grad se ponovno spominje u 16. stoljeću, sada već pod vlašću Osmanskog carstva, koje grad Raqqu u svojim dokumentima navodi kao carinsku postaju u Eufratu.
Slavni osmanski putopisac i autor, Evliya Çelebi, posjetio je Raqqu u 17. stoljeću no istaknuo je kako je tamo našao samo arapske i turkmenske šatore u blizini ruševina što znači da se grad još i onda nije obnovio.
U 19. stoljeću Osmanlije počinju ovdje graditi vojne baze, a i provode politiku naseljavanja arapskih Beduina i Čečena s Kavkaza.
