SAFF

Reis Kavazović: Treba ukazati na opasnost promicanja šiizma i štetnost negiranja hanefijskog učenja

Facebook
Twitter
WhatsApp

U Sarajevu je jučer počela međunarodna konferencija „Ehli sunne ve-l-džemaa“ – Tradicija muslimana Balkana. Konferencija se održava u organizaciji Rijaseta i Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu.
Na otvaranju konferencije govor je održao reisu-l-ulema IZ u BiH Husein Kavazović.
Obraćanje Reisu-l-uleme

Poštovani alimi, draga braćo i sestre, dragi prijatelji, es-selamu alejkum.

U ime Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini svima vama, sudionicimaove važne konferencije, izražavam toplu dobrodošlicu i zahvaljujem se na učešću.

Dozvolite mi da izrazim svoje, a vjerujem i vaše, zadovoljstvo što danas mogu posebno poselamiti generalnog sekretara Rabite Abdullah bin Abd al-Muhsina Turkija, osvjedočenog borca za islam i prava muslimana u svijetu, i velikog prijatelja Bosne i Hercegovine i muslimana Balkana. Svojim prisustvom na ovom naučnom skupu on pokazuje da se zanima za naše stanje i probleme s kojima živimo u ovome dijelu Evrope. A nemali je broj tih naših problema i teških pitanja i iskušenja s kojima se susrećemo svakodnevno.

Krajem XIX i početkom XX stoljeća ovi krajevi su ostali izvan hilafeta, tadašnje oslabljene Osmanlijske carevine. Tada smo odsječeni od islamskog svijeta, s kojim smo stoljećima bili povezani u jedinstvenoj političkoj i državnoj cjelini. Pripojenismo tuđinskim državnim politikama i nepoznatim ideologijama. Od tada smo suočeni sa stalnim pritiskom na nas, s negiranjem naše samobitnosti i optužbama zbog islamskog identiteta i porijekla. Zbog naše odlučnosti da sačuvamo i odbranimo pravo na svoja vjerska ubjeđenja i praksu, konstantno smo izloženi progonima i zločinima, a na kraju XX stoljeća i genocidu. Učeni ljudi, premakojima je narod iskazivao povjerenje, ustajali su u odbranu, i u duhovnom i u fizičkom smislu, tražeći uporišta u intelektualnom radu i pregnućima svojih prethodnika, koji su ih duhovno povezivali s Poslanikom, a.s., i prvim generacijama muslimana.

Danas nas je u Sarajevu okupila potreba da razgovaramo o važnoj temi: ehlisunitskoj tradiciji za koju su muslimani Balkana stoljećima kontinuirano vezani, a čijem su razvoju i naši alimi dali svoj doprinos. I danas, kao i prije, naš prostor je interesantan za protagoniste različitih teoloških stremljenja,kako među samim muslimanima, tako i među drugim religijskim zajednicama. Pojedinačna i grupna mišljenja nastoje se predstaviti kao gotove istine, koje izopćuju svaka druga mišljenja, idući tako daleko da se one koji ih ne prihvataju proglašava nevjernicima (nemuslimanima).

Uz to, postoje pokušaji da se muslimani Bosne i Hercegovine, a slično je i na širem prostoru Balkana, odvoje od ehli-sunetskog nasljeđa hanefijske škole, koju je utemeljio Abu Hanife, a koju su kasnije razvijali njegovi sljedbenici u akaidu: Abu Yusuf, Muhammad Shaybani, Tahawi, Maturidi, Nesefi, Hasan Kafi Pruščak i dr.

Na sceni imamo tendencije prevođenja ovdašnjih muslimana iz prakse hanefijskog u hanbelijski i dža'ferijski mezheb, ali i u one sljedbe koje se ne mogu nazvati islamskim, kao što su ahmedije ili kadijanije. Ako tome dodamo i rad brojnih misionarskih udruženja koja nastupaju s kršćanskih osnova, kao što su Jehovini svjedoci i drugi, jasnija nam je objektivna potreba da se daleko veća pažnja pokloni ehli-sunetskom učenju i njegovoj tradiciji na ovim prostorima.

Kao jednome od prvih utemeljitelja akaidske nauke, u čemu se slažu svi naši alimi, Abu Hanifi se pripisuje nekoliko rasprava, kao što su Al-‘Alim wa al-Muta'alim, Al-Wasiyyah te Al-Fikh al-Akbar. Sva ova djela bila su poznata našoj ulemi, kao i djela njegovih nasljednika Tahawiya i Maturidiya. Posebno je važno istaknuti imama Tahawiya i njegovo djelo Bayan al-Sunnah wa al-Jama'ah, nama svima poznato pod imenom Al-Aqidah al-Tahawiyyah, u čijem uvodu stoji autorova namjera da izloži vjerovanje Ehli Sunnata wa al-Jama'ata, onako kako su ga vidjeli naši imami Abu Hanife, Abu Yusuf i Muhammad Shaybani.

Kur'an, kao Božija riječ, bio je prvo i osnovno izvorište cjelokupnog mišljenja koje su nam ostavili naši imami. Kur'an je polazište za razvoj akaidskog mišljenja, koje je nastalo tokom vremena. U njemu su akaidske teme: Bog, nevidljivi svijet (alem al-ghayb), vidljivi svijet (alem al-shahadah), čovjek (insan), ljudska sudbina (kader), zagrobni svijet (alem al-barzakh), Sudnji dan (yawm al-qiyamah) i ahiret (nastavak života na drugom svijetu). Ova temeljna akaidska pitanja, sadržana u Objavi, nesumnjivo su odredila mišljenje imama koji su se opredijelili da ih naučno istražuju i definiraju.

Vjerujemo da je Allah: Živ, Vječan, Svemoćan, Jedini, Stvoritelj nebesa i zemlje, Milosrdni, Sveznajući… Premda je nedostižan osjetilima, On se obraća ljudima putem Poslanika, a.s. On je Bog pravde, koji će od nas tražiti da položimo račun za naše postupke.

Vjerujemo da je čovjeka izravno stvorio Bog, i obje njegove sastavnice: i dušu i tijelo. Svaka je duša odgovorna za svoje postupke: grijeh Adema, a.s., i hazreti Have neprenosiv je na njihove potomke. Čovjek je smješten u središte svijeta, sa zahtjevom da veliča svog Gospodara. Musliman se pokorava Božijoj volji i živi skladno u zajednici s drugim ljudima. Čovjek je na ovom svijetu tek prolaznik, dok ga vječni život očekuje na Ahiretu. Život i smrt su u Božijim rukama i dolaze neizostavno u suđenom času. Naše tijelo propada na dunjaluku, ali će biti vraćeno u svoj oblik na Sudnjem danu. Vjerujemo da Allah u svakom trenutku upravlja ovim svijetom i da je u stalnom stvaranju novih oblika života. Samo je On vječan, nema početak ni kraj i niko Mu ravan nije.

Ovo su samo neka od pitanja koja su naši imami promišljali i davali odgovore koje su nastojali usklađivati s Objavom. Tokom vremena, pojavljivale su se nove teme i novi odgovori. Kako je čovjek radoznao, neprestano je zapitan o smislu postojanja svog bića i svijeta koji ga okružuje, alimi, poput Ašarija, Maturidija, Džuvejnija, Gazalija, Ibn Taymiya, Muhammada Abduhua i drugih, onoliko koliko im je Bog dao upute i intelekta, nastojali su nuditi odgovore na izazove pred kojima su se našli. Cilj svakog od njih bio je odbraniti učenje Ahli Suneta, koje je zasnovano na temeljima Kur'ana i hadisa. Ako su neki od njihovih odgovora bili i pogrešni, oni su samo ljudi, kojima dugujemo zahvalnost za napor koji su uložili.

Izučavanje akaida u odgojno-obrazovnim ustanovama na našim prostorima datira još od početka njihova rada. Nastajala su vrijedna djela, a neka od njih su bila cijenjena diljem islamskog svijeta.

Među prvacima ove nauke kod nas su svakako: Hasan Kafi Pruščak, Mehmed Handžić, Abdurahman Čokić, Husein Đozo, Ahmed Smajlović i mnogi drugi.

I danas u Bosni i Hercegovini postoje vrsni alimi i autori. Oni, kao i njihovi kolege u drugim muslimanskim sredinama na Balkanu, iza sebe imaju veoma vrijedne istraživačke radove i djela iz oblasti akaida.

Kao pripadnici Ahli Sunneta, sljedbenici hanefijsko-maturidijske doktrine, koja je na ovo područje dospjela s dolaskom Osmanlija, muslimani Balkana uglavnom su ostali privreženi ovom učenju, koje se njegovalo stoljećima. Medrese su bile centri u kojima se svo vrijeme predavao i izučavao akaid, kao zasebna disciplina, a već dugo tu ulogu, uz njih, na višoj razini imaju i naši fakulteti. Zbog zauzetosti drugim problemimama, u posljednje vrijeme nismo posvetili dovoljno pažnje temeljnim pitanjima naše vjere na način kako to ova pitanja od svih nas zaslužuju. Svakako, pred nama su i nova pitanja, koja se u domenu akaida, fikha, islamske etike (ahlaka), kao što su: pitanje ljudskog začeća, vještačke oplodnje, uzgoja ljudskih organa, ispoljavanja nasilja prema ljudima s drugačijim uvjerenjima i sl.

Svjesni smo značaja i drugih učenja koja su se razvila u okvirima prostranog svijeta islama. Ovom konferencijom treba da se iskaže poštovanje prema ukupnoj muslimanskoj tradiciji, ali i da se znanstvenim diskursom ukaže na opasnost i štetnost promicanja šiitskog učenja na ovim prostorima, kao i razmjere posljedica negiranja hanefijskog učenja i prakse (u akaidu i fikhu) koja je od početka našla svoje mjesto kod naših muslimana. Slabljenje naše veze s ehlisunetskom tadicijom i hanefijskom doktrinom i praksom otvara vrata onim tendencijama koje nemaju legimitet da predstavljaju muslimane u ovim krajevima i koje mogu unijeti razdor u našu zajednicu i tako je ostaviti nespremnom za teške izazove pred kojima se nalazi. Već dugo je primjetno da veliki broj svršenika nauka iz različitih muslimanskih zemalja, neodgovornoinekritički odbacuje učenja i praksu hanefijskog mezheba, a propagira prakse koje su daleke i nerazumljive našim ljudima.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini odlučna je da u svojim odgojno-obrazovnim ustanovama izučava i razvija ehli-sunetsko učenje koje se među našim muslimanima primjenjuje više od pet stoljeća. Pri tome, vrata našeg obrazovnog sistema otvorena su i za sva druga mišljenja, koja ćemo proučavati na teorijskoj ravni, onako kako smo to i ranije činili.

Posebnu odgovornost ćemo pokazivati naspram tumačenja islama u našim džamijama i njegove primjene u džematima, kako bismo sačuvali kompaktnost i snagu naše zajednice. To je naša prvorazredna dužnost.

Vjerujem da će ova naučna konferencija, koju je inicirao prof. Džemaludin Latić i drugi naši alimi još prije nekoliko godina, a koju je podržao njegova eminencija generalni sekretar Rabite Abdullah bin Abdul Muhsin Turki, biti prilika da, bez politizacije i suvišnog problematiziranja, čemu smo često skloni, plodotvorno razgovaramo o važnimpitanjima s kojima se susrećemo. Uzdam se u Božiju pomoć da ćemo u našem nijetu uspjeti bar naznačiti neka od važnih pitanja i upoznati se sa stanjem sunijskog učenja na ovim prostorima u zadnjih nekoliko decenija. Zahvaljujem se i Diyanetu Republike Turske, koji je također podržao realizaciju ovog skupa. Vjerujem da je prisustvo generalnog sekretara Rabite veliki podsticaj i ohrabrenje ulemi s Balkana da hrabrije istupi u svojim istraživanjima u područjima akaidske i drugih islamskih nauka, onako kako su to činili i naši preci, prenoseći nam učenje Ahli Sunneta.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini će u buduće više činiti na planu podrške organiziranju ovakvih i sličnih naučnih skupova na kojima će naši istraživači i alimi moći prezentirati svoja istraživanja i poglede na savremene teološke i opće znanstvene teme, oslanjajući se na tradiciju Ehli suneta.

Svima vama, izlagačima i slušaocima, našim dragim gostima i prijateljima, želim uspješan rad i ugodan boravak. Potrudili smo se, koliko smo mogli, da se ova konferencija pripremi kako bi protekla u akademskoj atmosferi i lijepoj prilici da se družimo.

Zahvaljujem vam se na pažnji i želim vam uspješan rad.

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA