Rezultati izbora u Velikoj Kladuši mogu se ocjenjivati na tri načina: licemjerno, laički i realno.
Licemjernu ocjenu rezultata općinskih izbora u Velikoj Kladuši daje onaj milion Bošnjaka koji je glasao za njega, za predsjednika RBiH 1990.godine, a danas se podrugljivo “odriče” šačice Kladušana koji su činili onih četrdesetak hiljada preko tog miliona. Mnogobrojne mase u tom milionu birača iz Tuzle, Sarajeva, Mostara i danas podržavaju njegovu politiku i ne mogu se čudu načuditi zašto Kladušani protjeruju i odriču se “jedinog čovjeka koji ih može izvući iz krize.”
Laička ocjena je ona koja misli da je kladuški narod žedan krvi sopstvenog naroda, da se žele odvojiti u zasebnu državu, da podržavaju zločin, da žele ubijati i slično.
Realna je ocjena drugačija od prethodnih. Problemu treba prići dublje i potražiti uzroke ovih posljedica. Bivši jugoslovenski režim je u ovu muslimansku sredinu instalirao isto ono što je bilo instalirano u Srebrenici. Obrazovali su nas Radivoje, Gligorije, Goran, Milan, Božana i drugi. Nije, stoga, ni čudno kako generacije omladine sedamdesetih i osamdesetih, današnji “odrasli” i starci razmišljaju. Napaćeni, kojima je Abdić dao, pa makar i prividan, napredak i prosperitet, nadu u sjajnu budućnost, nikako ne mogu da se otmu sumnji da je sve ovo što se dešavalo, ustvari, jedna sveopća hajka na Abdića od strane Sarajeva, pa i Zagreba, samo s ciljem da bi se “ponovo” Kladušani sveli na prosjački štap.
Analizom biračkih mjesta može se uočiti da su gradske i prigradske biračke lokacije ipak vodile tijesnu “bitku”, a na nekoliko lokacija je drugoplasirani na nivou općine imao plasman na prvom mjestu. Najveću podršku je imao u ruralnim dijelovima općine do kojih, rekli bismo mi ovdje, slabo dopire civilizovana misao. Za njega su jedino glasali nepismeni koji se potpisuju palcem, polupismeni i veoma mali broj obrazovanih. Meni je, kao Kladušaninu, žao što je toliko nepismenih kod nas, ali mislim da ni kod vas koji ovo čitate nije ništa bolja slika.
Zašto je jedino u Velikoj Kladuši bilo važno biti pismen na ovim izborima? Zbog toga što je Abdić iz Kladuše (doduše, on je porijeklom i rodom Bužimljanin), zbog toga što naš nezaposleni narod svakodnevno gleda u svakom selu po nekoliko bivšegigantskih hala kako propadaju, zbog toga što je taj polupismeni svijet ubijeđen da Abdiću uopće nije do rata i zavade, da je njemu jedino stalo da pokrene “svoj/njihov/naš” Agrokomerc, da će jedino on to učiniti “ponovo” za svoj kladuški narod.
U ovoj “realnoj” ocjeni postoje i dva jasna argumenta. Prvi je najsvjetliji: Selo Šabići koje pripada Velikoj Kladuši dalo je 80% glasova Abdiću, a susjedno selo Pećigrad koje graniči s prethodnim i za kojeg, kao i za Šabiće, u nas vele “leglo autonomaša”, dalo je na izborima oko 60% glasova kandidatu za načelnika iz stranke ASDA. Sasvim je jasno da “autonomaši” žele samo ekonomistu, čovjeka koji se bori za razvoj svoje općine. Očito je da su oni to prepoznali u Nerminu Ogreševiću, a u kladuškim kandidatima to nisu prepoznali.
Drugi je vezan uz prvi: Činjenica je da velikokladuška politika već dvadeset godina trči za svojim repom. Duboki su razlozi, neki opravdani, ali većina nije. Sada, kada nam je bilo najvažnije jedinstvo, ljubitelji SDA-a duboko su razočarani u nepromišljenost rukovodstva stranke i umišljenost da visoko kotiraju. Sada je bilo najvažnije jedinstvo jer odlično znamo ko je potonjih 12 godina kočio napredak, a ko je prvih osam godina radio u ličnu korist članova svoje partije.
Moguće je da će se oni u ovome mandatu boriti da nešto i ostvare, ali je isto tako moguće da će se ovi drugi sada njima osvećivati naredne četiri godine.
A to što će narod da trpi, koga briga za narod!
B.E.
