Sarajevski mediji šire defetizam i fake news!

Već gotovo dvadeset godina traju pokušaji da se širenjem očaja, defetizma i manjka samopouzdanja u vlastite snage Bošnjaci mentalno uškope i pacificiraju kako bi postali nagodniji za sve vrste kompromisa

321

Autor: Magazin STAV

Pokretanje “ankete” slabo poznatog portala Sarajevska sehara – na osnovu koje se u naslovu pratećeg teksta veli: “Mladi muškarci u Sarajevu ne bi branili BiH ukoliko bi se desio rat” – te njeno širenje od ovdašnjih “uglednih i ozbiljnih” medija, još jednom su pokazali kako i u kojem cilju funkcionira ovdašnja medijska scena.

Prvi i osnovni problem jeste, naravno, kredibilitet same ankete, koja u stvarnosti nema nikakvu relevantnost. Riječ je o Facebook anketi, na kojoj može glasati ko god to želi i s koliko god profila mu bilo drago. U suštini, nije riječ čak ni o poluozbiljnoj anketi, već o običnom click bait statusu, kakvim se povećava posjećenost stranice. Da bi sve bilo komičnije, čak i kao takva, “anketa” pokazuje nešto sasvim drugo od onoga što tvrdi portal u naslovu svoga teksta!

Naime, nije tačno da “mladi muškarci u Sarajevu” ne bi branili vlastitu domovinu, niti to da ih je “većina glasala za ‘NE’, tačnije 55 posto”, jer, kako se može vidjeti, “anketa” je završena tako da je ipak 52% onih koji bi branili domovinu.

No, budalasta “anketa” nastranu, ali šta je, osim želje za klikovima, natjeralo portal Sarajevska sehara da provodi ovakvo “ispitivanje javnog mnijenja”. E, upravo tu nailazimo na one mračne razloge zašto su i daleko veći, ugledni i ozbiljniji mediji poletjeli prenijeti i objaviti ovakav fake news kao neku relevantnu vijest.

Naime, sa Sarajevske sehare poručuju da “građani Sarajeva ne žele ratovati”, ali se i pitaju: “Da li se svijest probudila u svijetu, da li je ništavnost rata shvaćena, da li smo naučili da u ratu nema pobjednika.” Tvrde i to da je njihova “anketa”, ustvari, “poruka političarima koji zveckaju oružjem”, a koja kaže: “Ko će, ba, ratovati, imam ja pametnijih poslova.” Zanimljivo!

Osim što su požurili saopćiti “rezultate ankete” i prije nego što je ona završena, interesantno je da ne navode koji to političari “zveckaju oružjem”? Ako već znamo da je jedini političar koji konstantno zvecka oružjem, i to tako što prijeti otcjepljenjem, Milorad Dodik, kako onda tumačiti, osim krajnje subverzivnom i malicioznom, namjeru da se u tom kontekstu u javnost pošalje demoralizirajuća dezinformacija da “mladi muškarci” ili “građani Sarajeva” neće dići ni prst da odbrane sebe, svoje porodice, grad Sarajevo ili državu Bosnu i Hercegovinu, jer “imaju pametnija posla”?! A šta tek reći za nazivanje odbrane od Agresije na Bosnu i Hercegovinu “ništavnim ratom” u kojem, eto, nije bilo “pobjednika”.

No, ono što bi trebalo mnogo više zabrinjavati jeste činjenica da su se širenju ovakvog defetizma i nihilizma pridružili i neki “mainstream mediji”, poput Oslobođenja ili Radio Sarajeva. Ne radi se tu o informatičkoj ili novinarskoj nepismenosti, zbog koje urednici ili novinari ovih medija ne bi znali da ovakve “ankete” nemaju nikakvu stvarnu vrijednost, već o samoj temi, koja je izuzetno privlačna ideološkim svjetonazorima navedenih i njima sličnih medija.

Ideološka bliskost i jeste razlogom zašto su se određeni mediji odlučili, naročito Oslobođenje, prenijeti dezinformaciju nekog opskurnog portala, jer upravo ta dezinformacija potvrđuje njihova ideološka stajališta o “nacionalistima s tri strane”, “nepotrebnom ratu”, “političarima koji su zavadili narode”, a pogotovo je na tragu medijske agende mentalne, duhovne i kulturološke pacifikacije i demilitarizacije Bošnjaka.

Već gotovo dvadeset godina traju pokušaji da se širenjem očaja, defetizma i manjka samopouzdanja u vlastite snage Bošnjaci mentalno uškope i pacificiraju kako bi postali nagodniji za sve vrste kompromisa.

Ipak, srebreni porub ovog sivog medijskog oblaka, koji se nadvio nad Bošnjacima, jeste činjenica da se, za razliku od prije petnaestak godina, kada su nam ovakvi mediji razvlačili pamet punom snagom, danas ipak moraju koristiti ponešto jadnim i poprilično glupavim načinom propagande. /M. Drnišlić/