Piše: Kerim el-Šazili / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U životu svakog od nas postoji jedna ili više pogrešaka koje često činimo i ponavljamo. Naprimjer, kada sjednem da vršim samoobračun i raspravljam sam sa sobom, otkrijem da sam počinio nešto što je zaista žalosno i kobno. Stoga, ovom prilikom želim spomenuti sedam grešaka i podijeliti to sa vama nadajući se da će vam to osvijetliti životni put.
Opravdati očekivanja drugih
Prva od tih grešaka je opravdati očekivanja drugih. Ovo je iluzija koja me uvijek vuče u sferu pretvaranja. Od mladosti pa sve do danas u mom umu postoji duh koji se svađa sa mnom, gura me da pokušam izgraditi lijepo mišljenje o sebi kod onih koji me okružuju i da ispunim njihova očekivanja. Ovaj me duh tjera da se pridržavam pravila drugih, da ne rizikujem, da proračunam svaki svoj korak. I koliko god uspjeha postigao, u mojoj duši ostaje izgubljeni prostor, neka vrsta pretjerane rezerve i opreznosti koja me ponekad čini glumcem kukavicom, igrajući svoju naučenu ulogu koju ljudi vole.
Uslovljena ljubav
Druga greška je uslovljena ljubav. U svom romanu ”Julije Cezar”, Šekspir, jezikom Bruta, izgovara riječi kojima on opravdava ubistvo svog prijatelja: ”Znam da svi griješimo, ali je problem što je on učinio moje greške nepopravljivim.”
Istina je da sam u nekim situacijama grub i da se okrećem od onih koje volim samo zato što nisu cijenili ono što sam učinio, ili nisu cijenili žrtvu koju sam podnio.
Nešto u mojoj duši želi ubrati plodove dobročinstva na neposredan i brz način. Skrivam se iza ispravnosti svog stava i snage svog argumenta, suzdržavajući se od opravdavanja (izvinjenja) ili kajanja, činim njihove greške teško ispravljivim, a istina je da sam ja njih jako povrijedio.
Uvjerenost i sigurnost u vlastito mišljenje i stav
Treća greška je uvjernost i sigurnost u ono što je kod mene. Donedavno sam bio potpuno uvjeren i siguran u mišljenja (stavove) i uvjerenja koja sam imao, te da je istina ono što govorim i tvrdim. Takav moj pristup ograničavao me je da vidim drugu stranu obale života i koristi od onih koje sam svrstao u neprijateljski tabor.
Naime, imao sam umjetnost koju sam volio, literaturu koju sam čitao, diskurs koji mi je odgovarao i ideju s kojom sam se poistovjećivao. I to možda nije problem samo po sebi, već je problematična bila moja želja da sve procijenjujem na osnovu onoga što ja imam, i da ocijenjujem i vagam ljude svojom ”vagom” i svojim posebnim mjerilima. No iskustvo je pokazalo da to nije bilo objektivno i da sam ”zakidao” na ”vagi.”
Uskakanje u voz dok se kreće
Četvrta greška je uskakanje u voz dok se kreće. Nažalost, ja sam ovisnik o posljednjem trenutku. Doveo sam sebe u takvo stanje da više ne obavljam posao dok ne dođe nulti trenutak, a to me dovodi u mnoge probleme. Urednici TV emisija su prestali da me zovu nakon što su neki od njih dobili povišen krvni pritisak zbog mene.
Zvučnici na aerodromu upoznali su moje ime, a ono se često povezivalo sa frazom: ”Posljednji poziv putniku….” U nekim važnim društvenim aktivnostima i prilikama, moj dolazak na vrijeme postao je rijetkost vrijedna pažnje i hvale.
Neulaganje u putovanja
Peta greška je neulaganje u putovanja. Bolno je što sam prekasno otkrio da dio svijesti, kulture i spoznaje jednog od nas leži u njegovom putovanju zemljom.
Zamišljao sam da je najveće otkriće u svemiru knjiga, odnosno znanje i teze koje ona sadrži između svojih korica. Ovim ne želim negirati i zanemariti vrijednosti nauke i ulaganja u nju, već želim reći da putovanje zemljom, čitanje ljudskih lica, ponašanja i karatera kao što se knjiga čita, također ima nezamjenjivu ulogu u ljudskoj spoznaji.
Putovanje nas podsjeća koliko smo zapravo mali, te nas podstiče na poniznost i skromnost, koliko je naše znanje skromno i nedostatno, pa nas podstiče da učimo, i koliko smo nerazumni kada mislimo da je život samo u ”sanduku” u kojem mi živimo.
Strah od nadolazećih dana
Šesta greška je strah od nadolazećih dana. Možda je to zbog mog odgoja, jer sam odgajan na značenjima vezanim za osiguranje budućnosti i neophodnosti pripreme bijelog hljeba koji će nam biti spas u ”crnim” danima.
Vremenom sam upao u spiralu stalnog razmišljanja o sutrašnjici zapostavljajući svoj današnji dan. Otkrio sam da sam postao zupčanik u mašini straha i strepnje, a dio moje svijesti postao je vezan za iskorištavanje prilika, jer prilika dolazi samo jednom, kako su mi rekli.
Priznajem da mi je to napravilo pukotinu u mom vjerovanju, u vjerovanju u filozofiju opskrbe i svemoć Opskrbitelja.
Donedavno, moja sigurnost je zavisila od mog stanja na bankovnom računu, moja psihička uravnoteženost je bila podložna čisto materijalnim procjenama, a moje samozadovoljstvo zavisilo je od moje sposobnosti da osiguram budućnost svoje djece.
Iako mi je moj kratki životni put pokazao suprotno od ove teorije, i da me je Uzvišeni Allah svaki put iznenadio suprotnim od onoga što sam mislio, darujući mi blagodati koje nikada ne bih stekao svojim trudom i inteligencijom.
Istina je da sve oko mene govori da su Allahove riznice nepresušne, da je Njegova opskrba i davanje obilno, ali naslijeđeni strah mi je zaslijepio oči da ne vidim i ne shvatim ovu stvar.
Opterećivanje sebe preko svojih mogućnosti
Sedma greška je opterećivanje sebe preko svojih mogućnosti. Uprkos kur'anskoj poruci koja odzvanja u ušima, a u kojoj nam Uzvišeni Allah kaže: ”Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih” (El-Bekare, 286.), ja sam sebe opterećivao više nego što mogu podnijeti. Bilo je perioda mog života koji su me mnogo koštali, jer sam težio stvarima koje mi nisu sudbinski propisane, i pružao sam pogled na ono što je Allah dao nekim ljudima, a nisam se trudio da vidim blagodati, talente i sposobnosti koje je meni Allah dao, pa da uložim trud da ih razvijem i iskoristim u potpunosti.
Osim toga, mnogo me je koštalo i kada sam za sebe prihvatio ulogu koja je bila manja od mojih sposobnosti i talenata, kada sam pokazivao lažno zadovoljstvo samim sobom onda kada su moje sposobnosti bile mnogo veće od onoga što sam radio i čime sam se bavio.
Istina je da su obje ove stvari bile čisto zlo, jer pružanje pogleda na ono što mi nije sudbinski propisano spriječavalo me je da skočim više od svojih mogućnosti i sposobnosti, dok mi je zadovoljstvo s malo ambicije davalo osjećaj da sam na mnogo nižem stepenu i mjestu nego što zaslužujem i želim.
Ovo je sedam grešaka koje su me mnogo omele na mom životnom putu, neke od njih sam pobijedio, a neke su mene pobijedile. Čuvaj ih se, prijatelju, jer su one kobne.
