SAFF

Smrt je samo faza koja slijedi nakon dunjalučkog života, kao što punodobnost slijedi nakon djetinjstva

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: dr. Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Svi ljudi znaju da je smrt kraj dunjalučkog života za svako živo biće i sudbina sa kojom se svaka duša mora suočiti. Ali većina ljudi ima nejasnu predstavu i iskrivljenu sliku o smrti koja se otprilike svodi na sljedeće: ”Čovjeka će nakon smrti zadesiti isto ono što zadesi i mrtvu životinju ispod ruševina, ili ono što zadesi životinju koja završi u utrobi druge životinje. I poslije toga nema više ništa.” Ovakvo poimanje života i smrti je slijepilo i očita zabluda.

Smrt nije uništenje i nestanak, nije čak ni slična tome. Možda je prava smrt dúga, baš kao što je san kratka smrt. Kur'an smrt čini kopijom sna, a oba stanja čini simptomima duše na koju oni nemaju veliki utjecaj.

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.” (Ez-Zumer, 42.)

Čak i ako duša napusti tijelo na neko vrijeme, to uopće ne mijenja suštinu osobe. Tijelo je kao odjeća koju čovjek oblači i skida, i ono nema utjecaja na ljudsku suštinu. Nije dopušteno smatrati smrt nečim drugim osim prelazom s jednog mjesta na drugo, u kojem se svijest čovjeka o činjenicama postojanja uopće ne smanjuje, niti se njegov osjećaj za njih smanjuje, već može čak postati jasniji i veći. Kada bismo shvatili ovu istinu, ne bismo marili za smrt i ne bismo se bojali susreta s njom.

Zagrobni život ili berzah

Jedva da čovjek napusti ovaj svijet, a već počne njegovo obračunavanje i pokaže se njegova nagrada ili kazna. Kur'an nam iznosi samo mali dio stanja nekih ljudi u fazi zagrobnog života. Tako o nevjernicima iz faraonove porodice, veli: ”Oni će se ujutro i navečer u vatri pržiti, a kada nastupi Čas: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!'” (Gafir, 46.)

Kur'an opisuje sreću i blagodati šehida i njihovo iščekivanje da im roditelji, braća, njihova djeca i prijatelji dođu i podijele s njima sreću kojom su preplavljeni, shodno ajetu: ”Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga,  radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati.” (Ali Imran, 169.-170.)

Znakovi zla i dobra pojavljuju se u posljednjem trenutku čovjekovog života, na posljednjoj stanici ovoga svijeta i prvoj fazi Ahireta.

U Sunnetu se navodi da je, u vezi s ohrabrivanjem vjernika na samrti, Uzvišeni Allah objavio: ”Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’ . pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.”’ (Fussilet, 30.)

Također, prijetnja bolnom kaznom dočekuje nevjernike, velike grješnike i zulumćare u tom kritičnom trenutku, kao što se navodi u ajetu: ”A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: ‘Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjavani zato što ste na Allaha ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.'” (El-En'am, 93.)

Dokazi o nagradi i kazni u kaburu su brojni, i oni potvrđuju da Džennetu i Džehennemu prethode stanja prepuna radosnih vijesti i zastrašujućih upozorenja.

Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada neko od vas umre prikazuje mu se njegovo mjesto ujutro i uveče, pa ako je džennetlija, prikazuje mu se njegovo mjesto u Džennetu, a ako je džehennemlija, prikazuje mu se njegovo mjesto u Džehennemu, i bude mu rečeno: ‘Ovo je tvoje boravište dok te Allah ne proživi na Sudnjem danu.”’

Smrt je – zapravo – jedna od faza koje karakterišu život u različitoj dobi, kao što su djetinjstvo, zrelost i starost. Međutim, ovu fazu odlikuje činjenica da duša ima jaču svijest i iskrenija osjećanja.

Da su oni koji posegnu za samoubistvom zamišljali kakav ih život čeka, ili prema kojoj fazi života idu, dugo bi razmišljali prije nego što bi počinili svoju glupost.

Svojim gnusnim činom oni žele pobjeći od osjećaja dunjalučke nevolje i suočavanja s tužnim posljedicama u svijet za koji misle da je lišen osjećaja i viđenja kazne na koju su upozoravani.

Nisu shvatali da je osnova i bit novog svijeta među čije zidine ulaze umnogostručeni osjećaj i suočavanje sa raznim posljedicama.

Idejom o smrti kod mnogih ljudi dominiraju neznanje i nevjerica. Po njihovom mišljenju, kabur je mjesto tišine i tame, gdje crvi i insekti igraju svoju igru. Ne zanemarujemo ovaj zastrašujući prizor, ali poričemo da je on konačni kraj emocija koje su preplavljene dobrom i osjećaja koji su podstaknuti zlom, te civilizacija, kultiviranja, sukoba, sklada i harmonije koji su na njima izgrađeni.

Iza ovog prizora – u svijetu koji mi ne poznajemo – kriju se prostrane ravnice i bašče pune cvijeća i ruža, koje mirišu na osvježavajuće mirise koje je Allah pripremio za iskrene vjernike.

Ali, tu su i provalije i ponori u koje su gurnute zle duše, koje stenju pod udarom vrelih maljeva, koje je Allah pripremio za one koji su se oglušili o Njegove naredbe i koji su činili zulum ljudima.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, detaljno je opisivao i objašnjavao činjenice vezane za ovaj skriveni svijet, do te mjere da su njegovi slušaoci mogli gotovo golim okom vidjeti njegove horizonte.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želio je na taj način usaditi u srca ashaba potpuno ubjeđenje (jekin) i sigurnost da je smrt samo faza koja slijedi nakon dunjalučkog života, kao što zrelo doba (punodobnost) slijedi nakon djetinjstva.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA