Piše: dr. Kemal el-Kasir / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Čini se da organizacije i skupine u arapskom i islamskom svijetu, u svjetlu trenutnih činjenica, nemaju sposobnost promijeniti lice regije u doglednoj budućnosti. Najviše što ove skupine mogu učiniti je da očuvaju ono što im je ostalo od resursa i sposobnosti, u očekivanju novog konteksta koji će omogućiti povratak procesa reformi.
Apsurdno je da spomenute skupine razmišljaju o nastavku primjene procesa tzv. stampeda na najvišem nivou, kao u prošlosti. Određeni stepen poštivanja historijskih i društvenih zakona zahtijeva da oni razumiju materiju na ovaj način.
Koncept ”države pokroviteljice” pao je – u javnom sunijskom prostoru -, padom Osmanskog carstva. Historija, kako proizilazi iz dinamike njenog kretanja, govori da stvarnu promjenu u budućnosti društava vrše države, u historijskim trenucima u kojima se javlja volja za napretkom ka budućnosti. Stoga, mi u regionu treba da oživimo koncept ”države pokroviteljice” kao sunijski projekat u kojem ćemo svi učestvovati.
Mnogobrojne obaveze
Pripadnost sunizmu nametnula je Turcima mnoge obaveze prema regiji u prošlosti, a nameće im ih i u sadašnjosti i budućnosti. Pogotovo u kritičnim trenucima s kojima se suočava sunijski svijet. Od Turske se ne traži samo da bude sila koja će uravnotežiti odnose regije s Iranom, Rusijom i Zapadom, već se od Turske zahtijeva da tokom vremena shvati svoje obaveze, sa svojom daljom i bliskom poviješću, kao ”pokroviteljska” sunijska država, s jasnim projektom i vizijom budućnosti regije.
Od sadašnjih Turaka traži se ponovno povezivanje s općom sunijskom idejom i praćenje procesa uspona u regiji. U prošlosti je oružje i njegova snaga bilo potrebno za širenje i ekspanziju, ali je kulturna (ideološka) snaga osiguravala opstanak i kontinuirani utjecaj.
Turci ne smiju ponoviti staru grešku, kada su zanemarili izgradnju globalne kulture i ideologije, kada su bili u mogućnosti da to urade. Da, načinili su geografsko čudo i proširili teritoriju, ali je nisu ispunili idejama koliko su je napunili oružjem i materijalnim sredstvima. Safavidska (šiijska) ideja se održala do danas, unatoč davnoj propasti njihove države, ali osmanska ideja nije nastavila živjeti nakon propasti osmanske države.
U prošlosti su Osmanlije ostavile velike ideološke praznine u i oko Anadolije kao rezultat svoje preokupacije osvajanjem, i to je bio glavni razlog za uspon i formiranje safavidske države u šesnaestom stoljeću. Zanemarili su ideologiju i iznenadili su se Safavidima koji su im pokucali na vrata kao sljedbenici šiizma. Kasnije su morali obratiti pažnju na ideološka kretanja, što ih je koštalo bitke kod Čaldirana, u današnjem sjeverozapadnom Iranu, 1514. godine.
Tada im je postalo jasno koliki je utjecaj doktrinarnog pitanja u izgradnji carstava. Bitan dio problema Osmanlija sa svojim susjedima u prošlosti bio je zato što nisu posjedovali sunijsku doktrinarnu kompaktnost, pa su te probleme morali rješavati vojno sa svojim protivnicima. Od pada Osmanskog carstva, Turska nije ulazila ni u jedan sukob pod okriljem islama ili sunijske ideologije. Ona je svoj opstanak i prisutnost u regiji zasnivala na čisto vojnoj, političkoj i ekonomskoj osnovi.
Zašto Turska?
Sunijski svijet trenutno nema šanse izaći iz stanja krize, osim preko regionalne pokroviteljske države. Geopolitika i trenutna stvarnost ključni su u ovoj analizi, a ako pogledamo stanje općeg sunijskog sistema, Turska se jedina čini sposobnom nositi s krizama s kojima bi se muslimani na Zapadu mogli suočiti.
Neoosmanlije majstorski koriste historiju putem medija i obnavljaju priče o junaštvu. Taj pravac polučio je velike uspjehe u islamskom svijetu, i ljudi su saznali mnogo o temeljnim osmanskim simbolima. No, historija i slavljenje vojnih uspjeha, usprkos svojoj sposobnosti da probudi narodnu svijest i osjećaje, ne rezultira kulturnim projektom. Stoga, uz transformaciju političke i ekonomske orijentacije Turske prema arapskoj regiji i Bliskom istoku, Turska mora graditi i kulturno-ideološku viziju kako bi se još učinkovitije bavila regijom i uspostavila s njom prijateljske (bratske) veze.
