Autor: Nedim Pobrić / Faktor.ba
Milorad Dodik u bh. entitetu RS pravi entitetsku vojsku, paraobavještajnu službu stavlja u formalne okvire, otvara prostor za ruske i srbijanske obavještajce da podrivaju stabilnost BiH, a međunarodna zajednica u našoj zemlji, ona kojoj je u ruke data provedba Dejtonskog mirovnog sporazuma, zbog tih aktivnosti više ne izražava ni “duboku zabrinutost”.
Dok je Dodik transparentno najavljivao ove korake, OHR, u čijoj je nadležnosti i kontrola policijskih agencija u BiH, nije želio “komentirati hipotetičke namjere”. Danas, kada su hipotetičke namjere postale već formirana tijela i konkretna zakonska rješenja spremna za usvajanje i provedbu, garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma ih uredno ignoriraju.
Još 23. decembra 2013. godine je donesena Odluka o osnivanju Savjeta za zaštitu ustavnog poretka RS-a, koja je formalno stupila na snagu u januaru 2014. godine. Radi se o, kako je tada ocjenjeno, embrionu obavještajne službe tog bh. entiteta. S obzirom da je osnivanje Savjeta najprije izazvalo “duboku zabrinutost” međunarodne zajednice i reakciju opozicije, koja je prepoznala Savjet kao Dodikovu paraobavještajnu strukturu, predsjednik SNSD-a je odlučio sačekati na pogodniji trenutak da Savjet preuzme svoju operativnu ulogu.
Nakon što je “duboka zabrinutost” iščezla, a opozicija u entitetu RS eutanizirana zahvaljujući angažmanu BIA-e i kriminalnog podzemlja, krajem prošle godine, tačnije 16. novembra, u Službenom glasniku RS-a je objavljena Odluka o imenovanju Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, kojom je za predsjedavajućeg imenovan Siniša Karan, a za članove Sredoje Nović, Predrag Ćeranić, Srđan Rajčević i Draga Mastilović.
Entitet RS, pojašnjavao je Dodik, ima pravo da “štiti svoju slobodu i institucije te da pravi sve koji su protiv ustavnog poretka”, ali da je ta nadležnost “nasiljem međunarodne zajednice”, odnosno formiranjem Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH, prenesena na nivo BiH.
– Na teritoriju BiH ne mogu se osnivati niti djelovati nikakave druge civilne obavještajno-sigurnosne strukture – navodi se u članu 2. Zakona o OSA-i, koji nije usvojen “nasiljem međunarodne zajednice” već rukama zastupnika i delegata u Parlamentarnoj skupštini BiH, među kojima su i one koje pripadaju zvaničnicima SNSD-a Nikoli Špiriću, Dušanki Majkić i Miloradu Živkoviću.
Nije Savjet za zaštitu ustavnog poretka prvi pravi “prst u oko” državnim ustavnim i zakonskim odredbama. U međuvremenu je Narodna skupština RS-a, na sjednici održanoj 18. aprila 2016. godine, usvojila Zakon o policiji i unutrašnjim poslovima, a 9. decembra iste godine i izmjene Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima, kojima je, između ostalog, utemeljeno zakonsko uporište za aktivnosti koje su u nadležnosti SIPA-e i OSA-e. Odnosi se to, prije svega, na borbu protiv terorizma i ekstremizma te međunarodnog organiziranog kriminala.
U okviru Uprave za borbu protiv terorizma i ekstremizma MUP-a RS-a je osnovana paraobavještajna služba. Tu je službu formirao sadašnji član Savjeta za zaštitu ustavnog poretka RS-a Predrag Ćeranić, bivši službenik OSA-e BiH koji je od 1. jula 2015. godine za te potrebe formalno obnašao dužnost “konsultanta u razvoju strategije sigurnosti” u MUP-u RS-a.
Uprava je smještena u Centru za obuku pripadnika MUP-a RS-a u Zalužanima, a zvanično broji oko 20 pripadnika. Dodikova paraobavještajna služba se već godinama aktivno bavi prisluškivanjem opozicije i međunarodnih zvaničnika u BiH. Za te potrebe, prema informacijama Faktora, koriste tri kombija bijele boje, od kojih je jedan specifičan po izduženom krovu. Kombiji posjeduju opremu za prisluškivanje, a dio te opreme dopremljen je iz Izraela.
Podršku Dodikovim obavještajcima pružaju njihove kolege iz Rusije i Srbije, a oni bi uskoro mogli, za potrebe neometanog rada u BiH, od MUP-a RS-a dobijati ispravne dokumente na tuđa imena. Predviđeno je to posljednjim Nacrtom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima RS-a, prema kojima je omogućeno legendiranje, odnosno skrivanje identiteta domaćih i stranih policijskih službenika i obavještajaca, ali i “trećih lica”, potpisom direktora Policije RS-a.
To u praksi znači mogućnost dodjeljivanja stranom policijskom službeniku ili pripadniku obavještajne službe identitet i sve potrebne dokumente BiH, što bi omogućilo neometano infiltriranje tih osoba. Tako bi, ilustracije radi, obavještajci iz Srbije ili Rusije od MUP-a RS-a mogli dobiti sve potrebne ispravne indetifikacione dokumente države BiH sa lažnim imenom (poput regularnih dokumenata preminule osobe), što bi gotovo onemogućilo njihovo identificiranje te bi oni mogli potpuno neometano svoje aktivnosti provoditi u našoj zemlji.
Taj je Nacrt u suprotnosti sa Ustavom BiH, Zakonom o krivičnom postupku, ali i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima te bilo kakve informacije prikupljene na način predviđen izmjenama i dopunama postojećeg Zakona, koje će se u utorak naći pred zastupnicima u Narodnoj skupštini RS-a, ne mogu biti upotrebljive u krivičnom postupku, što jasno ukazuje da borba protiv kriminala nije ni cilj tih izmjena već isključivo “ispomoć” stranim obavještajcima ili čak kriminalcima unutar ili van granica BiH.
Sporni Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima RS-a predviđa i uvođenje rezervnog sastava policije, što je Dodik najavio još 17. marta 2016. godine, mnogo prije masovnijeg dolaska migranata na teritorij BiH, koje predsjednik SNSD-a danas koristi kao izgovor za formiranje rezervnog sastava policije. Istog dana je najavio i nabavku 8.000 dugih cijevi za svakog od 8.000 entitetskih policajaca.
Sudeći prema predloženim izmjenama, rezervni sastav policije RS-a je “rezervni” samo po imenu, s obzirom da će u praksi imati ista ovlaštenja kao i redovni sastav. Mogu se angažirati za sve policijske poslove i biti u sastavu bilo koje organizacione jedinice unutar MUP-a RS-a.
Brojka od 8.000 policajaca u RS-u bi u praksi značila da će taj entitet biti među vodećim evropskim regijama prema broju policajaca. Drugim riječima, postojat će entitetska vojska. Sudeći prema dostupnim informacijama, vrata rezervnog sastava policije će biti otvorena za bivše pripadnike Vojske RS-a te pripadnike različitih organizacija, poput “Srbske časti” i sličnih grupacija.
Dodikovu najavu o opremanju policije dugim cijevima Vlada RS-a je potvrdila odlukom od 20. septembra 2017. godine, kada je odobrena kupovina naoružanja u vrijednosti od 967.284,62 dolara. MUPRS-a je naručio 1.500 automatskih puški MO5E1 kalibra 7,62 mm te 1.000 automata M92 kalibra 7,62 mm. Oružje je naručeno u kompaniji Zastava oružje iz Kragujevca, a rok isporuke bio je 1. i 2. mart 2018. godine. Međutim, kupovina tog oružja još uvijek nije realizirana.
Masovno naoružavanje dugim cijevima i uvođenje rezervnog sastava policije u posljednje vrijeme se pravda talasom migranata koji preko naše zemlje nastoje pronaći put za zapadnu Evropu. Nešto ranije je kao izgovor služila borba protiv terorizma i ekstremizma. Paraobavještajna služba istovremeno djeluje pod krinkom “zaštite ustavnog poretka”.
Pojedini postupci vlasti u entitetu RS neodoljivo podsjećaju na dešavanja uoči aneksije Krima, a konci se, uprkos činjenici da secesiju entiteta RS u javnosti zastupa isključivo Milorad Dodik, povlače u Moskvi i Beogradu. S tim u vezi vrijedi podsjetiti i na pojačan angažman srbijanskih obavještajaca u našoj zemlji, koji su se u našoj zemlji infiltrirali kao dio diplomatskog kora.
Sve navedeno je sasvim opravdano upalilo alarme u BiH. Nažalost, ti alarmi nisu uzbudili inertnu međunarodnu zajednicu pa čak ni pojedine domaće političke strukture koje se deklarativno predstavljaju kao patriotske ili probosanske, a koje svoj politički angažman usmjeravaju isključivo ka konzumiranju kantonalnih budžeta. Od mogućnosti angažmana Tužilaštva BiH u sankcioniranju protivustavnih aktivnosti u našoj zemlji su i najveći optimisti već odavno digli ruke.
