Direktor MC Srebrenica Emir Suljagić komentarisao je nacionalističko orgijanje i izljeve mržnje tokom narodnog vašara u Bratuncu, poručivši da bi obično ovo pustio da prođe kao dio lokalnog folklora, “ali ne i ovaj put”.
“Ono što čujete na ovom snimku jeste skandiranje koje poziva na smrt – doslovno se priziva „500 muslimana u rijeci Sani“ i još 100 u Drini. To se dogodilo sinoć u Bratuncu, na istoku Bosne, svega nekoliko kilometara od Memorijalnog centra Srebrenica i oko 500 metara od lokalne policijske stanice. Sve se događa neposredno nakon što je policija Republike Srpske pozvala na saslušanje 26 Bošnjaka iz Srebrenice, od kojih su svi zaposlenici Memorijalnog centra, na osnovu potpuno izmišljenih optužbi”, poručio je Suljagić.
Dodaje da ne treba imati nikakve dileme: “Ovo je pravo lice vlasti Republike Srpske, koja u posljednje vrijeme izdašno plaća lobiste u zapadnim prijestolnicama, istovremeno se lažno predstavljajući. O tome kako se predstavljaju određenim krugovima krajnje desnice – možda nekom drugom prilikom. Ali ako ste američki senator ili član Kongresa, zastupnik u Evropskom parlamentu ili parlamentu neke evropske zemlje, imajte ovo na umu kada sljedeći put zatraže sastanak s vama. Zapitajte se: želite li zaista da vas povezuju s ovim? S njima?”
Suljagić na kraju poručuje: Jer, uvjeravam vas: njih neće biti. Prije ili kasnije postat će dio prošlosti. Ali mi ćemo i dalje biti ovdje. I pamtit ćemo. Jer poigravate se historijom. Našom historijom.
Reakcija Ćamila Durakovića: Ovo je direktan poziv na ubijanje Bošnjaka
Ono što se sinoć moglo čuti pod šatorom na tradicionalnim Makivijama u Bratuncu nije nikakav „folklor“, „veselje“ niti bezazlena kafanska pjesma. Riječ je o sramotnom i direktnom pozivu na nasilje i ubijanje Bošnjaka.
Pjevati stihove u kojima se Bošnjaci nazivaju pogrdnim imenima, a zatim zazivati da Drina „nosi“ jedne, a Sana druge muslimane, posebno je jezivo upravo na prostoru Podrinja. Na prostoru koji još pamti progone, masovne grobnice, ubistva i genocid, takve poruke nisu provokativna zabava. One bude najteže uspomene preživjelih i porodica žrtava i normalizuju jezik mržnje koji je ovom kraju već jednom donio zlo.
Prema informacijama koje imam, sinoć je nastupala poznata grupa Grmeč (Božo i Repa), dok je violinu svirala poznata violinistica Jovana. Zbog sadržaja koji je izvođen tokom tog nastupa, protiv njih će nadležnim organima biti podnesena krivična prijava, kako bi institucije utvrdile sve činjenice, okolnosti i eventualnu krivičnu odgovornost.
Posebno zabrinjavaju navodi da su pod tim šatorom bili i poznati političari, među njima i bivši ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić. Ukoliko postoje tvrdnje da su pojedine pjesme izvođene po njegovoj ili bilo čijoj narudžbi, nadležni trebaju utvrditi činjenice. Ali bez obzira ko ih je naručio, javno izvođenje ovakvih poruka zaslužuje nedvosmislenu osudu.
Bošnjaci u Bratuncu, Podrinju i cijeloj Bosni i Hercegovini nisu mete nad kojima se neko može iživljavati kroz pjesmu. Muslimani nisu ljudi koje je dopušteno vrijeđati i prizivati njihovo nestajanje samo zato što je neko takve riječi upakovao u muziku.
Ovo nije pitanje toga ko koju muziku sluša. Ovo je pitanje granice između veselja i mržnje. A ta granica je sinoć, po ko zna koji put, brutalno pređena.
Mržnja nije tradicija. Vrijeđanje Bošnjaka nije patriotizam. Zazivanje njihovog nestajanja nije pjesma.
Institucije Bosne i Hercegovine moraju reagovati na svaki slučaj u kojem postoji osnov sumnje da se javno podstiče nacionalna ili vjerska mržnja. Upravo zato ćemo tražiti da nadležni organi ispitaju ovaj događaj i utvrde odgovornost svakog pojedinca koji je eventualno prešao granicu krivične odgovornosti.
Podrinje je previše krvi vidjelo da bi danas iko imao pravo mržnju ponovo pretvarati u „veselje“.
